Zašto u BiH nema koncerata svjetskih glazbenih zvijezda?

Dok glazbeni sladokusci u Hrvatskoj i Srbiji zadovoljno trljaju ruke u iščekivanju koncerata svjetskih zvijezda, mi u Bosni i Hercegovini možemo samo plakati.

Sting, Dua Lipa, Avril Lavigne, Lenny Kravitz, Ed Sheeran, samo su neke od inozemnih zvijezda koje će ove godine pjevati u Hrvatskoj.

U Srbiju stižu pravi glazbeni giganti – grupa „Rammstein“, veteran Rod Stewart i drugi.

Posljednji koncert neka strana muzička zvijezda u Sarajevu je održala 22. ožujka prošle godine. Riječ je o Bruceu Dickinsonu, koji je u Skenderiji nastupio s projektom „Jon Lord’s Concerto For Group And Orchestra“.

Ovaj koncert organizirao je Tomislav Kašljević, producent koji u svojoj zavidnoj biografiji ima upisane suradnje s brojnim zvijezdama – od Stinga, Paco De Lucia, „Gipsy Kingsa“ i drugih, a koji radi u svim zemljama regije. Ipak, ovaj Zeničanin s adresom u Zagrebu uvijek naglašava da s velikom ljubavlju, ali i poteškoćama, organizira koncerte u domovini.

On za „Dnevni avaz“ ističe da je u Bosni i Hercegovini mnogo teže raditi nego u ostatku regije.

Osnovna stvar je to što je Bosna preskupa država, a standard, nažalost, najslabiji u čitavoj regiji. Ako kupite ulaznicu za kazalište ili koncert, platit ćete PDV isto kao da kupite pivo u prodavanici. To još samo ima u Sjevernoj Makedoniji i u BiH.

Hrvatska ima pet posto i već u startu je 12 posto jeftinija od BiH. Druga stvar – sve ostale cijene produkcije u Sarajevu su regionalne, da ne kažem europske, a cijena ulaznica je smiješna. Maksimalna cijena ulaznice za koncert je 30 KM, već 31 KM u glavi kod ljudi mijenja percepciju, govori Kašljević.

Kaže da je to za njega fenomen koji on baš i ne shvaća, piše Dnevni avaz.

Uradite koncert s deset glazbenika, gdje imate ogromne troškove, stavite kartu 30 KM – skupa. Kritična masa ljudi spremna je platiti nešto što vrijedi. Ta kritična masa je mala, ali je ima. A dokaz je i Bruce Dickinson, gdje je cijena karte bila vrlo visoka. Za regionalne, recimo, hrvatske pojmove, niska. Jer sve što je u BiH u markama u Hrvatskoj je u eurima. U Srbiji je pedeset posto više – pojašnjava.

I na koncu zaključuje:

Skupa država, nizak standard, a cijene svega – najam dvorane, policije, zaštitara, ništa manje nego u Zagrebu. Bez pomoći države teško će ići sve to.

Ljudi koji raspolažu nekim novcima nemaju sluha za kulturu. Kad uđete u neku borbu za bilboard, reklamu – čast izuzecima poput „Visit Sarajevo“ – ni to ne bi mogli odraditi kako treba – ističe Kašljević.

Ja sam bio u minusu nakon koncerta Brucea Dickinsona. Taj sam koncert uradio jer sam htio da to bude u Sarajevu. Birao sam između Sarajeva i Beograda i odabrao sam Sarajevo, jer sam Bosanac. Međutim, ne može se od te ljubavi živjeti, zaključuje Kašljević.

On ističe da je 25 KM neka granica koliko ljudi izdvajaju za ulaznice i zbog toga prolaze monodrame te stand-up predstave.