Besprijekornim prošlotjednim slijetanjem Perseverance je postao peti rover NASA-e koji je dospio do Marsa. Kada bi se moglo očekivati da ondje kroče i ljudi?
Premda je putovanje ljudi na Mars tehnički gotovo nadohvat ruke, vjerojatno je udaljeno još desetljećima zbog nesigurnog financiranja.
Wernher von Braun, tvorac programa Apollo, započeo je rad na misiji do Marsa odmah nakon slijetanja na Mjesec 1969. godine, no plan se, poput mnogih drugih poslije njega, nije pomaknuo dalje od ploče za crtanje.
Što Mars čini tako teškim? Za početak, udaljenost. Astronauti bi do Marsa morali putovati 225 milijuna kilometara i to u razdoblju kad su dva planeta relativno blizu jedan drugome.
Treba misliti na to da su astronauti na putovanju dugom mjesecima suočeni s dvama velikim zdravstvenim rizicima, radijacijom i mikrogravitacijom. Prvo podiže rizik od razvoja raka kasnije u životu, a drugo smanjuje gustoću kostiju i mišićnu masu. Dakle, pođe li nešto po krivu, svi zdravstveni problemi moraju se rješavati na samom planetu.
Znanstvenici su puno naučili iz prijašnjih misija na Mjesec i iz letova i boravka astronauta na svemirskim postajama, kaže Jonathan McDowell iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian.
Kaže da opće ideje o tomu na koji način izvesti misiju na Mars postoje, no nedostaju pojedinosti.
Jedan način da se smanji izloženost radijaciji je da se putovanje ubrza, rekla je znanstvenica Laura Forczyk, pojasnivši da to može uključivati korištenje nuklearnog termalnog pogona koji stvara puno više potiska od klasičnih raketa na kemijski pogon.
Druga bi opcija mogla biti izgradnja svemirske letjelice sa spremnicima vode koji bi upili svemirsku radijaciju.
Na Marsu će trebati pronaći i način kako disati u atmosferi s 95 posto ugljikova dioksida. Perseverance na sebi, zbog tehničke demonstracije, ima instrument koji pretvara ugljikov dioksid u kisik. Radijacija će biti izazov i na planetu zbog njegove jako tanke atmosfere i nedostatka zaštitne magnetosfere. Stoga će trebati podići skloništa ili ih čak ukopati.
Stručnjaci su suglasni da je najveća prepreka politička volja američkog predsjednika i Kongresa.
Ako čovječanstvo kao vrsta, posebno američki porezni obveznici, odluče izdvojiti velike svote novca, na Marsu bismo mogli biti do konca tridesetih godina ovog stoljeća, kaže McDowell. On ne misli da će se to dotad realizirati, no čudilo bi ga da se ne dogodi desetljeće poslije. S tim se slaže i Forczyk.
Predsjednik Biden još nije iznio svoju viziju o Marsu, a NASA je suočena s ograničenjima u proračunu i vjerojatno neće ispuniti cilj o povratku na Mjesec 2024., što je trebala biti odskočna daska za Crveni planet.
NASA-u bi mogao preteći SpaceX, tvrtka Elona Muska. Za let na Mars taj milijarder razvija raketu sljedeće generacije, premda su mu dva prototipa spektakularno eksplodirala na nedavnim testiranjima.
To se možda isprva čini lošim, no pruža dragocjene informacije, rekao je Scott Hubbard, bivši visoki dužnosnik NASA-e koji je sada predavač na Stanfordu. Ističe da si SpaceX to može priuštiti, ali NASA kao vladina agencija ne može.
Zbog toga bi prednost u odnosu na NASA-u na kraju mogao imati SpaceX, no čak ni jedan od najbogatijih ljudi na svijetu cijelu misiju do Marsa ne može financirati sam, prenosi Hina.
Hubbard stoga smatra da je javno-privatno partnerstvo najizglednija opcija. SpaceX bi mogao osigurati prijevoz, a NASA rješavati ostale probleme.
(www.jabuka.tv)
Neće nikada a čak neće ni tada.Ljudi su stvoreni za planetu zemlju na kojoj žive i umiru.Čovjek nigdje u svemiru ne može ostati živ jer je stvoren od krvi , mesa, i živaca i živo je biće.Jedino roboti ili robotska inteligencija mogu putovati svemirom a da im barem kratkoročno ne naude sve te silne radijacije, svemirsko zračenje, gravitacije kojima čovjek ne može oduprijeti se a da ga naprosto ne raznesu i bacaju po bespućima Kosmosa kao sijeno na oluji.
Samo luđaci poput ovog gore navedenog E.Muska i ostali luzeri umišljaju da mogu nešto postići raznoraznim projektima svemirskih raketa, Space x ili nekim drugim projektima koja su obična iluzija o moći čovjeka i njegove suvremene tehnološke superiornosti.Sve to pada u vodu čim se izađe iz sfere zemljinog omotača i uđe u prostore bez atmosfere.Tamo vrijede neki drugi zakoni kojima čovjek sa svojim bjednim fizičkim tijelom ne može ništa.Čovjek je van zemlje kao beba u inkubatoru ,može živjeti samo dok je na aparatima, čim ga skinete s aparata on je gotov.
Čovjek je slabo, prolazno i biološko živo biće sa svim manjkavostima i starošču koja ga neumitno briše s lica zemlje i pretvara u prah kako kaže u sama Biblija.Prolazno biće odnosno stvorenje u vječnom i nepoznatom Svemiru.
Ako ikada itko može putovati svemirom onda je to isključivo rasa robota odnosno umjetna , vještačka inteleigencija koja može podnijeti sva ta zračenja, bezatmosferske prostore i stotine drugih opasnosti kojim je čovjek izložen čim izađe iz zemljine atmosfere.
Sve drugo je iluzija kako će čovjek putovati svemirom i širiti se .
To je memoguće i to kažu svi eminentni znanstvenici sa područja astrofizike i fizike čestica.
Čovjek je neminovno osuđen i stvoren samo za život na Zemlji, to mu je usud i sudbina, netko nas stvori i učini ovakvim kakvim jesmo a to znači rađamo se , starimo , tošimo se jer smo podložni biološkim procesima i na koncu umiremo kao što sve na planeti zemlji rađa se i umire.
Možete uprijeti prstom i bilo koga i krivit Ga za to ali to na kraju ništa ne mjenja.Čovjek je prolazno i propadljivo biće s rokom trajanja i fizičkim granicama koje ga unaprijed onemogućavaju za nešto više ma koliko on to htio, želio ili tehnološkim napredkom pokušao promijeniti..
Ništa i ništa, na kraju se sve svodi samo na jedno, od praha si nastao u prah ćeš se pretvoriti i postati.
To je sva istina o čovjeku, ljudskoj vrsti koja je prolazna i nije ni zrnce prašine u golemom svemiru.
Kad čovjek to shvati više će cjeniti svoj planet Zemlji jer je to sve i jedino što ima od golemog Svemira koji će za njega uvijek ostati zagonetka kojoj se može čuditi, diviti ili strahovati,svejedno.