Veliki humanitarac: Krv darovao 103 puta

Hasan Vojić iz Bihaća je 103 puta darovao krv. U njegovom domu vise brojna priznanja, među kojima i zahvalnica Grada Bihaća za iskazanu humanost, jačanje međuljudske solidarnosti i unaprjeđenje života i zdravlja građana, piše  Anadolija.

Tri desetljeća aktivnog darivanja

Vojić se 1974. godine zaposlio u tadašnjem bihaćkom poduzeću “Una Komerc”, gdje je radio kao zamjenik šefa skladišta. Tada se uključuje u omladinsku organizaciju, gdje je izabran za predsjednika omladine poduzeća “Una Komerc”. Upravo je u tom poduzeću Hasan prvi put darovao najdragocjeniju tekućinu i nije prestajao s tom praksom do 2003. godine.

Organizirali smo akciju doniranja krvi 10. svibnja 1975. godine. Tada sam prvi put darovao krv i nisam prestajao sve do kolovoza 2003. godine. Krv sam redovno davao i za svako darivanje imam potvrdu u knjižici. Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, aktivno sam se uključio u jedinice Teritorijalne obrane Bihać, a paralelno sam obavljao dužnost zapovjednika civilne zaštite u našoj mjesnoj zajednici i organizirao akcije dobrovoljnoga darivanja krvi za potrebe vojske na cijelom području tadašnjega bihaćkoga okruga. U ratu smo uključivali i žene da daruju krv, jer nam je to tada bilo izuzetno bitno i potrebno. Moja supruga je u ratu dala krv 17 puta isključivo za potrebe vojske, priča Hasan.

Sam sebe previo i izvukao

Usprkos činjenici da ga je nekadašnja Jugoslovenska narodna armija (JNA) ocijenila nesposobnim za služenje vojnoga roka, Hasan nije mogao sjediti kod kuće skrštenih ruku i mirno promatrati kako njegovi susjedi i sugrađani ratuju.

Otkako se u studenom 1992. godine priključio jedinicama obrane grada Bihaća, Hasan nije izostao niti jednoga dana s linije i sve to vrijeme se trudio oko civilnih poslova, u što je trošio svoje vrijeme predviđeno za odmor.

Nakon što je položio tečaj za bolničara, Hasan je bio bataljonski medicinar pa je iz rata izašao s činom poručnika. U akciji “Sana 95”, oslobađajući početne teritorije od Bihaća prema Sanskom Mostu, ostao je bez noge i sam se izvukao s mjesta ranjavanja.

Prvi sam stupio u jurišni bataljon 502. postrojbe koji je formiran u kolovozu 1994. godine. Zapovjednik mi je bio Fuad Sadiković. Ranjen sam 13. rujna 1995. godine na mjestu Cilj iznad naselja Ripač u jutarnjim satima. Pored mene su ranjena još dva moja suborca koja su izvučena, a ja sam ostao sam na mjestu ranjavanja. Previo sam se sam i pužući sišao 500 metara niz brdo do naših ljudi, koji su me odvezli u bolnicu. Pošto nije bilo potrebe da primam krv, jer je nisam puno ni izgubio, nakon operacije sam opet dao krv, rekao je Vojić.

Želio donirati bubreg

Od osnivanja udruge i organizacije ratnih vojnih invalida, Hasan je predsjednik organizacije u svojoj mjesnoj zajednici i član skupštine županijske i federalne udruge RVI.

Usprkos tome što je ratni vojni invalid, to ga nije spriječilo da se 2004. godine odluči donirati bubreg svome sugrađaninu Edinu Budimliću. Kada je sve bilo spremno, čekao se nalaz o tipizaciji tkiva, koja je pokazala da Hasanov bubreg ne odgovara mladom Edinu kojem je na kraju njegov otac donirao bubreg.

Nakon što sam ovdje u Bihaću izvršio određene preglede, a zatim i u Sarajevu, otišao sam na tipizaciju tkiva koja je utvrdila da moj bubreg neće odgovarati Edinu Budimliću. To mi je stvarno teško palo, jer sam želio pomoći mladom momku, te sam mu predložio da idemo u Austriju, gdje je on trebao obaviti transplataciju kako bismo tamo izvršili pretrage. Međutim, Edinovo stanje se u međuvremenu znatno pogoršalo i njegov otac je odlučio donirati mu svoj bubreg. Unatoč tome, mi smo i danas u dobrim odnosima i posjećujemo se. Meni je drago što se Edin uspio spasiti i što je danas dobro, prisjeća se Hasan.

On je dobitnik brojnih priznanja i zahvalnica, među kojima je navrjednija ona Crvenoga križa Federacije za 100 puta doniranu krv. U knjižici staroj 40 godina ima potvrdu s izvodima svih datuma darivanja krvi. Hasan u svojoj bogatoj kolekciji čuva i zahvalnicu Jurišnoga bataljona 502. postrojbe pohvalu generala Ramiza Drekovića, te zahvalnicu umirovljenika i udruženja RVI Bihać.

(Anadolija)

 

Komentiraj: