Istaknuti novinar, fotoreporter i glazbenik Mario Ćužić preminuo je u 57. godini nakon kratke i teške bolesti, a od njega se, uz kolege iz Hrvatske i rodnog Imotskog, opraštaju i brojni Širokobriježani budući da je bio autor jedne od najljepših pjesama posvećenih Širokom Brijegu.
Uz aktivno sudjelovanje u radu Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava, bio je i redovni član Hrvatskog novinarskog društva, u kojem je punih osam godina bio član Središnjeg odbora, Odbora za Statut HND-a te predsjednik Ogranka slobodnih novinara HND-a.
Kao novinar-fotoreporter surađivao je s većinom medija u Hrvatskoj, a kao fotoreporter radio je na europskim prvenstvima u nogometu 2008., 2012. i 2016., te na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji 2018., gdje je pratio hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Bio je i službeni fotoreporter Hrvatskog teniskog saveza.
Tužna vijest iz hrvatskog tenisa: Otišao je dobri duh reprezentacije
Osim novinarstva i fotografije, Mario Ćužić volio je i glazbu; skladao je pjesme i pisao stihove.
Odlukom predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar–Kitarović, odlikovan je Redom hrvatskog pletera.
Od Marija Ćužića oprostio se i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko.
Pretužna vijest. Teško je pronaći riječi kada u tako kratkom vremenu jedna obitelj doživi toliku bol. Otišla je Marijeva supruga, a sada i Mario. Poznavali smo se još od djetinjstva, a godinama je bio aktivan član našeg društva. Ostat će u lijepom sjećanju svima koji su ga poznavali. Iskrena sućut obitelji i prijateljima. Počivaj u miru, izjavio je Zovko.
Marija se često moglo vidjeti i s gitarom u ruci, piše HND, jer je obožavao glazbu. Uvijek vedar i kolegijalan, imao je širok krug poznanika i bio je predan svojoj profesiji.
Istodobno se nastojao dostojanstveno nositi s tegobama koje su ga pogodile, naročito nakon što je prije mjesec dana izgubio i suprugu Ingu Ćužić, koja je preminula 2. lipnja u 55. godini života.
Mario je svih ovih godina fotoaparatom neumorno pratio akcije HTS-a i posebno reprezentacije, a neke od fotografija bile su pravo remek-djelo. Uz to, bio je dobri duh reprezentacije, i u dobrim i u lošim trenucima dizao je raspoloženje i ostavio neizbrisiv trag, stoji u oproštaju na Facebook stranici Croatian Tennis.
I Imotski se danas oprašta od svojeg sugrađanina, kolege novinara, fotoreportera, kantautora i velikog zaljubljenika u rodni grad, piše Radio Imotski.
Kolege i prijatelji pamtit će ga kao profesionalca, čovjeka vedrog duha i neiscrpne energije, zaljubljenika u fotografiju, putovanja i hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Ipak, iznad svega volio je Imotski i Imotsku krajinu, kojima se uvijek vraćao i kojima je ostao trajno odan. Mario je jako volio svoj grad, a u mladosti je bio član i Hrvatskog puhačkog orkestra Gradske glazbe Imotski.
Svoju ljubav prema rodnom gradu pretočio je i u glazbu. Kao kantautor napisao je pjesmu “Imotski moj grade“, koja je tijekom godina osvojila srca brojnih slušatelja Radio Imotskoga i postala prepoznatljiv izraz njegove privrženosti zavičaju, oprostili su se od Ćužića i na Radiju Imotskom, piše Jutarnji.hr.
Od Maria su se oprostili i putem Facebook stranice “Duboko Mokro“:
Napustio nas je Mario Ćužić, čovjek rodom iz Mokrog, autor i izvođač jedne od najljepših pjesama posvećenih Širokom Brijegu — pjesme u kojoj je svoje mjesto pronašlo i naše selo.
Svojim glasom i stihovima sačuvao je ljubav prema rodnom kraju, ljudima i identitetu kojem je pripadao.
Zato njegova pjesma neće utihnuti. Ostat će među nama, u uspomenama, okupljanjima i svakom trenutku kada se zapjeva o Širokom Brijegu i Mokrom.
Vjerujemo da sada, zajedno sa svojim ocem, ponovno pjevaju onu svoju najdražu — “Živjeli Hrvati“.
Počivaj u miru, Mario.
Mokro te neće zaboraviti.
(www.jabuka.tv | Foto: Facebook / ilustracija)
