VEĆINA ŽITELJA IZ GORNJIH MAMIĆA I OVE GODINE PLANIRA SADITI DUHAN

Otkada se počeo duhan uzgajati u Gornjim Mamićima Marko Kvesić ne zna, ali zna kako su to radili njegovi roditelji i djedovi a sadi ga danas i njegov sin kojima pomažu i njegove dvije unučice. Sjeća se Marko rosnih poljana, ranih ustajanja i vremena kada je na mamićkim njivama svaki stanovnik sadio desetine tisuća strukova hercegovačkog ravnjaka, plemenite sorte duhana, u čijim mirisnim dimovima i danas uživaju mnogi ljubitelji duhana diljem svijeta. Mamićani se ni danas ne odriču duhana. Od šezdesetak obitelji njih četrdesetak se već priprema za sijanje rasada.

Pripreme su već počele

– Već treba brinuti za sjeme. Treba posijati rasad do 25. veljače a dotle mu treba osigurati temperaturu i vlagu kako bi proklijao, tvrdi Mila Kvesić, pojašnjavajući kako su nekada žene sjeme duhana nosile pod pazuhom kako bi ga grijale svojim tijelom, dok danas sjeme proklija u toplim kuhinjama.

Tvrde, kako oko duhana ima posla cijele godine. Polja su ljetos uzorana za proljetnu sjetvu. Uskoro će trebati đubriti zemlju, pripremati je i sijati rasad, premda u skoro svakoj kući i danas vise ‘vinci’ duhana. Tvrde, kako niti jedan Mamićan nikada ne ostaje bez duhana. Ne prodaju cijeli urod, više vjeruju duhanu koji visi o gredi, nego markama u čarapama posebice u bankama; opametilo ih.

– Ne znam za ovu godinu, lani sam sadio 27 tisuća struka. Planirao sam i ove godine isto, ali smanjuje mu cijenu duhan iz Makedonije. Trgovci tamo kupuju jeftino, 6 -7 maraka po kilogramu i prodaju ga kao hercegovački duhan. Kriza je i ljudi samo pitaju koliko košta po kilogramu, a za veliku muku bi pušili i mahovinu, tvrdi Marko, jedan od najvećih saditelja duhana u Gornjim Mamićima, mjestu koje je najpoznatije po proizvodnji glasovitog hercegovačkog ravnjaka. No, smeta mu što time kvare imidž ravnjaka.

Ne mogu bez duhana

Mnoga su polja uzorana. Mamićani mudro šute, tužeći se kako je to težak i rizičan posao, no oni jednostavno ne mogu bez duhana, on im je ušao pod kožu.

– Ne daju mi djeca, ja bi i danas sama uradila desetak tisuća duhana. Pomognem susjedima saditi i nizati, to mi nije teško, kaže Šima koja je već odavno ušla u deveto desetljeće života. Od duhana ne bježe ni najmlađi. – Djed i baka nas ne zovu na branje, to oni urade prije sunca a onda mi nižemo duhan. Ljeti, kad završi nastava, ja i sestra pomažemo baki i mami, kaže mala Martina, tvrdeći kako joj roditelji, posebice djed i baka daju novac i za školu i ostale troškove.

Piše: Pero Zelenika/VLM