Starešina: Ratno vodstvo je znalo očuvati perspektivu Aluminija, a novi vođe tko zna jesu li

U proljeće 1992. tadašnji direktor mostarskog “Aluminija” Mijo Brajković i suradnici uspjeli su kupiti vrijeme od tadašnjeg zapovjednika JNA u Mostaru generala Momčila Perišića kako bi osigurali postupno gašenje proizvodnje.

Kako se kasnije često volio pohvaliti Brajković, poslužili su se pritom lukavstvom i prijeratnim vezama. General Perišić, koji je držao Mostar u topničkom okruženju, naredio im je da odmah ugase proizvodnju ili, u protivnom, slijedi granatiranje. Imali su prilike vidjeti nekoliko mjeseci ranije, na primjeru Zadra, kako granatira general Perišić.

Piše: Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Ali imali su i svijest o tome što znači preko noći ugasiti proizvodnju. Znali su da bi, zbog tehnoloških razloga, jednokratnim gašenjem pretvorili tvornicu u hrpu mrtvog i beskorisnog željeza, u kojoj više nije moguće obnoviti proizvodnju. Pod prijetnjom granata, napravili su, u suradnji sa zapadnim poslovnim partnerima, fiktivni ugovor prema kojem su trebali žurno isporučiti određenu količinu aluminija jednoj tvrtki iz Srbije.

Perišić je respektirao “narudžbu” za Srbiju i dao im petnaest dana da obave posao. Dovoljno da inženjeri i radnici postupno ugase proizvodnju i spase perspektivu “Aluminija”. Potom je Perišić uistinu izvršio obećanje i prema Mostaru i prema “Aluminiju”. Ali perspektiva je sačuvana.

Usporedba s Uljanikom

Sjetila sam se ponovo te Brajkovićeve priče ovih dana, kada je nakon višegodišnje krize, naprasno, preko noći, navodno zbog dugovanja za električnu energiju, prekinuta proizvodnja u “Aluminiju”. Pitam se, jesu li ga ovovremeni mirnodopski menadžeri, na čelu s sveprisutnim velikim vođom Draganom Čovićem, uspjeli jednim potezom nepovratno poslati u staro željezo? Ratni su direktori pod prijetnjom granata uspjeli lukavstvom kupiti vrijeme od protivničkog generala. Je li moguće da ovi novi menadžeri nisu znali, nisu htjeli ili nisu smjeli kupiti malo struje za postupno gašenje? Zasad nisam čula odgovor na to pitanje.

Sudbinu mostarskog “Aluminija” ovih dana često uspoređuju sa sudbinom pulskog “Uljanika”. Usporedba je samo djelomično točna. Točno je da su i “Aluminij” i “Uljanik” bili primjeri političkog klijentelizma u gospodarstvu: jedan i drugi služili su kao sinekure zaslužnim kadrovima i kao bankomat političkim gospodarima, dok su dugovi pokrivani iz proračuna, a za istinskim upravljačkim kormilom bile su strukture stare jugoslavenske duboke države.

Oni upućeniji u gospodarske prilike na svjetskom tržištu kažu da je bilo mnogo lakše održati svjetsku konkurentnost u proizvodnji aluminija, nego u proizvodnji brodova. Ne jednostavno, ali dostižno.

No ključna je razlika što je opstojnost “Aluminija” najuže povezana s opstojnošću Hrvata u Hercegovini, u donjem toku Neretve, s poslovanjem Luke Ploče, a samim time i sa sigurnošću i održivošću južne Dalmacije. Istra će o(p)stati i bez “Uljanika”. Mostar i južna Hercegovina će se (is)prazniti bez “Aluminija“, ili neke tvrtke sličnog gospodarskog potencijala, a takve nema na vidiku.

Praznit će se osobito od Hrvata kojima je širom otvoreno tržište EU-a, čime će Hrvatska biti dovedena u vrlo neugodnu sigurnosnu poziciju.

Opstojnost tog prostora obranjena je u ratu 1992. od JNA i srpske vojske, potom 1993. od bošnjačke Armije BiH zaustavljanjem prodora na jadransku obalu. Predsjednik Tuđman je jako dobro znao i što u mirnodopskim vremenima, kada se bitka za neostvarene ratne ciljeve nastavila političkim sredstvima, znači stabilno zaleđe sa snažnom okosnicom gospodarskog razvoja. Zato je uz pomoć Hrvatske, i unatoč nekim međunarodnim i bošnjačkim kritikama, već 1997. godine obnovljena proizvodnja u “Aluminiju”.

