U vremenu kada se mnogi ljudi suočavaju s osjećajem ispraznosti, logoterapija nudi jedinstven pristup koji pomaže u pronalaženju dubokog smisla života.
O ovom psihoterapijskom pravcu smo razgovarali s Mirom Međugorcem, organizatorom edukacije logoterapije i egzistencijalne analize u Bosni i Hercegovini. Da odmah krenemo s onim najvažnijim – logoterapija nije povezana s govorom.
Najčešće zablude vezane za logoterapiju su miješanje sa logopedijom. Logopedija se bavi prevencijom, dijagnozom i terapijom poremećaja govora i drugih oblika komunikacije dok je logoterapija psihoterapijski pravac koji se bavi čovjekom i njegovim izazovima na razini tjelesnog, psihičkog i duhovnog aspekta, izjavio je za Jabuka.tv Međugorac.
Logoterapija najjednostavnije rečeno pomaže čovjeku otkriti smisao života. Psihoterapijski je to pravac kojeg je utemeljio poznati neuropsihijatar Viktor Frankl koji je preživio Holokaust i okrutnosti koncentracijskih logora, unatoč čemu nikada nije izgubio “volju za smislom”, o čemu je i pisao u svojoj knjizi Čovjekovo traganje za smislom.
Živi kao da već živiš drugi put i kao da si prvi put griješio kao što se sad spremaš pogriješiti. (Viktor Frankl)
Logoterapija čovjeka prije svega gleda kao duhovno biće kojem je primarna motivacijska sila pronaći smisao. Upravo uvođenjem ponovno duhovne dimenzije Frankl je rehumanizirao medicinu odnosno psihoterapiju i u tome se logoterapija razlikuje od mnogih drugih psihoterapijskih pravaca koji čovjeka promatraju kroz psihičku i fizičku dimenziju, naglasio je Međugorac. Kako nam je objasnio naš sugovornik, logoterapija nam pomaže u tome da spoznamo da iako ne možemo promijeniti određenu situaciju, možemo mijenjati svoj stav prema nepromijenjenom.
Međugorac se prvi put susreo s logoterapijom prije 12 godina zahvaljujući dr. Cvijeti Pahljina, utemeljiteljici logoterapeutske metode Viktora Frankla u Hrvatskoj.
View this post on Instagram
Njezina strast prema logoterapiji prenijela se na mene jer je živjela logoterapiju i nesebično je dijelila sa svima oko sebe, dodao je Međugorac. Ono što ga je posebno privuklo ovom pravcu je činjenica kako logoterapija sagledava čovjeka u cjelini, odnosno kao trodimenzionalno biće, a prije svega kao duhovnu osobu.
Upravo uvođenjem u njegovu antropološku sliku duhovnu dimenziju vraća čovjeku dostojanstvo koje mu je uvijek pripadalo. To nas uči da život nije determiniran našim biološkim i psihološkim uvjetima, već smo slobodni u svojoj duhovnoj dimenziji sudjelovati u oblikovanju naših života.
Fascinantno je kako nam logoterapija ukazuje da smo mi puno više od problema s kojim se susrećemo, a pritom ne ignorira naš problem. Posebno je zanimljivo kako se odnosi prema patnji, krivnji i smrti čega nitko od nas nije pošteđen. Pritom ne ignorira patnju i ne prenosi krivnju na druge, nego naglašava da je odgovornost individualna. Uči nas da mi uvijek imamo posljednju riječ. Ako nešto ne možemo mijenjati, ipak imamo slobodu zauzeti stav prema nepromjenjivom, ističe Međugorac.
Čini se kako danas više nego ikada čovjek traga za smislom, a ta ga potraga vrlo često odvede na neka “kriva” mjesta, zbog čega Međugorac, između ostaloga, naglašava kako “pitanje smisla nikako nije izraz nečega bolesnoga u čovjeku nego je to istinsko ljudsko pitanje”.
Logoterapiju iz tog razloga naziva i terapijom 21. stoljeća.
