Mark Viduka, australsko-hrvatska senzacija Croatije, kako se 90-ih zvao Dinamo, i (po)ratnog HNL-a, izazvao je veliku pozornost prošle godine nakon reportaže ESPN-a o tome kako golgeterska legenda Premiershipa u Zagrebu radi u svom kafiću.
Sada se nekadašnji golgeter Dinama, Celtica, Leedsa, Middlesbrougha i Newcastlea, koji je u 507 utakmica zabio 258 golova, u intervjuu za Total Croatia News prisjeća karijere:
Australija nije bila poznata po nogometu. Trebaju godine da netko iz predgrađa Melbournea dođe od Hrvatske preko Škotske pa do engleske Premier lige. Konkretno, u Australiji se tada uopće nisu prenosile utakmice, a nogomet nije bio popularan sport. Počeo sam ga trenirati tako da sam igrao sam, ali bio sam jako motiviran. Satima sam udarao loptom u zid, kredom sam si nacrtao metu i gađao je.
Osim nogometa, Viduka je u zemlji Down Under imao još jednu veliku strast, Hrvatsku.
Hrvati su inače vrlo emotivni prema domovini, ali to se kod nas posebno doživljavalo. Roditelji su mi emigrirali u Australiju 60-ih godina, kada je Hrvatska bila dio komunističke Jugoslavije koju nisu voljeli. Dok sam odrastao, Hrvatska nije bila samostalna, ali sanjali smo da ćemo gledati Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu.
Doživio je to, ali i ono čemu se nije nadao: da na SP-u igra protiv Hrvatske. I to odlučujuću utakmicu za prolazak skupine 2006.
Da, i još sam ja bio kapetan Australije na toj utakmici. Znao sam mnoge igrače Hrvatske, a njihov izbornik Zlatko Kranjčar bio mi je prvi trener u Europi kad sam došao u Zagreb 1995. Bili smo prijatelji van terena, ali čim je utakmica počela, zaboravili smo to. Iskreno, Hrvati su bili bahati prije utakmice. U medijima su govorili da smo klokani koji nemaju pojma o nogometu. To nas je dodatno motiviralo.
Hrvatskoj je trebala pobjeda za prolazak, ali završilo je 2:2, pa je Australija otišla u nokaut-fazu, a Hrvatska kući.
Viduka se također vratio u svoju drugu domovinu. Danas u Zagrebu osim spomenutog kafića ima građevinsku tvrtku, a prisjetio se kako je došao u rodnu zemlju roditelja:
U Australiji sam bio poznat jer sam dvije godine zaredom osvojio nagradu za najboljeg mladog igrača. Tada su moji roditelji dobili telefonski poziv. Predsjednik nove Hrvatske, nezavisne države, Franjo Tuđman, pozvao nas je na večeru u hrvatski restoran u Melbourneu. Njegova misija bila je vratiti sportske zvijezde hrvatskog porijekla u Hrvatsku i imidž nove države graditi oko sporta. Tako sam došao u Zagreb 1995. dok je još bio rat.
(www.jabuka.tv | Foto: Press Association)
