Captain Lexi, tako se naziva žena koja je na jedrilicu odlučila primiti Ivana Pernara kojega uči jedrenju. O svojim doživljajima inače piše blogove, a posljednje objave posvetila je upravo Pernaru.
Svi ćemo govoriti ili raditi gluposti, ali sve dok su naše namjere dobre, opraštanje je lako. Ivan je dobronamjeran, napisala je Lexi i dodala da Pernar ostaje kod nje do ožujka kako bi joj pomogao jedrilicu WildChild vratiti na Bahame.
Lexi piše kako je bila vrlo izolirana i usamljena u jedrenju dok se nije pojavilo još jedno biće, Ivan Pernar, koji ju je, navodi, uvjeravao da je “divna mlada dama i osoba“.
Prvi tjedan me zvao Leslie, smatram ga simpatičnim. Nije shvaćao kako ga nazivam “hunny” kao osobu koja je draga, pa me je počeo nazivati “hunny bunny”, navodi Lexi.
Činilo bi se kako je između Lexi i Pernara sve savršeno, ali onda slijedi opis “detalja” iz njihove zajedničke plovidbe, koji je urnebesan. Lexi smatra da mobiteli svojim zvukovima pristiglih poruka i obavijesti stvaraju od mladih ljudi “dopaminske ovisnike”.
A onda kreće s opisima…
Ivan je izrazito ovisan o svojem mobitelu i to je problem. Čini se da ima pažnju na nivou zlatne ribice i ako ostane bez obveze 60 sekundi, mora provjeriti mobitel. Vrlo je inteligentan, ali krajnje neusredotočen, navodi Lexi na svojem blogu i dodaje da u tim trenucima Pernar zaboravlja na sve što mu je rekla prije nego što je posegnuo za mobitelom.
Neki dan sam ga povela na ronjenje, divno iskustvo u oceanu. Njegov jedini interes bio je da ga snime kako to radi da bi to objavio na društvenim mrežama. U roku od 10 minuta od gašenja kamere njemu je dosadno i odlazi sjesti na plažu, opisuje Lexi i dodaje da Pernaru doslovno mora oteti mobitel poput učiteljice u školi ako ga treba koncentriranog na nešto.
Zbog toga u glavi ima čudne i ekstremne ideje i uvjerenja. “Jednom sam vidio video…” početak je svake lude ideje u njegovoj glavi. Boji se deterdženata i neće jesti iz posuđa koje je time očišćeno? Boji se paste za zube, dezinfekcijskih sredstava, izbjeljivača, čini se da misli kako će odmah umrijeti, navodi na blogu, prenosi Dnevnik.hr.
Lexi piše i kako Pernarove prehrambene navike smatra ekstremnim.
Jede samo najbolje svježe voće i povrće, bez GMO-a i mrzi hranu iz konzervi. Ne jede gluten i čita sve sastojke hrane. On je najprobirljivija osoba koja je ikad bila kod mene, piše Lexi i dodaje kako njezino uvjeravanje da je teško nabaviti i održati namirnice svježim na pučini kod Pernara – nije prošlo.
Kupio je više od tri tuceta (cca 36 banana, op.a.) zrelih banana i pojeo ih sve u dva dana, prije nego što su se pokvarile! Jede kao konj, šest puta dnevno. Ako ne jede sat vremena, gladan je. Previsoke su mu cijene hrane i čini se kako ne razumije da nismo više u Europi, napisala je Lexi.
Stvarnost života na jedrilici usred oceana nije pogodna za njegov cilj da živi 200 godina. Isto tako – ne sluša. Ponekad sam krajnje ogorčena na njega, postajem poput majke tinejdžera kojemu treba stalno prigovarati, navodi Lexi i dodaje dva primjera.
Navodi da joj se pokvario motor na jedrilici iznenada i neočekivano.
Ivan me gleda kako vadim novi filter goriva, punim ga dizelom, ja mu ga dam i zamolim da ga pridrži. Stajao je pored motora. U roku od pet sekundi zaboravlja što sam mu rekla i filter pun goriva stavlja na radnu površinu, a dizel se razlijeva posvuda po pultu na kojem pripremamo hranu i ide niz pukotine u hladnjak. On našu hranu pokriva dizelom, navodi Lexi i dodaje da je miris dizela i dalje prisutan u hladnjaku iako ga je dvaput temeljito oprala.
U drugoj situaciji su pustili gumenjak kako bi stigli na kopno. Pernar je trebao držati gumenjak dok Lexi ne provjeri je li motor ispravan, Pernar joj odgovara “Da, u redu” i 10 sekundi kasnije – pušta uže.
Ispustio je vezu jer je morao provjeriti mobitel u džepu! Priuštila sam mu najbolje jedrenje koje je ikad mogao dobiti, a on kao propali student, drugi najgori učenik kojeg sam ikad imala. Ponavljala sam mu uvijek iznova kao što se uči retardirano dijete, a on još uvijek ne može vezati običan čvor, piše Lexi.
Ovaj klinac će me dotući. Čak iako vas gleda dok mu govorite, još uvijek postoji šansa od samo 50 posto da njegov mozak zaista sluša. Samo 50 posto je šansa da će njegov raspon pažnje trajati dovoljno dugo da se usredotoči na zadatak koji je dobio i dovrši ga, a da ga ne za*ebe, zaključila je na svojem blogu, koji možete i vi pročitati na ovoj poveznici.
(www.jabuka.tv)
Bio i ostao retard