Čovjek nikada nije živio u većim materijalnim blagodatima, a nikada se nije više pitao čemu živjeti. Međutim, smisao nije univerzalan, ono što je za mene smisleno ne znači da je i za Vas, on je individualan i svatko za sebe je u potrazi za smislenom zadaćom. Znači, smisao je individualan, ali vrijednosti preko kojih dolazimo do smisla su univerzalne, tvrdi naš sugovornik koji nam je pojasnio kako postoje stvaralačke i doživljajne vrijednosti.
Ostvarivanje smisla kroz stvaralačke vrijednosti bi bilo kada mi sagradimo kuću, dosegnemo nekakva postignuća na poslu i imamo onaj osjećaj da se zbog toga isplatilo živjeti. Znači, oni se ostvaruju djelovanjem. Ostvarivanje smisla kroz doživljajne vrijednosti bi bilo kada, recimo, planinar osvoji nekakav planinski vrh, kada roditelj oženi sina ili uda kćer, dobije unuke i onda ima osjećaj: “ E, sada bi mogao umrijeti kada sam ovo doživio!” Za njih, možemo reći, da se ostvaruju primanjem, priča Međugorac i nastavlja:
Međutim, imamo osobe koje su uspješne u karijeri, dobri su graditelji, puno toga lijepoga su doživjeli ali nisu doživjeli taj osjećaj da su to ti trenuci zbog kojih bi živjeli, ali i ovi doživljeni trenuci ne traju vječno. Postoji nešto, čega nitko nije pošteđen, a to su patnja, krivnja i smrt. Ova vrsta vrednota se ostvaruje u tome kako se čovjek postavlja prema nekom ograničenju svoga života. Ove vrednote se ostvaruju kada se čovjek nađe suočen sa sudbinom, gdje mu preostaje samo kako će ju prihvatiti, podnositi kao svoj vlastiti križ. Time se dokazuje da čovjekova egzistencija nikada ne može postati besmislena, dokle god on diše.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ipak, logoterapeut ne može čovjeku otkriti smisao života, nego jednostavno biti njegov vodič, otkrivajući sve njegove mogućnosti kako bi čovjek sam došao do spoznaje. Logoterapija je stoga prigodna za svakog čovjeka, bez obzira bio zdrav, bolestan, mlad, star…nabraja naš sugovornik.
Iako posebno pomaže osobama s teškim životnim izazovima, korisna je za svakoga, pa tako i za rad psihologa, pedagoga, socijalnih radnika, redovnika, teologa, liječnika i drugog medicinskog osoblja. Logoterapija je korisna za ljude koji neprestano traže sreću, ali nikako je ne uspijevaju pronaći, uvijek im izmiče za dlaku. Sreća nije nešto izvanjsko, ne možemo ju ostvariti posjedovnim sredstvima, ona dolazi iznutra, pridonosi povećanju čovjekove biti, izjavio je Međugorac za Jabuka.tv.
Još jedna zabluda vezana uz logoterapiju je da ona može pomoći samo vjernicima. Viktor Frankl jako lijepo opisuje granice između teologije i logoterapije u svojoj knjizi “Bog kojega nismo svjesni”. Duhovnu dimenziju čovjek posjeduje bio on vjernik ili ne. Logoterapija, kao i drugi psihoterapijski pravci, se brinu za čovjekovo duševno zdravlje a religija se bori za spas duše. Želim istaknuti da religija, iako se svećenik primarno ne bavi duševnim zdravljem i sprečavanjem bolesti, može biti psihoterapijski korisna, mišljenja je naš sugovornik. Upravo zahvaljujući toj duhovnoj dimenziji, čovjek može prkositi svojoj sudbini, distancirati se od svojih unutarnjih stanja, pružiti otpor vanjskim okolnostima ili herojski prihvatiti svoje granice, smatra Međugorac, koji svoje višegodišnje iskustvo prenosi na polaznike edukacije.
