Vlado Galić, savjetnik predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost, dao je intervju za hrvatski tjednik Globus.
SMS afera zbog koje je Franjo Varga još uvijek u pritvoru otvorila je jako puno pitanja, a dala jako malo odgovora. Tko je zapravo bio stvarni cilj medijsko-obavještajne operacije, ni danas nije jasno. Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko do sada nije odgovorio na pitanja koja su mu novinari uporno postavljali – tko su osobe koje su ga upoznale s Franjom Vargom.
Vlado Galić, savjetnik predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost, nikada nije volio istupati u javnosti. Ukratko, cijelu svoju karijeru proveo je u obavještajnom sustavu Hrvatske, odigrao je vrlo važnu ulogu u obrani generala Ante Gotovine i potom postao politički analitičar HDZ-a dok je predsjednik bio Tomislav Karamarko. Slovio je kao čovjek vrlo blizak Milijanu Brkiću. Kad se Brkić politički razišao s Karamarkom, Galić je ostao uz njega. Milijan Brkić ostao je blizak predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, kojoj je presudno pomogao u dolasku na Pantovčak.
I tu nastaje politički zaplet. Tko je cilj ovih napada: predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić, Tomislav Karamarko ili Vlado Galić? Sama predsjednica na svojevrstan način prozvala je Galića da se očituje o cijelom tom slučaju. Trebalo je puno vremena i truda da ga se nagovori na to.
“Podsjećam vas da je predsjednica također rekla neka se sve istraži do kraja i neka nadležne institucije rade svoj posao, te je istakla ono što sam joj ja rekao, da nemam nikakve veze s takozvanom aferom SMS te kako sam spreman odazvati se svakom pozivu istražitelja. U trenutku dok je afera još na vrhuncu očitovati se na konstrukcije, manipulacije i laži koje su plasirane preko jednog tjednika bilo bi upravo ono što su kreatori afere i naručitelji tih medijskih uradaka zapravo i htjeli. Njihov je bio cilj uvući u aferu što širi krug ljudi koji s njihovom rabotom nemaju nikakve veze, kako bi se cijela afera što više ‘zamaglila’ i stvorio kaos u informacijama. Mislili su da će na taj način skrenuti pažnju sa sebe, ali mi se čini da u tome nisu uspjeli. Osim toga nemam razloga braniti se za nešto u čemu nisam sudjelovao. Spreman sam se odazvati svakom pozivu nadležnih institucija i na poligrafu potvrditi da nemam nikakve veze s tim. A nisam siguran da bi na poligraf pristali i oni koji su dezinformacijama ‘opskrbljivali’ taj tjednik, pogotovo oni koju su u završnoj fazi i mene istakli te me pokušali uvući u tu aferu. Siguran sam da će u skoro vrijeme istraga nadležnih institucija pokazati tko su bili organizatori i naručitelji lažnih SMS-ova”, kaže Galić.
Iz DORH-a su javno objavili da niste predmet istrage i obrade. Zašto ste zapravo izazvali pozornost javnosti? Koje su vaše veze s Vargom? Tko vam je dao nalog za uspostavljanje kontakta s Vargom?
“Nakon javne objave DORH-a kako nisam predmet istrage i obrade u takozvanoj SMS aferi, očito su kreatori i naručitelji afere te neki mediji ostali razočarani, a neki postali i nervozni. Da sam poznavao Vargu, zna samo nekoliko ljudi te istražitelji kojima je Varga, pretpostavljam, to rekao u istrazi. Međutim, kako se vrlo jasno navodi u prvom tekstu kojim se mene lansiralo u javnost kao jednu od ‘glavnih veza Franje Varge u HDZ-u’, moje ime nije iscurilo iz istrage, nego ga je novinarima ‘dojavila’ osoba bliska Tomislavu Karamarku. Od te dezinformacije iskonstruirana je cijela afera o mojoj navodnoj umiješanosti u tu aferu. Ne znam je li Tomislav Karamarko uistinu rekao toj osobi informaciju koju je ona prenijela novinarima, ali znam i siguran sam da je ta meni nepoznata osoba do grla umiješana u aferu SMS. A senzacionalističkim ubacivanjem mene u ‘priču’ i svega onoga što je slijedilo očito je bio neuspjeli pokušaj skretanje pažnje istražitelja s toga informatora i njegovih sudionika.
Inače, gospodina Vargu susreo sam dva puta uživo, prvi put kada sam ga upoznao početkom 2014. godine i još jednom sredinom 2015., a u nekoliko navrata komunicirali smo telefonom i putem poruka. Prvi kontakt s Vargom nije bio po bilo čijem nalogu. Bilo je to jedno u nizu stotina sličnih upoznavanja dok sam obilazio teren za vrijeme rada u HDZ-u, čovjek u problemima, bez posla, blokiran račun, u tijeku rastava… Pitao sam ga što zna raditi i nakon što mi je rekao kako može pomoći oko društvenih mreža, to me je zainteresiralo i s njim sam komunicirao u tom smislu.
