Franjo Mikulić vratio se u rodno selo Dužice prije 11 godina, nakon što je punih 41 godinu proveo radeći kao tokar u Švicarskoj.
Danas ovaj osamdesetdvogodišnjak u zaselku Smokinje uživa u zasluženoj mirovini sa suprugom.
Život u Švicarskoj i odluka o povratku
Mikulić je zanat izučio u Mostaru, a nakon odsluženja vojnog roka otišao je u Švicarsku 1968. godine.
Iako vlada opće mišljenje da u inozemstvu teku med i mlijeko, on ističe kako se novac tamo mora pošteno zaraditi te da nitko ništa ne poklanja. Kako objašnjava, čovjek mora uložiti fizičku snagu i trud da bi zaradio plaću.
Odluka o povratku na rodnu grudu nije donesena preko noći, već je sazrijevala godinama. Ipak, Mikulić iskreno priznaje da iz sadašnje perspektive, kada bi mladi čovjek unaprijed znao što ga sve tamo čeka, možda ne bi ni otišao u tuđinu.
Sloga u zaselku Smokinje
U Smokinjanima danas stalno živi tridesetak ljudi u 11 domaćinstava, no zajedništvo mještana u svakoj akciji izdvaja ovo mjesto od drugih. Sugovornik Glasa Hercegovine navodi kako su zajedničkim snagama realizirali brojne projekte, od dovođenja vodovoda do trenutnog zidanja zida oko groblja i uređenja dječjeg igrališta.
Kao posebnu tradiciju ističe zajedničko kićenje bora za Božić, kao i paljenje svitnjaka i badnjaka, što smatra rijetkošću u današnjem vremenu.
U Švicarskoj su mu se najviše sviđali red, disciplina i poštivanje zakona, no naglašava da je u Hercegovini život otvoreniji. Prema njegovim riječima, presudio je povratak jer ovdje dan traje duže i ima puno više druženja nego u inozemstvu.
Čuvar starina i tradicije
Nakon povratka, Mikulić je staru obiteljsku štalu iz 1959. godine preuredio u konobu kako je ne bi porušio.
Danas u njoj čuva brojne starine koje većinom potječu od njegove obitelji, poput starog štednjaka, kredenca s početka šezdesetih, kutije za duhan svoga pokojnog oca, pegle na žar i gargaša za vunu. Mlađim generacijama pojašnjava i čemu je služio stari kantar, napominjući da se njime najviše mjerio duhan, ali i telad i krmad.
Unatoč tome što je prije nekoliko dana navršio 82 godine, zdravlje ga i dalje odlično služi. Svako jutro ustaje u pola sedam, redovito vozi automobil, a sa suprugom održava baštu i imanje.
Na koncu, iz vlastite perspektive preporučuje našim ljudima u inozemstvu da se u mirovini ipak vrate u svoj rodni kraj ako im je to ikako moguće.
(www.jabuka.tv | Foto: snimka zaslona)
Najjači su ovi koji su život proveli vani ali eto poručuju mladima da ne idu jer tamo nije dobro.Ako su oni bez znanja jezika,neke diplome,vozačkog uspjeli zaraditi mirovinu vani,mladi koji su obrazovani i znaju jezik sigurno će uspjeti.Ne znam zašto pametovati,neka svak svoju sreću potraži gdje misli da mu je bolje.
Ma ja sad on najpametniji ima ovakvih koliko hoces kazes mu sad se vrati a nece ali kada u mirovinu odu vrate se pa zalopojke uvijek smo se htjeli vratiti ma bjez.
Ma vratio se jer tamo ne bi mogao živjeti sa mirovinom pa sad pustu pamet prosipa
U sobičku bi živio gore od mirovine
Kada dodju u mirovinu ili odmor prica kako tamo nista ne valja kako je ovdje raj i ljudi sjede po kavama eto to je njihov domet prodje odmor odose nazad a nitko se ne vraca najlakse pametovat izdaleka
Dok nas većina ljudi opametni, prodje život. Blago onima koji su mudri u naponu snage i koji znaju poslušati druge, iskusnije i pametnije od sebe i donijeti ispravne odluke u odredjenoj životnoj fazi. Ovaj bračni par ima ogromno životno iskustvo u Švicarskoj i treba ih poslušati šta imaju za reć. Svatko je od nas svakako odgovoran za sebe, svoj život i posljedice svojih odluka. Često se vidi samo materijalni aspekt života u inozemstvu, a obično se sve ostale psiho-socijalne elemente prelako isključi.
Dije bio kad se domovina branila?