Tijekom jedne ekspedicije na Antarktiku, ruski kirurg Leonid Rogozov se razbolio i bila mu je neophodna operacija. Pošto je bio jedini lječnik u timu, shvatio je da će operaciju morati izvršiti sam na sebi, piše BBC.
Kada je nastupila polarna zima, Leonid Rogozov počeo je osjećati umorno i malaksalo. Kasnije je osjetio i jaku bol u desnom donjem dijelu trbuha.
Pošto je po struci kirurg, nije imao nedoumica oko dijagnoze, a to je bilo zapaljenje slijepog crijeva. Ovakve operacije se smatraju rutinskim u civilizaciji i moj otac je izvršio veliki broj njih, međutim tada nije bio u civilizaciji već usred polarne pustinje. Rogozov je bio sudionik sovjetske antarktičke ekspedicije – tima od 12 ljudi koji su bili poslani izgraditi novu bazu, a rezultat njihovog rada je bila Novolazarevska stanica koja je već radila do sredine veljače 1961. godine, rekao je Leonidov sin Vladislav.
Međutim, do kraja travnja Rogozovljev život je bio u opasnosti, a nitko nije mogao pomoći, jer je put od Rusije do Antarktika trajao 36 dana brodom, a taj isti brod je trebao je vratiti se po njih tek za godinu dana.
Prijevoz zrakoplovom također nije bio moguć zbog snijega i velikih mećava.
Leonid je bio suočen s nimalo lakom odlukom, ali je shvatio da je jedino rješenje i mogućnost preživljavanja da na sebi uradi operaciju.
Cijelu noć nisam spavao, bol je nepodnošljiva. Snježna oluja prolazi kroz moju dušu poput 100 šakala. Jedino moguće rješenje je bilo operirati sam sebe… To je skoro nemoguće, ali ne mogu samo prepustiti se i odustati a da ništa ne pokušam uraditi, napisao je Rogozov u svom dnevniku.
Rogozov je sastavio detaljan plan operacije i kolegama dodijelio određena zaduženja.
Dva čovjeka je zadužio da mu dodaju instrumente i drže lampu i ogledalo uz pomoć kojeg bi vidio što radi, a direktor Novolazarevske baze je također bio u sobi u slučaju da nekome od pomoćnika pozlije.
Bio je vrlo precizan i detaljan prilikom davanja instrukcija koje su se odnosile i na to što ljudi trebaju raditi ukoliko on ostane bez svijesti – tada bi mu trebali ubrizgati injekciju adrenalina i daju vjestačko disanje, rekao je Vladislav i dodao kako smatra da priprema nije mogla bolje proći.
Primio je samo lokalnu anesteziju kako bi bio priseban, a to je podrazumijevalo velike bolove.
Bilo mi je žao mojih asistenata, kada sam ih pogledao bili su bjelji od kirurških mantila koje su imali na sebi, rekao je kasnije Rogozov i dodao: I ja sam bio uplašen, ali čim sam sebi dao prvu injekciju nekako sam se automatski prebacio u ulogu kirurga i nisam sebe doživljavao kao pacijenta.
Prvobitna zamisao je bila da koristi ogledalo kako bi vidio što radi, ali je shvatio da je obrnuta slika zapravo vrlo zbunjujuća pa se na kraju oslonio samo na dodir i to bez rukavica.
Kada je došao do završnog i najtežeg dijela počeo je gubiti svijest i uplašio se da će u samoj završnici doživjeti neuspjeh.
Međutim, uspio je i nakon skoro dva sata uspješno je završio operaciju, prenosi RTRS.
To je bilo zapanjujuće dostignuće, a najvažnije je da je dobio još jednu šansu za život, rekao je Vladislav i dodao da se njegov otac samo dvije nedjelje nakon operacije vratio svojim normalnim obavezama.
(www.jabuka.tv)
Ovo rusi su cudo. Kod nas u klinici i bolnici pored svih instrumenata i op sala ljudi ostaju bogalji nakon tih operacija.
Sam svoj radnik
Jeste al u Bugojnu