U svijetu danas živi 371 milijun osoba sa šećernom bolešću, a prema procjeni Međunarodne federacije za dijabetes, bez ozbiljne preventivne akcije očekuje se tijekom sljedećih 20 godina dodatnih 200 milijuna oboljelih, upozoravaju stručnjaci u povodu obilježavanja Svjetskog dana šećerne bolesti.
Na Europu otpada 32 milijuna, u Hrvatskoj je između 300.000 i 400.000 oboljelih, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji između 30.000 i 40.000. Uz pandemijske razmjere širenja dijabetesa treba dodati i podatak da svaka druga osoba ne zna da boluje.
Dijabetes ne boli pa ga se naziva podmuklom ili puzajućom bolešću, čak i “tihim ubojicom”. Zašto? – pitali smo dr. sc. Mladena Krnića, pročelnika Kliničkog odjela za endokrinologiju i dijabetes splitskog KBC-a.
– Takve nazive dijabetes, a uglavnom govorimo o dijabetesu tipa 2, opravdava ne samo dugim razdobljem u kojemu su simptomi bolesti neznatni i nespecifični, pa od početnog metaboličkog poremećaja do dijagnosticiranja bolesti prođe i do 10 godina, nego i polaganim razvojem komplikacija, dugo bez značajnih smetnji, koje na koncu dovedu do smrti ili teške invalidnosti.
Samo jako visoke vrijednosti šećera ili akutne komplikacije, na primjer dijabetička ketoacidoza, stvaraju jasne simptome. S druge strane, nizak šećer u krvi ili hipoglikemija, koji se isto tako može javiti u ranim fazama šećerne bolesti ili kasnije zbog griješenja u liječenju, može stvarati vrlo neugodne simptome.
Još uvijek se ne zna točan uzrok ove bolesti, ali najčešći se simptomi ipak mogu prepoznati. Koji su to i što trebaju učiniti ljudi koji sumnjaju u to da su oboljeli?
– Kad se simptomi razviju, obično je šećerna bolest već razvijena. Najupečatljiviji su pojačano žeđanje, učestalo mokrenje, suhoća usta, umor, pojačana glad, učestale infekcije, osobito urogenitalnog trakta, smetnje vida…
Najbolje bi bilo otkriti poremećaj prije nego što se simptomi pojave. Stoga je važno redovito kontrolirati razinu šećera svim osobama koje imaju čimbenike rizika, a i svim osobama starijima od 45 godina.
Koliko je važno redovito mjeriti šećer u krvi? Možemo li to sami kod kuće i kada je najbolje obavljati testove?
– Za već oboljele preporučena su učestala mjerenja. Dokazano je da je učestalost mjerenja povezana s uspješnosti liječenja, iako i tu treba imati mjeru i ne pretjerivati.
U Hrvatskoj, HZZO odobrava od 100 trakica na godinu za bolesnike na tabletama, do 1500 trakica godišnje za bolesnike na četiri ili pet dnevnih doza inzulina. Iznimno se djeci i trudnicama može odobriti i do 2000 trakica godišnje. To u usporedbi s regijom nisu male brojke, koliko god potrebe bile i veće. Za one koji nisu oboljeli, a imaju povećan rizik od obolijevanja, preporučuje se provjera šećera u krvi barem dvaput godišnje.
Danas postoje pouzdani uređaji za kućno mjerenje šećera u krvi – glukometri. Ima ih većina dijabetičara. Razina šećera obično se mjeri natašte, prije obroka i dva sata nakon obroka. Posebno treba naglasiti da svi, a osobito oni koji još ne znaju da imaju dijabetes, trebaju povremeno provjeravati šećer i dva sata nakon jela jer se često te vrijednosti povećaju i godinama prije nego što vrijednost natašte poraste.
Koje su tolerantne vrijednosti?
– Definicija šećerne bolesti prema najvažnijim svjetskim udruženjima jest razina glukoze u krvi natašte veća od 7 milimola po litri (mmol/L) i razina glukoze u krvi mjerena dva sata nakon jela veća od 11.1 mmol/L. Međutim, postoji i “siva zona” koja se naziva predijabetes. U tu zonu spadaju oni koji imaju oštećenu glikemiju – razinu šećera u krvi natašte – i oni koji imaju oštećenu toleranciju glukoze, a mnogi imaju i jedno i drugo.
Oštećena glikemija natašte podrazumijeva vrijednosti glukoze između 5,6 i 6,9 mmol/L, dok oštećena tolerancija glukoze znači da netko dva sata nakon jela ima šećer u krvi od 7,9 mmol/L do 11,0 mmol/L.
