Psihijatar, psiholog ili psihoterapeut – gdje potražiti pomoć kada pati naša psiha?

Kada nas boli ruka, noga ili bubreg, pokucat ćemo liječniku na vrata, no što ćemo poduzeti ako pati naša psiha?

U kakvom sustavu živimo, bit će još malo i stvar rutine da svi tražimo pomoć ili psihologa ili psihijatra, smatra prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, specijalist dječje i adolescentne psihijatrije te forenzičke psihijatrije i pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Osijek.

Htjeli to priznati ili ne, u našem je društvu još uvijek tabu potražiti psihološku pomoć. No, da bismo uopće znali kome se obratiti, važno je znati razliku između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta.

Osnovna razlika između psihijatra i psihologa

Osnovna je razlika da je psihijatar liječnik, a psiholog nije. Psiholog završava Filozofski fakultet. Liječnik je onaj tko ima vještinu i prije svega bazično znanje o tome kako uopće funkcionira naš sustav uma i tijela da bi mogao prepoznati, liječiti i spriječiti bolest. Upravo zbog takve razine edukacije psihijatar ima i pravo propisivati lijekove, kaže prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković.

Psiholog je stručni suradnik u timu koji primarno pomaže kod lakših smetnji koje ne moraju nužno biti odmah u sustavu skrbi psihijatrije. Riječ je, ukratko, o savjetodavnom radu s ciljem korekcije određenih ponašanja i bazičnih uvjeravanja.

Dijagnozu bolesti i plan liječenja može osigurati isključivo psihijatar kao odgovorna osoba, što je jasno navedeno u Zakonu o zaštiti osoba s duševnim poremećajima. Međutim, protivim se pretjeranoj psihijatrizaciji nekih lakših smetnji među mladima i djecom općenito, a koje mogu pravodobnom intervencijom kroz službe psihologa u školama ili unutar nekih drugih ustanova biti uklonjene ili se djeca s nekim krizama mogu osnažiti i savjetodavno im se osigurati podrška u situacijama kada se osjećaju pomalo nesigurno, obeshrabreno ili anksiozno, ističe dr. Dodig Ćurković za Ordinacija.hr.

Psiholog Jandrić za Jabuka.tv: Ogroman je korak priznati sebi da imaš problem

Ono što i sama u praksi vidim jest da većina psihologa zna kada neke situacije ili stanja treba poslati na daljnji tretman psihijatru, kao što i mi znamo koja su djeca za obradu, podršku ili osnaživanje kod psihologa, dodaje sugovornica Večernjeg lista.

Što se pojma psihoterapeuta tiče, kaže kako je on postao nalik na influencera.

Kod nas danas svi misle kako imaju neka zvanja, stručnost ili vještine da mogu biti tzv. psihoterapeuti. Postoje brojni pravci u psihoterapiji koji traže određenu razinu predznanja da bi netko uopće mogao sudjelovati u toj edukaciji. Međutim, čini mi se kako si kod nas doslovno svatko uzima za pravo da se etiketira kao psihoterapeut jer u tom području još uvijek postoje brojne nejasnoće, koje će se, vjerujem, u doglednoj budućnosti puno bolje riješiti.

Posebno ističem zabrinutost zbog kvazistručnjaka koji često, zbog nedostatka kako dječjih i adolescentskih psihijatara tako i općenito stručnjaka specijaliziranih za mlade (psihologa, defektologa), svojim vrlo upitnim referencama i stručnim kvalifikacijama učine više štete nego koristi. Zakon o psihoterapiji trebao bi jasno definirati tko je, na koji način i s kojim završenim psihoterapijskim tehnikama za što kompetentan, uključujući i, naravno, superviziju, stava je dr. Dodig Ćurković u razgovoru sa Suzanom Lepan-Štefančić.

Inače, psihoterapija može biti kratkoročna ili dugoročna (od nekoliko tjedana, mjeseci do nekoliko godina) ovisno o problemu klijenta i pristupu psihoterapeuta. Usmjerena je na promjenu neprilagođenog ponašanja i/ili otkrivanja njegovog uzroka te promjenu neprilagođenog mišljenja, često s ciljem dublje analize problema i dubljih promjena zbog čega se rijetko fokusira na samo jedan problem.

