Penis i vagina nisu sramotne riječi, a dječje istraživanje tijela nije erotski čin već prirodni dio razvoja. Sistemska obiteljska savjetnica Brigita Šimović ističe kako otvorena komunikacija bez tabua, koja počinje već od treće godine života, gradi djetetovo samopouzdanje i otpornost na štetne utjecaje okoline.
Jako je važno s djecom imenovati spolne organe. Mi koristimo umanjenice i to je u redu i za druge dijelove tijela, kao na primjer rukica, nogica… Ali, u određenom periodu jako je važno imenovati naše spolne organe kako bi dijete znalo da riječi penis, vagina i genitalije nisu sramotne riječi, kazala je sistemska obiteljska savjetnica i psihoterapeutkinja pod supervizijom Brigita Šimović.
Emocionalna ucjena
Ona je u Centru za djecu, mlade i obitelj SPES u Mostaru ove srijede održala radionicu pod nazivom “Prepoznati, razumjeti i zaštititi“.
Kako je pojasnila Šimović, radionica je usmjerena na temu dječje seksualnosti kao prirodnog dijela razvoja, uz naglasak na važnost otvorene i odgovorne komunikacije unutar obitelji.
Na radionici je otvoreno razgovarano i o rizicima i ponašanjima koja su štetna za djecu. Kao najčešću, Šimović je istaknula emocionalnu ucjenu koju djeca dobivaju od najranije dobi.
To se pokazuje kroz: “Moraš zagrliti baku“, “Ako me ne poljubiš bit ću jako tužna” i onda dijete osjeća odgovornost za tuđe emocije, iako ono to ne radi na svjesnoj bazi, ali se dobiva poruka da nema pravo držati granice o svom tijelu, istaknula je Šimović.
Dodala je kako je bitno naglasiti i rizik nepoznavanja, odnosno posramljivanja tijela kod djece.
Kada dijete dodiruje svoje spolne organe ono to radi u svrhu ugode i istraživanja, to nije u seksualnom i erotskom smislu kako to stariji vide i onda se dogodi posramljivanje: “Nemoj to, to je ružno”, “Bljak”, “To ne valja”…
Onda dijete dobiva iskrivljenu sliku svog tijela i ima potrebu da se sakrije. To su neki rizici koje neka osoba može iskoristiti jer dijete nema samopouzdanje, ne osjeća se sigurno, osjeća se posramljeno i onda lako može upasti u zamku da ga netko vidi, da je okej biti takav s njim, a zapravo se krije puno dublje, navela je Šimović.
Ne posramljivati nego podržavati
Kazala je kako je u trećoj godini djetetova života vrijeme za ozbiljan razgovor.
Nije u redu da ih netko dodiruje, ako se nešto dogodi moraju znati da mogu reći roditeljima. To je već vrijeme u kojem s djetetom moramo sjesti i razgovarati, ali čitav period od rođenja zapravo dijete učimo nekim seksualnim porukama. Učimo ga da njegovo tijelo ne treba posramljivati, da je njegovo tijelo lijepo i ugodno te služi svojoj svrsi…, naglasila je.
Šimović je dodala kako se ovi razgovori moraju i trebaju nastaviti i u školskoj dobi te kroz odrastanje. Naglasila je kako je bitno ne posramljivati dijete nego ga podržavati, posebno kada počnu prve promjene na tijelu, piše Bljesak.info.
Dati odgovore, pitati, saslušati… Ne moramo mi sve znati, ali dovoljno je da saslušamo dijete i ono što ga muči, istaknula je Šimović.
(www.jabuka.tv | Foto: Denis Kapetanović / Bljesak.info)
Sramotne rijeci su ku…,pic.. itd koje dijeca nauce prije negoli nauce cemo sluze repruduktivni organi.
Istina je to. Evo ja sam primjera radi čuo kao mali ćaću kada je rekao majki ajde više u kurac šta to radiš i mislio sam da se tako kaže. Kada sam sa roditeljima i braćom i sestrom izašao u šetnju i sreo učiteljicu k’o iz topa sam je upitao ajde više u kurac učiteljice što radite.
Ćaća mi opalio šljagu, majka se zacrvenila, krenula se izvinjavati i doma kada sam došao izbili me iz čarapa a sve zato što mi nitko nije objasnio.
Treba govoriti ćuna i minđa
Hrvati u komunikaciji su obvezni rabiti svoj jezik kada ga se komunicira otom potom,