Velika klinička studija Instituta za farmakološka istraživanja u Milanu utvrdila je da mediteranska dijeta i dijeta s malo ugljikohidrata štiti od dijabetesa tipa 2. Što to znači i kakvu prehranu savjetujete svojim pacijentima?
– Ništa ne štiti stopostotno, ali činjenica je da prehrana bogata ugljikohidratima i namirnice s visokim glikemijskim indeksom povećavaju rizik u predisponiranih osoba. Svim osobama savjetuje se prehrana s manje ugljikohidrata, s manje tzv. transmasnih kiselina, s nižim glikemijskim indeksom.
Tipična mediteranska dijeta sadržava takve namirnice, uz nezanemariv podatak da ta dijeta uključuje i umjerenu konzumaciju vina. Međutim, koliko nas Mediteranaca svakodnevno konzumira baš mediteransku prehranu?
Sve se više stavlja naglasak na aditive u prehrani kao glavne negativce, a treba reći i da nije svejedno u kojemu obliku konzumiramo namirnice. Recimo, najštetniji su šećeri u tekućem obliku, odnosno zaslađeni sokovi.
Veganska dijeta
Udruga “Prijatelji životinja” ističe da veća količina mesa i mlijeka u prehrani povećava rizik obolijevanja od dijabetesa, pozivajući se na istraživanje provedeno u 40 zemalja, po kojem je rizik obolijevanja smanjen za 45 posto kod ljudi koji ne konzumiraju meso, a samo jedan mesni obrok tjedno može povećati rizik za 74 posto. Tvrde također da uz uzimanje vitamina B12, preko dodataka prehrani ili namirnica obogaćenih tim vitaminom, uravnotežena veganska prehrana pridonosi prevenciji, olakšava bolest oboljelima od dijabetesa tipa 1 i može pobijediti bolest kod oboljelih od dijabetesa tipa 2. Slažete li se s tim?
– Striktna veganska dijeta u nekim je istraživanjima poboljšala inzulinsku osjetljivost koja je poremećena u dijabetesu, smanjila razinu upale u crijevima i popravila odnos bakterijskih skupina u crijevima. I upala sama za sebe – kemijska, a ne infektivna – i bakterijski sastav u crijevima vrlo su važne teme istraživanja u posljednje vrijeme.
Istražuju se čak i mogućnosti liječenja presađivanjem fekalnih bakterija zdravih osoba oboljelima, jer se smatra da je odnos pojedinih vrsta bakterija u crijevima vrlo važan faktor u nastanku bolesti. Vegetarijanska dijeta produljuje život, kao, uostalom, i svako smanjenje kalorijskog unosa.
Međutim, unošenje bjelančevina životinjskog podrijetla nužno je za neke druge procese u organizmu. Manjak unosa mesa može se nadoknaditi unosom, kao što ste rekli, vitamina B12, masnih kiselina i slično umjetnim putem. Ipak, stavljajući sve na vagu, nisam za isključivi, ali jesam za uravnoteženi pristup prehrani.
Koliko je za sprječavanje dijabetesa važna fizička aktivnost i razvijanje svijesti o potrebi aktivnog traženja simptoma bolesti, ali i podnošenja dijela odgovornosti za nastanak bolesti? Recimo, za dugogodišnje prejedanje, pušenje, zanemarivanje vježbanja?
– Vrlo je značajna fizička aktivnost. Važnije je biti fizički aktivan nego smanjiti tjelesnu težinu radi sprječavanja bolesti, premda je, naravno, najbolje oboje. Smatra se da je potrebno minimalno oko 25 minuta intenzivnije tjelesne aktivnosti dnevno.
Stručnjaci nisu jedinstveni oko uzroka bolesti. Postoje teorije po kojima dijabetes kod djece nije potaknut virusnim infekcijama, kao što se sumnjalo. Najnovije otkriće govori o pet virusa koji su odgovorni za nastanak dijabetesa!
– Gotovo 40 godina zna se za povezanost virusa kao okidača s nastankom dijabetesa tipa 1 i odavno se govori o mogućem cjepivu. Radi li se o samo pet virusa, kako kaže vijest, i hoće li se eventualnom primjenom cjepiva moći najvećim dijelom spriječiti dijabetes tipa 1, ostaje vidjeti.
To bi bilo sjajno, osobito zato što od šećerne bolesti tipa 1 obolijevaju najviše djeca. Na žalost, nisam siguran u to. Čak i da se sve to pokaže točnim, dijabetes tipa 1 čini samo pet posto oboljelih od šećerne bolesti. Ostalih 95 posto odnosi se na dijabetes tipa 2. (Slobodna Dalmacija)
(www.jabuka.tv)