Fra Josip Vlašić bio je gost na susretu mladih koji je održan u prepunoj širokobriješkoj crkvi.
Tema drugog po redu susreta mladih bila je ”Kada ne ide kako bismo htjeli…”, koja se nastavlja na ciklus predavanja naziva ”Tko sam ja?”.
Susret je započeo molitvom i pjesmom te fra Josipovom meditacijom nakon čega je uslijedilo predavanje.
Fra Josip se u svojem predavanju dotaknuo frustracija, kako se nositi s njima, te kako nas one mogu učiniti „zakržljalim“ i spriječiti nas u razvijanju potencijala koje imamo u sebi.
Prolazak i suočavanje s frustracijama mogu biti tako važni trenuci u kojima mi osobno rastemo, istaknuo je fra Josip Vlašić.
Nakon predavanja uslijedila su pitanja mladih na koja je odgovarao fra Josip.
Kada ne ide onako kako bismo mi htjeli, to nije kraj nego jedna lijepa prilika suočiti se sa životom, za razviti svoje potencijale i zapravo prihvatiti istinu da život nije bajka, zaključio je fra Josip u svojem predavanju.
Idući susret za mlade biti će održan u srijedu, 26. listopada u 20 sati, a gost predavač će biti fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru.
Susreti mladih održavaju se svake srijede u 20 sati, a sve informacije i obavijesti možete pronaći na Instagram profilu susreti.mladih.
(www.jabuka.tv | Foto: Marija Jelić)
Prvi redovi u crkvi napokon izgledaju kako bi trebali. Mladi, iskreni, neiskvareni. Tu su radi Susreta a ne radi toga da budu vidjeni kao na ‘obicnoj’ misi jer je to dobro za imidz (nema veze sto je obitelj u stvarnosti i rasulu). Dok je ovakvih lica vjerujem u bolje sutra, dok je ovakvih lica i emocija sunce ima razloga ujutro granuti. Dosta vise politicara, njihovih lazi, korupcije i zaposljavanja clanova obitelji. Ne zelimo ih gledati vise. Dajte nam optimizam i vjeruju u ljude s ovakvim primjerima nasmjesenih mladih ljudi.
Bravo za komentar,mladi neiskvareni pokretači dobra a one babe iz molitveni dkupina kleče a zlo iz očiju im vrca.Moli ženo za se i gledaj svoja posla a ne derete se da se sto prija izide iz crkve moraju one molit .
Krivo razmišljaš, misliš i krivo zaključuješ. Ako je možda u nekoj “babi” problem, starijoj osobi koju se ne treba tako oslovljavati, nije zbog toga kriva ona neka druga, i svi stari. Mlade suprotstavljati starijima nije uopće ljudski, a niti ispravno razmišljanje. Mladi, prema vjerskom nauku, nisu ništa manje ni više “iskvareniji” od starijih, štoviše stariji imaju, za razliku, neprocjenjivo blago mudrosti i iskustva, a pogotovu mladi nisu nekakvi “omladinci” tj. “neiskvareni pokretači dobra”. To je najobičniji kult i paganizam.
Fra Josip, Fra Sretan, Fra Landeka, fratri u pravom smilsu…
A tko si ti da sudis kakav je tko.
Ljudi ko ljudi..
Neko nekome ne valja, a ta ista osoba je drugoj osobi super…
Grijeh je govoriti o ljudima i ulaziti u njihovu obitelj, zivot..
Tko zna kakve su cije nutarnje borbe i na koji se nacin covjek bori da bi bio dobar.
Ne sudite , nego za njih molite…
Nazalost niko kroz zivot ne prolazi bez ostecenja. Jedan od mudrijih savjeta u prolazu od jednog franjevca: “djeco ne vjerujte previse ljudima” sto znaci, jedno su rijeci, a drugo djela. A njegova djela su mjerilo covjeka. Sto su ljudi stariji to se obicno nazalost sve vise udaljavaju od mladenacke pozitivnosti i iskrenosti.