Edukacija za buduće logoterapeute kreće 1. veljače 2025. godine
Prva takva edukacija u Bosni i Hercegovini održana je 2022. godine u Tomislavgradu. Prva generacija započela je obrazovanje u Duhovnom centru sv. Ilija na Buškom jezeru, gdje smo imali izvrsne uvjete za rad. Želim se zahvaliti o. Jakovu i njegovoj subraći na srdačnom gostoprimstvu. Birali smo tu lokaciju iz razloga što smo željeli raditi izvan gradske vreve, kako bi napravili distancu od svakodnevnog ritma života. Smatram da je to jako dobro i da svaka osoba treba povremeno napraviti odmak od svakodnevnice, malo zastati, razmisli je li to nešto što želi i što ga ispunjava, te kakvog smisla ima za njega samoga, kazao nam je.
Iduća edukacija zakazana je za početak iduće godine u Mostaru, a Međugorac nam je otkrio kako će ona izgledati:
Program za drugu generaciju je jako sličan programu prve generacije, radimo prema istom kurikulumu uz suradnju i stručnu podršku Hrvatskog centra za logoterapiju i egzistencijalnu analizu iz Zagreba. Kada je u pitanju edukacija, susret se sastoji od seta predavanja nakon kojih imamo radionice vezano za gradivo koje smo usvojili. Orijentirani smo na praktički rad više nego na filozofsko proučavanje logoterapije. Na kraju svakog susreta polaznici dobivaju dvije vrste zadaća: vezano za gradivo koje smo radili i zadaću za osobni rast i razvoj.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Proces postajanja logoterapeutom traje IX semestara tijekom kojih se obrađuje teorijski materijal, praktične vježbe i rad s pacijentima, te se posebna pažnja posvećuje osobnom rastu i razvoju. Edukacija se održava vikendima, subotom i nedjeljom, osim praktikuma koji traje od petka do nedjelje. Praktikum najčešće organiziramo na drugoj lokaciji. Tako smo u prvoj generaciji, bez obzira što se edukacija odvijala na Buškom jezeru, boravili u Mostaru, Međugorju, Rabu i Masnoj Luci. Na taj način se grupa dodatno povezuje, pojašnjava Međugorac te dodaje:
Ipak, nije svima cilj postati logoterapeuti, već bi željeli iskoristiti prednosti logoterapije za prevladavanje vlastitih izazova. To je područje na koje ćemo u budućnosti usmjeriti veću pažnju i razviti programe za takve korisnike logoterapije.
Posebno je ponosan kada vidi promjenu u životima polaznika. Nešto neopisivo je kada vidite na osobama kako im se mijenja život i međusobni odnosi na bolje. Logoterapija ne spada u onaj edukativni materijal gdje ćete kroz savladavanje logoterapijskih pojmova i gradiva iz udžbenika postati dobar logoterapeut, ona zaista zahtjeva razumijevanje, zahtjeva da ju pustite u vlastiti život da pomogne ispravljati ono s čim niste zadovoljni. Rekao bih ona je lagani povjetarac koji čisti dušu i tijelo, zaključio je Miro Međugorac u razgovoru za Jabuka.tv.
(www.jabuka.tv)
Boze sacuvaj. Tko ima vjeru ne treba mu nikakva terapija za pronalazak smisla zivota.
Koja nebuloza i prodaja magle o smislu zivota.Pa 2000 godina postoji 10 Bozijih zapovijedi za zivot sad ovaj izmislja toplu vodu.
Njiva je najbolji lijek za psihu, lijeci i fizicki i psihicki, kakvi ovi sarlatani,,,
Puno ljudi ipak treba terapiju a ne trazi je. Nazalost zbog toga trpe obicno nevini u braku ili u obitelji. Iskompleksirani roditelji prebacuju svoje komplekse na svoju djecu koja moraju zivit zivot koji ne zele. Rijetki to spoznaju i uspiju se izvuci iz te zamke prije nego i sami nesvjesno postanu zlostavljaci svoje djece.
ako imas problema nalijes se ko stoka pase onda fino ispovracas pa na spavanje. kad se ustanes ko nov covik bez ikakvih problema