Znakovi da možda previše ovisite o drugima

Ovisni poremećaj ličnosti se ogleda u nesposobnosti za donošenje samostalnih odluka i potrebe za stalnom podrškom. Takve se osobe neprestano oslanjaju na druge, stalno im ugađaju i imaju patološki strah da će ostati sami. Okolina ih često doživljava da nemaju svoje “ja”.

 

Najčešći znakovi ovog poremećaja:

  • poteškoće pri donošenju odluka bez savjeta drugih
  • nedostatak odlučnosti
  • osjećaj nekompetentnosti, nesposobnosti,  bespomoćnosti i uvjerenje da nisu sposobni voditi brigu o sebi
  • izbjegavanje odgovornosti i prepuštanje drugima da preuzmu odgovornost za većinu postupaka u njihovu životu
  • poteškoće izražavanja vlastitog neslaganja s okolinom zbog straha od gubitka potpore
  • pretjerana osjetljivost na kritiku
  • silni strah od napuštanja i grčevito traženje novog odnosa ili veze nakon što se stari odnos ili veza raspadnu
  • bježanje u maštu.

 

Osobe s ovim poremećajem ne vjeruju u vlastitu sposobnost donošenja odluka i osjećaju da drugi imaju bolje ideje

Osobe s ovisnim poremećajem ličnosti imaju ozbiljnih poteškoća pri donošenju svakodnevnih odluka (od toga koju haljinu obući do toga hoće li ili neće ponijeti kišobran) pa do velikih, životnih odluka.

Imaju tendenciju biti pasivni i dopuštati drugim osobama da preuzmu inicijativu i odgovornost za većinu glavnih područja njihovih života.

Odrasli ljudi s ovim poremećajem obično ovise o roditelju ili bračnom partneru koji za njih odlučuje gdje trebaju živjeti, kakav posao trebaju imati, s kojim prijateljima se trebaju družiti, kako trebaju upravljati financijama…

Budući da se boje gubitka podrške ili odobravanja, osobe s ovisnim poremećajem osobnosti često imaju poteškoće u izražavanju neslaganja s drugima, posebno s onima o kojima ovise. Osjećaju se nesposobni da funkcioniraju sami pa će se složiti s idejama i odlukama za koje osobno osjećaju i misle da pogrešne, a sve kako ne bi riskirale odbacivanje od drugih, piše Živim.hr.

Osobe s ovim poremećajem osjećaju nelagodu ili bespomoćnost kada su same. Uzrok tome je njihov pretjerani strah da se ne mogu brinuti za sebe. Naime, jedna je stvar osjetiti tjeskobu kada je, primjerice, netko vama vrlo blizak odsutan nekoliko tjedana ili mjeseci. Posve je drugo kada se osjećate potpuno izgubljeno isključivo zbog toga što je takva bliska osoba odsutna tek nekoliko dana ili čak sati. Osobe s ovim poremećajem imaju jako izraženu potrebu za brigom o takvim bliskim ljudima te se kod njih javlja strah od odvajanja od njih.

 

Kada takav bliski odnos završava, primjerice tijekom raspada ljubavnog odnosa, osobe s ovim poremećajem kreću hitno tražiti drugu vezu kako bi odmah kod drugoga nadomjestili brigu i podršku koja im nedostaje.

Jako se boje razdvajanja i gubitka i često ostaju u vezama u kojima trpe čak i nasilje, budući da su uvjereni da ne znaju i ne mogu živjeti sami. Često umanjuju svoje sposobnosti i smatraju se bespomoćnima i glupima. Veliki problemi nastaju kada uđu u odnose s osobama koje ih omalovažavaju i koje im na taj način dodatno produbljuju ovisnost. S obzirom na njihovu pasivnost i manjak samopouzdanja, često ostaju u odnosima u kojima ih se često verbalno ili fizički zlostavlja.

U brojnim slučajevima ovakve će osobe svoje interese i potrebe podrediti onima koje ima osoba o kojoj su ovisni, a sve kako bi izbjegli bilo kakvu priliku u kojoj moraju donijeti vlastitu odluku i preuzeti odgovornost.

Na kritiku reagiraju obrambeno, dure se, traže krivca u drugima ili se povlače u sebe.

Potražite pomoć psihoterapeuta

Ova vrsta poremećaja spada među najčešće poremećaje ličnosti, a češće se javlja kod žena. Osobe koje od njega pate podložnije su fizičkom, emocionalnom i seksualnom zlostavljanju.

Česte popratne pojave ovog poremećaja su anksioznost, depresija i panični napadi. Kada se nagomilaju problemi s kojima se takve osobe ne znaju nositi, tek tada kreću tražiti pomoć.

Psihoterapija vam može pomoći da bolje razumijete svoje stanje i sebe te da naučite nove načine za izgradnju zdravih odnosa. Cilj je ojačati samopouzdanje te poticati samostalnost i proaktivnost.

Proces preuzimanja odgovornosti za vlastite želje i odluke vodi ka putu ozdravljenja i pridonosi iscjeljivanju. Prihvaćanje odgovornosti za vlastiti život donosi slobodu. Mnogi se ne osjećaju dovoljno jakima da prihvate odgovornost za vlastite živote. No, kada to jednom učine, dokazano postaju jači.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: