Doktor Benjamin Markin iz Gane je u Mostar došao prije 25 godina, zasnovao svoju obitelj i tu zauvijek ostao.
Ben je danas Mostarac, a BiH njegova je domovina. U tome nije usamljen.
Ništa čudno u tradicionalnoj Hercegovini ne bi bilo da gospodin Ben, kako su ga Mostarci i njegovi pacijenti od milja nazvali, nije tamnoputi liječnik iz mjesta Akim Swedru u Gani.
No, to nije bio nikakav problem da zanimljivi stanovnik Mostara, nekadašnji student zagrebačkog medicinskog fakulteta u vremenu bivše Jugoslavije, a potom liječnik u Jajcu, bude jedan od najomiljenijih liječnika u Mostaru, ali i najugodnijih prolaznika koje šetnjom Mostarom želite sresti i srdačno popričati o zdravlju i vremenu.
Tamnoputi doktor Ben, Mostarac iz Gane
No, unatoč boji svoje kože i svom dalekom podrijeklu, Ben kaže da nikada nije osjetio bilo kakvu diskriminaciju, a pogotovo ne rasnu.
“U Mostaru sam vodio Odjel kirurgije u Kliničkoj bolnici Mostar, čak sam bio izabran i za vijećnika u Općinskom vijeću, a ono što me je posebno iznenadilo je i povjerenje koje mi je dano kada sam imenovan veleposlanikom BiH u Japanu 1999. godine. Nikada nisam doživio bilo kakvo nepovjerenje ili uvredu jer sam crnac”, kaže Ben za Deutsche Welle.
On je danas u mirovini i mirnim obiteljskim životom živi u Mostaru sa dvojicom sinova, nevjestom i unucima, imenjakom 13-godišnjim Benjaminom i petogodišnjim Lorenom, dok treći sin živi s obitelji u Zagrebu.
Jedino što mu smeta i, kako kaže, ‘ide na živce’ je što se sada cijelo vrijeme, od kada je u mirovini, mora boriti s bolešću.
Na pitanje nedostaje li mu daleka domovina Gana, Ben kaže: “Ovdje sam duže nego u svojoj domovini gdje sam se rodio. Da, nedostaje mi ali vrijeme čini svoje. Ovdje je moja obitelj, sada je ovo moja domovina i ja sam Mostarac”, zaključuje doktor Ben uz zarazni, dobroćudni osmijeh.
On pamti i prijeratni Mostar za kojeg kaže da je bio iznimno lijep i čist grad, pravi biser, ali pomalo je kritičan prema mladima i do danas se ne može načuditi zašto je BiH prožeta stalnim međunacionalnim prijeporima.
“Mladi su dosta nemarni i ljudi ne mare za svoje. Primjetio sam da se ljudi puno bolje ponašaju prema strancima nego prema svojim sugrađanima ili zemljacima. Ne znam zašto je to tako, ali trebaju prihvaćati i svoje kao i strance. Ne možemo jedni druge prekrižiti – što god želim za sebe, moram pružiti i drugima jer bez toga nema mira“, zaključuje Mostarac iz Gane.
U Mostaru nema mržnje prema Kinezima
U Mostaru su svoj novi dom i život našli mnogi žitelji Kine.
Oni su prevalili veliki put u potrazi za boljim životom.
Otvorili su trgovine i obrte, ali ipak ni njima, kao i nekolicini građana u BIH, ne “cvjetaju ruže”. Međutim, ljudi su nešto drugo, barem kako govori Liu Xiao Feng.
On je u Mostar došao prije šest godina i vrlo solidno se može sporazumjeti. Za jezik kaže da je kompliciran, ali i osvrće se da je i kineski drugima kompliciran, pa je “izjednačeno”.
Zbog svog podrijetla i neobičnog izgleda tvrdi da nikada nije imao problema.
“Bio sam i u Hrvatskoj i Srbiji, ali ovdje mi je najbolje. Posla je malo, ljudi nemaju novca, teško se živi, ali su vrlo gostoljubivi i prijatni, nema mržnje prema Kinezima. Među njima imam i puno prijatelja i ovdje se osjećam dobrodošlo”, kaže Liu za DW.
On je u Mostar poveo i svoju obitelj i unatoč ‘tankoj zaradi’ planira tu i ostati. Na pitanje osjeća li se i on sada Mostarac, odmah odgovara potvrdno.
Zanimljiva zbog boje kože
No, najveća šarolikost i bogatstvo rasa i nacija, svojevrsni svijet u malom, može se vidjeti na Koledžu Ujedinjenog svijeta (United World College – UWC) u Mostaru.