Ivan Čermak, Vlado Galić i Ante Gotovina
Naglašavam kako ne znam ni za kakve unutarstranačke obračune u kojima bi se koristili lažni SMS-ovi ili nešto slično, jer da ih je bilo, oni bi sigurno završili u medijima. Jedini slučaj za koji sam ja čuo, ali naglašavam da to nisam osobno vidio, jest da je kreirana lažna SMS komunikacija između Milijana Brkića, mene i tadašnjeg direktora APIS-a, koja dokazuje navodnu krađu HDZ-ovih mandata na izborima 2015. Ako ta lažna SMS korespondencija uistinu postoji, a ozbiljne osobe su mi rekle da su je osobno imale prilike vidjeti, tada je prva i za sada jedina žrtva unutarstranačkih obračuna u kojima su se koristili lažni SMS-ovi Milijan Brkić, O.K., i ja.”
Očito je da je riječ o političkoj borbi. Tko je, po vašem mišljenju, zapravo pravi cilj napada: vi, Milijan Brkić, Tomislav Karamarko ili, zapravo, Kolinda Grabar-Kitarović?
“Ako su makar neke od informacija i kronologija koje su se probile u javnost točne, sve mi se čini puno jednostavnije i prizemnije. Najprije se krenulo s manjim falsifikatima ograničenoga političkog učinka, pa kada su vidjeli kako to funkcionira, postupno je ta ekipa stekla reference da su mogli plasirati falsifikate protiv svojih političkih neistomišljenika, a usput na njima izdašno zarađivati. Kada je njihova rabota razotkrivena, ti stvarni kreatori SMS afere, uz pomoć njima ‘sklonih’ medija nastojali su u cijelu aferu uvući što širi krug ljudi kako bi još više zamutili ionako mutnu vodu, misleći kako će istražitelje odvući u nekom, za kreatore afere poželjnom smjeru. Tu se zaista radi o organiziranoj i vođenoj konstrukciji i manipulaciji, ali sam siguran da će na kraju istražitelji utvrditi tko su organizatori, a tko stvarni kreatori sadržaja i naručitelji. Ja osobno mislim kako nisam bio cilj napada, ali se preko mene i iskonstruirane moje uloge u aferi te mojim osobnim prijateljstvom s gospodinom Brkićem nastojalo u cijelu priču uvući i predsjednicu Republike, koja s tim nema baš nikakve veze.”
Pripadate li vi tzv. paraobavještajnom miljeu? Koja je razlika između špijuna i političkog analitičara?
“Što se mene osobno tiče, nikada nisam pripadao paraobavještajnom miljeu niti sam nekoga svrstavao u isti, a i ne znam koji su to kriteriji da netko pripada takvom miljeu. Priča o paraobavještajnom miljeu, odnosno podzemlju, traje već godinama, a najviše su je gurali oni koji su se kao dužnosnici bavili protuzakonitim i protuustavnim rabotama. Bili su na funkcijama, a ponašali su se kao nekakvi obavještajci. Na sreću, danas je to vrijeme iza nas, a takav naziv danas je deplasiran, posebno u informatičkom i digitalnom dobu i velikoj dostupnosti informacija. Danas je svima javno dostupna velika količina informacija, pitanje je samo na koji način ih netko analizira i koristi. Prema kriterijima kako neki političari i novinari olako definiraju paraobavještajni milje, prema tim istim kriterijima baš neki od njih bi pripadali tome. Činjenica da je netko bio zaposlenik neke sigurnosno-obavještajne agencije i nakon odlaska iz iste svrstavati ga u paraobavještajni milje postalo je smiješno. Što bi ti ljudi trebali i/ili smjeli raditi? Smiju li se oni uopće baviti bilo kakvim javnim poslom, smiju li kontaktirati s bilo kime iz politike, biznisa, smiju li se baviti politikom, mogu li biti članovi političkih stranaka? Koliko znam, niti jedan zakon im to ne priječi.
Andrej Plenković, Gordan Jandroković i Vlado Galić
Na isti takav način stvara se i stav o špijunima. Kada netko radi ili je radio u nekoj od sigurnosno-obavještajnih agencija Republike Hrvatske, proglase ga špijunom, ali ne u onom pozitivnom smislu. Biti analitičar u sigurnosno-obavještajnoj službi i biti politički analitičar skoro je ista stvar, samo je razlika u sadržaju i izvorima informacija koje se koriste i imaju uglavnom različite šefove. Politički analitičari uglavnom koriste javne izvore i javno dostupne informacije, ali se pozivaju i na “neimenovane izvore” iz različitih vrhova, a analitičarima u službama na raspolaganju su i drugi izvori informacija koji nisu javni.
Osobno mogu reći kako sam nakon završetka karijere u Oružanim snagama RH radio kao analitičar i istražitelj u odvjetničkom timu obrane generala Gotovine i bio jedan kamenčić u mozaiku te sjajne pobjede, a nakon toga, prije stupanja na dužnost savjetnika predsjednice Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost, bio sam voditelj Ureda za strategiju i voditelj analitike u izbornim stožerima Hrvatske demokratske zajednice i ugradio kamenčić u mozaik svih pobjeda HDZ-a, samostalno ili u koaliciji predvođenoj HDZ-om, u razdoblju od 2013. do 2017. Bilo ih je jako puno: lokalni izbori 2013. i 2017., parlamentarni 2015. i 2016., izbori za predsjednika Republike 2014./2015., izbori za EU parlament 2013. i 2014., prijevremeni izbori za veliki broj općina, gradova i županija, referendum o braku. Zar je to paraobavještajno podzemlje i paraobavještajni rad?”
(www.jabuka.tv)
