Diljem Hrvatske ponovno euforija zbog nogometa. Zašto Hrvatska toliko strastveno slavi i tuguje kad nastupa reprezentacija?
Jesu li iskoristili svjetsku prepoznatljivost i popularnost ”Vatrenih” i može li Hrvatska do trofeja Lige nacija analizirali su u emisiji ”Otvoreno” na HRT-u pročelnik Odjela za komunikacije na Veleučilištu Edward Bernays Dejan Gluvačević, sociolog Sven Marcelić sa Sveučilišta u Zadru, urednik Sportske redakcije HTV-a Marko Šapit i nogometni trener i bivši igrač Tomislav Ivković.
Najfascinantnija je pobjeda – dobiti Nizozemsku na domaćem terenu. Tako visoki rezultat, 4:2 – nitko nije očekivao. Mi smo pokazali izuzetnu kvalitetu od početka drugog poluvremena do kraja utakmice. Ali mi smo, kao Hrvati i poznati smo po tome – da volimo malo i pretjerati u datom momentu. Pobjeda je fantastična, ali možda nije najvažnija koliko su bile važne u Rusiji ili Kataru, kazao je Tomislav Ivković.
Priča o Davidu i Golijatu
Komentirajući činjenicu da je Hrvatima reprezentacija svetinja, kako se dižu krediti da bi se išlo na utakmicu Sven Marcelić je kazao kako je nogomet globalno najpopularniji i najgledaniji sport u kojemu je mala Hrvatska postala velika sila.
Imamo medalje s velikih natjecanja u nizovima, postajemo globalno prepoznatljivi što je iznimno bitan element. Postali smo iznimno globalno uspješni, u nečemu što je jako konkurentno. Mislim da je ta priča o Davidu i Golijatu jako homogenizirala ljude, a sad ih motivira i emotivno na razne druge načine, dodao je.
Ljudi ‘googlaju’ Hrvatsku, ‘tweetaju’, obavljaju ‘postove’
Dejan Gluvačević naglasio je kako je doseg prepoznatljivosti Hrvatske nogometne reprezentacije izrazito velik.
Uzet ću za primjer samo Google Trends. U prosjeku od 0 do 100, do utakmice Hrvatska u Rotterdamu je bila oko 20. Nakon utakmice je bila na 100. Zadnji put na 100 smo bili 2018. godine. Čak i u Kataru nismo imali toliko visoke brojeve, negdje oko 80, kazao je.
To govori koliko ljudi izvana, dok gledaju utakmicu ‘googlaju’ Hrvatsku, ‘tweetaju’, obavljaju ‘postove’. (…) Zapravo, kada god nekoga izvana pitate o Hrvatskoj na pamet im padaju dvije stvari – turizam i sport. Naši sportaši su daleko najveći ambasadori, dodao je.
”Naša se momčad hrani podrškom navijača”
Odgovarajući na pitanje jesu li Hrvati ‘najvatreniji navijači Marko Šapit je kazao kako se ne bi trebali mjeriti s fanatizmom južnoameričkih stadiona. Ali, dodao je – naši su navijači zaista fascinantni.
Velika je pobjeda ostvarena u Nizozemskoj koja je nogometna velesila, ali vi ste imali osjećaj da se igralo u domaćoj atmosferi. Puno je navijača došlo iz raznih krajeva i uvjeren sam da će ih u finalu biti još više. Momčad je fenomenalna i tu podršku zaslužuje. Imao sam često priliku biti blizu njih – tom se podrškom ta naša momčad hrani. I to pomaže njihovom uspjehu, kazao je Šapit.
S tim se složio i Tomislav Ivković. To je osjećaj koji ne možeš opisati, kad se sjetim i danas se naježim, dodao je. Smatra da takvi navijači nose i Luku Modrića koji na terenu, unatoč godinama – leti. A to, naglasio je – osjećaju i svi igrači.
Glad Hrvata za pobjedom
Riječ je o temelju ljudske psihologije. U Hrvatskoj se slavilo i drugo i treće mjesto. Pola milijuna ljudi je bilo na ulicama i slavio se uspjeh, svaka medalja je velika. Imali smo dva velika uspjeha, sad još jedno veliko natjecanje – svi čekaju krunu ove generacije, kazao je Sven Marcelić, javlja HRT.
Koliko su kapitalizirali popularnost Vatrenih?
Dejan Gluvačević naglasio je kako nije moguće točno znati koliko su kapitalizirali popularnost Vatrenih, ali da je sport znatno pridonio u promociji hrvatskog turizma. Podsjetio je na spot HTZ-a u kojemu je bilo nekoliko nogometnih reprezentativaca i drugih sportaša.
Je li se moglo više, je li se moglo uključiti i neke druge, starije nogometaše kao promotore na ciljanim emitivnim tržištima? To je pitanje koje je za raspravu, kazao je. Složio se s konstatacijom da se sport za promociju Hrvatske treba koristiti planski i u malo jačim kampanjama.
”Bez ulaganja u djecu, sportski rezultati će izostati”
Rezultati obično sa sobom vuku obećanja i svi vole biti viđeni s uspješnim sportašima. Ulaganja u sport u pravilu rastu, ali po mom mišljenju to i dalje nije dovoljno. I dalje smo na dnu EU-a. Poljska i Mađarska imaju zanimljiva rješenja koja se tiču poreznih olakšica i sličnih stvari, kako bi se ‘natjeralo’ poduzetnike da više ulažu u sport, u infrastrukturu i omladinske pogone. Morate imati broj djece koji se bavi sportom da bi radili selekciju, kazao je Marko Šapit.