Zivotni izazov je ostati dijete u svom bicu
Što to znači “dijete u biću”. Dijete upravo karakterizira isključiva ovisnost o drugomu. Stariji su upravo iskustveno naučili i uvjerili se u tu pomenutu, tobože, “fratarsku mudrost”, pa baš previše i ne vjeruju drugima iako su, što stariji, to i ovisniji, “više dijete”. Poanta slike o djetetu jeste isključiva ovisnost o drugomu, u tom smislu Bogu i ljudima, i pogubnost uzdanja u sebe, jer dijete u fizičkom smislu samo ne bi uopće u prvome redu ni preživjelo. Ne treba “ostati dijete u biću”, što god to značilo. Stariji kad podjetine, to je baš prilična lakrdija. Čovjek normalno i prirodno stari, sječe spoznaje, kultivira, sazrijeva i ponaša se primjereno godinama i razvoju.
Ovisnost o Bogu jednom nadnaravnom, svemogucem bicu je jedna stvar, a potpuno druga stvar sljepo vjerovati svecenicima, koji su samo ljudi, a puno njih je i poprilicito ogranicene inteligencije, pa i nije bas preporucljivo i mudro slusati sve njihove savjete. Pogotovo ne one koji se ticu prakticnog zivota.
Biti dijete znaci iskrenost, neiskvarenost, ljepotu, veselje, slobodu duha i humor, bez obzira na zivotne izazove i teskoce.
“Neiskvarenost” u vjerskom smislu nije uopće pridržano djetetu, “u biću”, ma što to značilo, ili kako god. Ljepota je ili osobna stvar, percepcija, ili stvar proste geometrije, matematike. “Sloboda duha”, također, ne postoji; bar ne što se tiče kršćanstva, to je sve paganski kult. Humor, dobar, podrazumijeva razvijen intelekt, itd..
14,10
Može značiti dijete u odrasloj osobi ,iskrenost i neiskvarenost .
Važno je biti čovjek u svakom smislu ,makar se sve može protumačiti .
Trebao bi godinama svak imati životnu mudrost a ne iskvarenu .
Glupo je uopće stvari (pa i vjeru) promatrati kroz prizmu životne dobi. Svaka sa sobom nosi određenu posebnost. Ali vrijeđati i nazivati ‘babama’ žene zrelije/starije dobi je krajnje degutantno. Te ‘babe’ su nečije majke, bake, tetke…i kroz život su ponijele mnoge križeve. A kad isluže svima, muževima, djeci, unučadi…treba ih baciti kao staru, iskorištenu krpu?! Tko im ostaje nego Bog? Možda zato i jesu najčešći posjetitelji crkvi u kojima, opet, mole – za koga? Upravo za svoje( često i nezahvalne) muževe, djecu, unučad…
Koga smetaju i u njima vidi zlobu, nek se zapita šta je u njegovu srcu da u drugome vide samo loše. Ako gledaju tko je u prvim redovima i tko zaslužuje biti u crkvi, bojim se da je promašio ‘ instituciju’. Ako si došao u crkvu iz vjerskih pobuda, ne gledaš gdje tko sjedi , gledaš u oltar i svetohranište.
Ako te muče ‘ grešnici’, njima je pogotovo mjesto tu na Isusovoj gozbi jer je on sam blagovao (na zaprepaštenje farizeja) upravo s grešnicima i rekao : Nisam došao radi pravednika, već radi grešnika. A svi smo grešnici i potrebni euharistije.
Vrijedi ona – gledaj što čine, a ne što govore. I to nema veze s godinama.
Nekad ne znaš je li gora mlađa ili starija, ili mlađi ili stariji. Taman bili cenat od oltara.
Tako je, Marabella.
Najviše sam ljudskosti doživio od onih koji su daleko od oltara.
Za 20:47
i ja. To su oni koji cine djela ljubavi, a ne samo propovjedaju o tome kako bi trebalo i slave sebe, kako su eto oni skroz cool, jer se drze svih obicaja, tradicije i propisa. A u stvari su interesdzije i ne cine nista bez racunice.