“Aluminij” je sve to vrijeme bio mjesto odmjeravanja političkog utjecaja Hrvata i Bošnjaka, ne samo u Mostaru, već i u Federaciji BiH. U takvom kontekstu samorazumljivi zadatak političkog vodstva Hrvata u BiH je bio: na strateškoj razini dugoročno osigurati opstanak “Aluminija”, a na taktičkoj razini modernizirati proizvodnju i upravljanje da bi se održala konkurentnost na svjetskom tržištu. Ili alternativno, stvoriti neki drugi gospodarski subjekt sličnog potencijala. No upravljači su koristili “Aluminij” samo kao bankomat i sredstvo trgovine utjecajem. Cilj velikobošnjačke politike je bio: ovladati “Aluminijem” ili ga uništiti. Uz pomoć hrvatskog političkog vodstva, cilj su i ostvarili.

Kratkoročno, možda će policija još koji dan morati čuvati velikog vođu Hrvata u BiH Dragana Čovića od nezadovoljstva radnika bivšeg “Aluminija”. Srednjoročno, oni radišniji i sposobniji okrenut će se europskom tržištu, takozvani menadžeri će se povući u svoje vile i stanove u Hrvatskoj s popunjenim bankovnim računima, a cijela Hercegovina će se naći u gospodarskom šoku.

Dugoročno, Erdogan ili njegov nasljednik postat će istinski gospodari Mostara, sukladno deklariranoj neoosmanskoj koncepciji.

Strateški važna Luka Ploče će još dublje pasti u Putinov, odnosno PPD-ov zagrljaj. Ali zato u Hrvatskoj imamo vodstvo koje (re)citira Tuđmana, kad god ne znaju što reći, a kamoli učiniti. A Hrvati u BiH imaju velikog vođu koji ne samo da piše, već i živi ćirilicu. A i sa sultanom se može nagoditi.

(www.jabuka.tv)


11 komentara

  • Trulež, jad, smrad od ljudi se sručio na ovu malu Hercegovu dolinu suza. Pohlepa i lopovluk su nas uništili, a upirali ste prstom i medijima, izvrćali prave vrijednosti, optuživali kolektivno kompletne obitelji nekoliko prezimena u hercegovini, etiketirali, uništavali ljude i njihove poslovne ideje, nema čim se niste služili samo da budete vlast, ne hrvatska već lopovska, a crkveni velikodostojnici, ako to i jeste, sram vas bilo, nekoć srce hrvatskog naroda, a danas, tko ste vi, dragi moji svećenici, pa ni riječi za narod koji vas hrani

    19
    1
  • Odavno nisam bolji tekst pročitao
    Sve je rečeno, samo je pitanje: želimo li svi ovo razumit.
    Zato smo i otišli i postali to što smo postali.

  • U svećenika je sve ok. Oni narodu..govore da ostanu u lijepoj hercegovini…njima je dobro dok je para od jadnog naroda..jer nas narod je naucio davat crkvi,..a oni grade…i stavljaju rampe tom istom narodu..a kad je narod u muci oni ga zanijekaju…neznam…valjda je to tako u nasoj vjeri..sve oprostivo..

    14
    1
  • Cestitke Jabuci na objavljivanju, okolo izgleda cenzura… Mafija radi, a Covke ko Dalaj Lama iz Masne Luke propao priziva SNAZNE ZAOKRETE u iducih NEKOLIKO dana jbt…

    9
    1
  • Devastirase nas nasi lopovi. Unistise nam sve. Ubise nam volju za zivotom na svojim ognjistima i raselise nas. Sve ono sto nije uspjelo turcima, jugo armadi, Armiji BiH sada uspjese nasim lopovima, mafiji…

  • svi ovi zazgovoli su mazanje ociju naradu pa to su sve covicevi ljudi italijanska mafija za nji je djecija igra posim tim lopovima koji ajmo reci pokusavaju da spase aluminij treba prebiti kicme i pustiti da zive 100 godina acovicu postavit spomenik za zasluge na rondou i neka svi na njega pljuju

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.