Da je nedostatak infrastrukture najveći problem složio se i Tomislav Ivković.
Imamo stadion u Osijeku koji će biti fantastičan. U ostalima igrači treniraju u uvjetima koji nisu na razini rezultata. Tako je i u drugim sportovima. Braća Sinković na Jarunu ne mogu trenirati zbog lopoča. Za sve hrvatske sportaše infrastruktura je globalni problem, naročito individualcima, kazao je.
Kako ‘euforiju zajedništva’ iskoristiti za dobrobit društva?
Sven Marcelić komentirao je činjenicu da se sa svaki uspjeh reprezentacije ujedini naciju i svi se pozivaju na zajedništvo. Međutim, kad se sve završi opet se vrate stare podjele i nezadovoljstvo.
Za početak, sama ideja zajedništva je po meni problematična, ali ne bih ulazio u to. Zapravo te simbolički bitne momente treba iskoristiti upravo u ulaganja u infrastrukturu, fizičku aktivnost djece i starijih da više ne budemo najdeblja nacija u Europi, smatra.
Sport je dio naše kulture, našeg habitusa, ali mi smo po mentalitetu skloni euforiji u bilo čemu. A zato što smo emotivni skloni smo biti prekritični i preeuforični, kazao je Dejan Gluvačević, piše HRT.
”Sportovi upadaju u crnu rupu koja je sve dublja”
Marko Šapit je podsjetio na sportove u problemima, posebice košarku – koji “upadaju u crnu rupu koja je sve dublja i crnija”.
Činjenica da nemate uspjeha povlači vas sve dublje. I vaterpolo je imao problem s manjim brojem djece. Čim je došlo europsko zlato – u Splitu je počelo trenirati više djece. Nogomet sam po sebi nikad nije imao taj problem, kazao je.
(www.jabuka.tv)
Mi nismo ni svjesni što smo sve napravili to možemo samo MI HRVATI.
Sve imamo od najlipše zemlje do sporta i navijača.
Zato jer nam je stalo
I što je volimo
Ulaži u djecu, ulaži u sport!
Mi koji volimo Hrvatsku, jednostavno je volimo i znamo koliko je krvi proliveno za njenu slobodu, za razliku od nekih koji je nastoje na sve načine nastoje oblatiti i poljuljati, pa npr. svojoj reprezentaciji poželit da sve izgubi na svj. prvenstvu 2018, ili ako Modrića, igrača kojeg obožava cili svit, naziva govnom cijela jedna organizacija, jedna bolesna sekta. Tu svaka diskusija prestaje, onima koji mozak imaju je dovoljno.
Za dom spremni!
Svaka čast tim momcima na igri,na trudu i svemu..Tko šta voli nek izvoli ako nekog to veseli nek vrišti,skače njegovo pravo..Meni je ok i drago kad pobjede naši u bilo čemu,ali te vriske,proslave su mi bezveze..Kao da će nekom tom navijaču donijeti nešto što je npr. Hrvatska,Srbija itd.prva.Ti igrači su plaćeni za to i uživaju u milionima,a i bilo nastup za klub ili reprezentaciju sebi povećava cijenu..Osobno više cijenim nekog dobrog kirurga Hrvata više je napravio što je spasio jedan život,nego bilo koji taj igrač..Bilo u Evropi ili svijetu npr,Argentina,Brazil što siromašnije zemlje ljudi se više klanjaju tim igračima,a ovih boli briga za njima uživaju u milionima,.Nekad je sport bio zdraviji,ovo danas osobito nogomet je otišao u sfere precjenjenog…
Kratkovidan si u pogledu sporta. Baš zato što Hrvatska nema ni minimum sredstava kao neke velesile u nogometu a ostavlja sve njih iza sebe ona je hit. Mi nemamo stadione nemamo puno toga što imaju te velesile ali imamo srce i ljubav prema svojoj domovini , meni je to potpuno ok i ponosan sam na Dalića i njegove momke na svemu što pridonose da se pročuje za Hrvatsku.
Sami sebi su krivi što nemaju stadion,jedna Albanija ima bolje stadione.Taj isti HNS je zaradio od fondova mogli su napraviti stadion vrhunski..Čast ljudima koji srcem vole svoju domovinu,al koliko je ti naši hrvatina koji viču na trebinama pokralo svoju Hrvatsku,ili zakinulo svog radnika Hrvata a tamo se busa u prsa o velikom katoliku i domoljubu..Pogledaj samo prirodu oko nas ili Hr koliko smeća,jel to bacaju marsovci ili ko…Nije domoljublje vikati na trebinama ,ima ljudi koje nogomet uopće ne zanima i drži da je to preplaćeno nešto …Domoljublje je volit svoju zemlju,ne gledati kako ćeš zeznuti tu državu,uzeti nešto iz nje, zakinuti svog radnika itd.Zašto su države Danaska,Norveška itd.svemirski brodovi za naše države bivše juge..Tamo lljudi svojim radom odnosom prema državi pokazuju svoju ljubav prema toj domovini,a ne je samo gledati pokrasti,zeznuti..Nije domoljublje samo vikati na stadionu i mahati zastavom..Zato ljudi u Danskoj mogu svi pristojno živjeti od svog rada u svojoj državi,a naši ljudi idu tamo “trbuhom za kruhom”.Kad si ti tako dalekovidan reci ti nama kako to da taj domoljubni HNS koji je zaradio stotine miliona od fondova i svega nije napravio stadion?