Vršnjačko nasilje u školama na području Zenice ne jenjava. Posljednji slučaj iz područne škole “Ahmed Muradbegović”, u mjestu Lokvine kod Zenice, natjerao je roditelje da 14-godišnjega dječaka B. S. više ne šalju u školu.
Višegodišnje fizičko i psihičko zlostavljanje prijavljeno je policiji, a roditelji već 15 dana čekaju dozvolu resornoga ministarstva za promjenu škole.
Majka 14-godišnjaka u razgovoru za Klix.ba izjavila je kako više ne mogu gledati da njihovo dijete zlostavljaju u školi, a nastavnica i ravnatelj ništa ne čine. Sve je počelo s prvim danom školovanja, kada su vršnjaci njezina sina izbacivali iz reda i slali na posljednje mjesto prilikom ulaska u učionicu. Iako su tada mislili da je riječ o bezopasnom naguravanju, problemi su postajali sve ozbiljniji.
Naše dijete je iz godine u godinu bilo žrtva vršnjačkoga nasilja, i psihičkoga i fizičkoga. Razgovarala sam s roditeljima djece koja su ga zlostavljala jer su to moji susjedi, pa i s nastavnicom, ali ništa nije urodilo plodom, zbog čega sam svoje dijete slala u školu kada bi svi već ušli u učionicu. Svaki dan je kasnio na nastavu kako ga nitko ne bi udarao jer s roditeljima nisam mogla dogovoriti da to zlostavljanje prestane, govori majka.
Najveći problemi su nastajali prilikom smjene nastavnika vjeronauka ili engleskoga, kada bi 14-godišnjaka zlostavljali i uništavali mu školski pribor. U 4. razredu skupina dječaka ga je udarala, a od ravnatelja su tražili da ih za kaznu na 15 dana premjesti u drugu školu. Ako bi se problem ponovio, tražili bi premještanje na mjesec dana, a ako bi se zlostavljanje i nakon toga nastavilo, tražili su stalno premještanje iz škole.
Tada su nam rekli kako će se to riješiti, a mi, kao roditelji, popustili smo i povjerovali da se to više neće dogoditi. Međutim, svake godine su bila po dva incidenta, a sada, u 7. razredu, na satima su mu počeli prijetiti da će ga ubiti i udaviti. Uvijek je u pitanju ista skupina dječaka, skrenula sam pozornost na to nastavnici koja je rekla kako ni moje dijete nije previše dobro te da i ono izaziva, ali prijetnje da će vas netko ubiti nisu u rangu izazivanja, dodala je majka.
Dječak je, prema riječima majke, počeo govoriti kako će se ubiti, da mu se ne živi, kako ga svakodnevno maltretiraju i da uopće više ne želi ići u školi.
Nastavnica je bila potpuno nezainteresirana za taj problem. Otišla sam i sama razgovarala s djecom. Samo nekoliko dana nakon toga, skupina dječaka ga je uhvatila iza škole. Dvojica su ga prislonila uza zid, a treći je čuvao stražu. Pustili su ga samo nakon prijetnji te, kada je pomislio da se izvukao od udaraca, dvojica su mu prišla s leđa i udarala ga u glavu, uslijed čega mu je pukao i aparatić u ustima, objašnjava majka te dodaje kako su tada informirali i MUP ZDŽ-a.
Obavili su i razgovore s ravnateljem škole koji im je rekao kako po zakonu ne može prebaciti problematičnu djecu u drugu školu. Objasnio je kako moraju šest puta napraviti neki problem kako bi došlo do premještanja.
Ravnatelj je rekao da ne zna što učiniti. Sve je to opravdavao time kako nema pisani trag, a iako smo prijavljivali sve nastavnici, ona je to skrivala te smo odlučili tužiti i ravnatelja i nastavnicu, izjavila je majka.
Dodala je da želi sigurnost svoga djeteta u školi i da ga po dolasku kući pita za ocjene, a ne jesu li ga istukli. Objašnjava da problematična djeca ne prave problem samo njezinu sinu, već i drugoj djeci, ali da nitko nije odgovarao niti poduzeo konkretne korake na sprječavanju vršnjačkoga nasilja.
Rekli su nam da nemaju načina na koji bi spriječili tu djecu i da izdržimo do 9. razreda. Moj muž je tada zaprijetio nastavnici, policija je došla i to je sve dokumentirala. Ponovno nakon toga moje dijete su izudarali i tada sam rekla kako moj sin ni pod koju cijenu neće u tu školu više ući. Prije dva tjedna pisali smo nadležnom ministarstvu, a u pismu smo tražili premještanje našega djeteta u drugu školu i već 15 dana nismo dobili nikakav odgovor. U drugoj školi su nam rekli kako bi rado primili naše dijete jer je mirno i pametno, ali da im je potrebno pisano dopuštenje Ministarstva. Sada iz Ministarstva navodno čekaju i odgovor ravnatelja škole kako bi nam odgovorili što učiniti, govori majka i dodaje:
Nastavit ćemo čekati odgovor Ministarstva. Na kraju ću ja biti kriva jer moje dijete nije išlo 15 dana u školu, a ne Ministarstvo koje nam cijelo vrijeme nije dostavilo odgovor. Lekcije se skupljaju, ali, kako god, ja svoje dijete ne želim slati u školu i po povratku iz škole ga pitati je li ga netko udarao, zaključila je majka u razgovoru za Klix.ba.
Ministar obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Zeničko-dobojske županije Mensur Sinanović izjavio je da je po zahtjevu roditelja Ministarstvo poduzelo sve mjere koje su propisane zakonom te da je nakon prijema izjava od roditelja i ravnatelja škole odlučilo izdati dozvolu za premještanje dječaka u drugu školu u koju roditelji odluče da žele slati svoje dijete.
Daljnji postupak o tom slučaju roditelji će nastaviti, kako su izjavili u tekstu, kroz tužbe prema nastavnici i ravnatelju škole.
(www.jabuka.tv)
Pred ovom vrstom nasilja svi se prave ludi dok se nesto ozbiljno ne dogodi.
A da prijete mim djetetu prvo bi im ja roditelje malo ustrojio pa bi onda i njima pokazao
Cuj ravnatelj i nastavnica nista ne cine a to se dogadja u skoli i krugu skole???
I kaze ravnatelj da ne postoji pisani trag…pa kakav bi on trag???
I onda se cude kad padne mrtva glava!
Utoku za’pas!
tako je isto stanje i u širokom u prvoj osnovnoj isto ravnatelj i nastavnici nereagiraju jer uvjek zlostavljaju tatina djeca
Zašto članci i slučajevi iz Zenice, kad i kod nas ima i previše ovakvih situacija!? Zašto se o slučaju Soldo više ne piše? Ah da, samo se Mili usudi o ovakvim stvarima pisati!