Ovdje se školuje 203 učenika iz 69 zemalja.
Jedna od njih je i tamnoputa Yola Mzizi. Ona je prije šest mjeseci u Mostar došla iz Južnoafričke Republike i buduća je znanstvenica koja, kako kaže, želi pronaći lijek za rak, putovati svijetom i upoznavati nove zemlje, kulture i običaje.
“I sama dolazim iz zajednice gdje je prisutna segregacija, ali ovdje to nisam osjetila. Možda sam zanimljivija zbog svoje boje kože jer me neki žele fotografirati, pa čak i dodirnuti što je meni prilično ‘cool’ jer očito prvi put vide čovjeka tamne kože pa im je to zanimljivo”, komentira mlada Yola za DW.
O fenomenu prijateljstva prema strancima, a podozdrivosti prema sugrađanima drugih nacionalnosti Yola ima vrlo jednostavan odgovor i to upravo prema modelu iz vlastite domovine.
“U mojoj zemlji postoji rasna netrpeljivost. Mislim da su stranci zanimljiviji domaćima i žele se predstaviti gostoljubivošću i prijateljski, dok su im međusobni odnosi loši. Mislim da je tako i ovdje i to nije ništa nova”, smatra ova učenica koja će u Mostaru ostati još tri godine.
“Ljudi nisu svjesni kako zajedništvo može dobro funkcionirati”
Mohamad Obaid iz Kurdistana i Iraka u Mostar je došao prije pola godine i također je učenik koledža.
Ističe da zbog drukčije kulture, vjere i nacije nije osjetio nikakvu podozdrivost u novom gradu.
U njegovoj zemlji etnički konflikti još uvijek traju i on čak planira neke postkonfliktne modele iz BiH primijeniti u svojoj domovini.
“Planiram studirati diplomaciju i političke znanosti. Ovdje su etnički sukobi vrlo slični onima iz moje domovine. Postoji federalizam i ovdje i tamo, samo što u Iraku Kurdi imaju autonomne regije i na sceni je politika različitih etničkih grupa. Želim istražiti može li sustav iz BiH biti dobar i za Irak”, veliki su planovi ovog mladog, a čini se, budućeg političara.
Iako vrlo mlad, on vrlo odgovorno govori o rasnim, vjerskim, nacionalnim i kulturnim različitostima.
“Različitost u svijetu je velika i teško je imati pristup kakav je postignut u mojoj školi, Koledžu ujedinjenog svijeta u Mostaru, ali mnogi ljudi u svijetu nisu ni svjesni kako ovakav način zajedništva može dobro funkcionirati. Možda zvuči idealistično, ali pokušao bih ujediniti ljude, a ukoliko u svojoj stranci u planu i programu ne bi imao takvu mogućnost, pokušao bi stvoriti novu partiju u kojoj bi bila moguća takva vizija”, zaključuje mladi Kurdistanac na školovanju u Mostaru.
Čini se da je današnjem svijetu njegova vizija potrebnija više nego ikada.
(www.jabuka.tv)
Pozdrav Benu dobrom covjeku i liječniku .
Dr Ben može biti primjer poštenja i dobrote mnogim drugim doktorima ! Svaka čast doktore !
Ma vi ste za 5 ma vi ste svjetlo u ovoj tami.
Ovaj čovjek mi je spasio život! Hvala dr Ben.
U Mostaru su najbrojniji Cigani, zatim Romi pa onda ostali.
U Širokom su najbrojniji ratni profiteri, zatim licemjeri, onda turbo katolici, rvatine ustase, pa onda ostali.
Kakvih 25 god,valjda 35 god..
Hvala ti dokture na svemu, neka ti dragi Bog da nagradu na ovom i na buducem svijetu.Covijek koji ima dusu.
Hvala Vam i sve najbolje
Ima tu još doktora na žalost otišli od ovog pakla dr milan ov dr mulahasanovic
doktor za svaku pohvalu neka bude mladim doktorima primjer kako biti strpljiv
Doktor za primjer svima.
Hvala doktore na vasoj dobroti.
Ti si pošten I dobar čovjek, ali kad kažeš da ti ovo može biti domovina – stvarno si BEN!(oprosti).
Legenda od covjeka,pamtim ga iz Jajca jos kad sam dijete bio i kad su se njegovi sinovi druzili sa nama u izvidzacima iz Jezera..Veliki pozdrav za njega i obitelj
De.Ben nije iz Mostar već iz Jajca grada za vrijeme rata otišao u Mostar.