Viktor Frankl i knjiga koja je spasila živote: Kako pronaći smisao usred patnje

U obzir se mogu uzeti sva prošla i sadašnja iskustva, emocije i načini razmišljanja klijenta koji potencijalno duže vrijeme onemogućavaju daljnji osobni razvoj i narušavaju mentalno zdravlje osobe. Psihoterapija se preporuča ako osjetite da je vaše normalno svakodnevno funkcioniranje i da su vaši odnosi značajno narušeni, imate kronične i ponavljajuće brige, kronične tjelesne bolesti koje utječu na vaše psihičko stanje, imate dijagnosticiran mentalni poremećaj, suicidalne misli, osjećaje depresije i anksioznosti, ako se borite traumama ili vjerujete da određena prošla iskustva igraju važnu ulogu u sadašnjim teškoćama. Na psihoterapiju može vas potaknuti sama potreba za osobnim rastom i traženjem boljih strategija razmišljanja i prilagođavanja lakšim i težim životnim okolnostima.

Svaki psihoterapijski pravac nudi određene pristupe i metode koji su utemeljeni na znanstvenim teorijama, metodologijama i istraživanjima. Hrvatska komora psihoterapeuta odgovorna je za utvrđivanje i vođenje psihoterapijskih pravaca u Hrvatskoj, a trenutni popis vrsta psihoterapija je:

psihoanaliza – vrsta analitičke psihoterapije temeljena na shvaćanju svjesnih i nesvjesnih uvjerenja i konflikata koji utječu na emocionalnu patnju i mentalni zastoj pojedinca
bihevioralno-kognitivna psihoterapija – vrsta psihoterapije u kojoj se aktivnim djelovanjem nastoji doprinijeti u rješavanju konkretnih problema te sprječavanju razvoja potencijalnih psihičkih bolesti
transakcijska analiza – utemeljena na transakcijama (jedinice društvenog odnosa, odnosno razmjene poruka među ljudima), a cilj je pomoći osobi shvatiti vlastitu autonomiju, vrijednost i dostojanstvo
geštalt psihoterapija – vrsta psihoterapije koja nastoji pomoći klijentu da se usredotoči na sadašnjost, ovdje i sada, te da nauči usmjeravati svoje neposredne misli, osjećaje i ponašanje kako bi bolje razumio način na koji se odnosi prema drugima
realitetna psihoterapija – vrsta psihoterapije temeljena na teoriji izbora, a nastoji uspostaviti djelotvornije i kvalitetnije načine upravljanja vlastitim životom te suočavanje s preprekama i životnim izazovima
kibernetika i sistemska terapija – bazira se na dijalogu koji je temelj svih informacija o klijentu, a nastoji učiti opažati vlastito ponašanje, promišljati o njemu, prepoznavati vlastita ograničenja, predrasude i stereotipe te propitivati o tome kako znamo to što znamo
logoterapija i egzistencijalna analiza – vrsta psihoterapije utemeljena na liječenju pomoću ponovnog otkrivanja smisla u životu klijenta
integrativna psihoterapija – vrsta psihoterapije koja kombinira načela tradicionalne psihoterapije s modernim, holističkim pristupom ističući individualizam klijenta i vrstu terapije prilagođenu njegovim problemima
psihodrama – psihoterapijska škola koja se koristi za individualni i grupni rad putem aktivnog istraživanja klijentovih pitanja i tema kroz kreativne tehnike
psihoterapija plesom i pokretom – psihoterapija koja se temelji na primjeni plesa i pokreta kao kreativnog procesa, a cilj joj je integrirati emocionalne, kognitivne, socijalne i tjelesne karakteristike svakog pojedinca
tjelesno orijentirana psihoterapija – vrsta psihoterapije koja nastoji osvijestiti i osloboditi potisnute emocije na ekspresivan način (kroz razgovor, glas i pokret)
NLP psihoterapija – kombinacija teorijskih i praktičnih modela kako bi se potaknuo dubinski razvoj osobnosti pojedinca te pružila potporu pri ostvarivanju ciljeva
grupna analiza – grupna psihoterapijska tehnika sa psihodinamskim pristupom koja promatra i usmjerava odnose između članova grupe te stvara aktivnosti putem kojih članovi uče nova emocionalna iskustva.