Hercegovci se sve više odlučuju za manje kuće, dalje od glavnih prometnica

Velika kuća, pa ako je moguće sa što više katova i što bliže glavnoj prometnici. Takve su kuće sve manje popularne posljednjih godina u našim krajevima, piše Večernji list BiH. Grade se manje kuće, a oni koji imaju mogućnost, odlučuju se za lokaciju dalju od glavnih prometnica.

Racionalizacija troškova

Čak i oni koji imaju više novca ne idu “u nebo”, kako se nekad govorilo za kuće na više katova, već u nekom minijaturnijem stilu naprave odličnu kuću za život i stanovanje te traže mir. Građevinski inženjer Andrija Andrijanić objašnjava zašto se danas grade manje kuće. – Kao prvo, prije se živjelo rodovski – svi na jednom mjestu, a sad je prisutan individualizam koji rađa racionalizam u pogledu troškova gradnje i plaćanja komunalija prije gradnje koje idu po četvornom metru kuće ili stana. Kao drugo, prije se gradilo pomalo, a zapasalo bi se mnogo. Sad se gradi brže. Treće je održavanje manje kuće koje je lakše. Za manju kuću troši se manje energije. Brže se vrati kredit za gradnju manje kuće, kazao nam je poznati inženjer koji djeluje u BiH i Hrvatskoj. Velika terasa i dnevni boravak su, prema njegovim riječima, iznimno popularni. – Većinom su to danas prizemnice s malim podrumima i klasičnim viševodnim krovom. U novije vrijeme dosta se koriste ravni krovovi kao terase za sunčanje i solarnu opremu, ističe naš sugovornik. A micanje takvih kuća od ceste također je sve aktualnije. Svi traže svoju oazu za odmor, bez gradske vreve. – Ljudi se izmiču jer žele biti daleko od buke, potreban im je čist zrak, traže svoj mir na zemlji. Ono što je još jako važno je i jeftinija zemlja, govori nam građevinski inženjer Andrijanić.

Grad kompliciran

A jedan sugovornik iz zapadne Hercegovine, koji je želio ostati anoniman upravo zato što je pobjegao od glavne prometnice, ali i počeo voditi mirniji život od ranijeg, spomenuo je kako mu do glavne prometnice treba pet minuta vožnje i kako odavno nije bio zadovoljniji životom. – Svoj mir sam pronašao u jednoj staroj, obiteljskoj kući koju sam renovirao i prilagodio životu kakav mi je potreban. Na kraju krajeva, ovdje je sve blizu pa, ako mi nešto i zatreba, sve mi je dostupno nakon kraće vožnje. I ovdje se mogu u miru baviti poljoprivredom i svime što me sljeduje, govori nam sugovornik. Ističe kako u Hercegovini nema velikih gradova u kojima bi stalno vladala buka, ali svaka buka je neugodna i zato ljudi sve više bježe od glavnih prometnica. U svojim analizama, sugovornici kad uspoređuju dva stila života i kad napominju zašto im je na selu bolje, ističu spokoj, tišinu, čist zrak, vodu, uzgoj voća i povrća…

Nedavno je i Milan Košuta, poznati psihijatar, psihoterapeut i psihoanalitičar, usporedio te načine života i istaknuo kako svaki čovjek u gradu mora imati psihijatra ili psihoterapeuta. – Grad je vrlo komplicirano “biće”, to nije jednostavan sustav poput onog u pitomom selu. Na selu je život zdraviji, ljudi se rano bude, rade gotovo cijeli dan, svi se poznaju, vole se, vjenčavaju, rađaju djecu, umiru… i sve to rade na puno mirniji i prirodniji način, kazao je stručnjak Košuta.

Komentiraj: