Psihičke posljedice spontanoga pobačaja

Spontani pobačaj je nažalost česta pojava, a jednako toliko još uvijek tabu tema o kojoj ne želi razgovarati ni društvo, a ni žene koje su to prošle.

Spontani pobačaj je završetak trudnoće do 20 tjedna. Rani pobačaj je do 12. tjedna dok je kasni pobačaj onaj koji se dogodi između 12. i 20. tjedna, piše Ordinacija.hr. Oko 15 posto utvrđenih trudnoća završava pobačajem što znači da je on relativno čest.

Posljedica je žalovanje koje može biti jednostavno i kratko, a može se komplicirati depresijom ili posttraumatskim stresnim poremećajem što ovisi o mnoštvu čimbenika koji se odnose na ženu i na njenu okolinu. Za savjete smo pitali psihijatricu, med.dr. Suzanu Večerić.

Što žene osjećaju nakon pobačaja?

Žene koje zatrudne, a posebno one koje su to htjele, vrlo brzo razviju majčinski instinkt te počinju zamišljati budućnost i sreću s djetetom, biraju imena i kupuju potrepštine. Nagli prestanak tih osjećaja uzrokuje emocionalnu i hormonalnu neravnotežu.

Žene u početku nisu svjesne što se dogodilo, a zatim negiraju svoju bol. Većina se bori s tugom, žalovanjem i razdornom boli dok manjina pokušava to potisnuti. Ginekolozi nakon događaja šalju pacijentice na razgovor sa psihijatrom ili psihologom kako bi uz nečiju pomoć uspjele prebroditi snažne osjećaje tugovanja.

U moju psihijatrijsku ordinaciju dolaze po pomoć žene koje imaju komplicirano, produljeno žalovanje uz razne stupnjeve anksiozno depresivnog reagiranja, znači one koje se loše nose sa svojim gubitkom. Nekad je dovoljan samo ventilacijski razgovor i podrška, nekad treba više psihoterapijskih seansi, a ponekad je nužna i psihoterapija i lijekovi, objašnjava psihijatrica.

Tuga, bol i liječenje

Najgore je kada dolazi do smetnji spavanja, gubitka apetita, seksualne disfunkcije, emocionalne labilnosti, bijesa, manjka koncentracije, osjećaja manje vrijednosti, gubitka osjećaja ženstvenosti i ljutnje. Svaka žena je drugačija te se neke uspiju vrlo brzo oporaviti od psihičkih i emocionalnih bolova uzrokovanih pobačajem dok kod drugih situacija zahtijeva dugotrajnu psihoterapiju.

Kod nezavršenih procesa žalovanja javljaju se živa sjećanja na događaje u vezi pobačaja, česte intruzivne misli o danu kad se pobačaj dogodio, uporno ponavljanje reakcija godišnjice (povrat smetnji na dan godišnjice gubitka), disforija, iritabilnost i pretjerane reakcije na nove krizne životne događaje, ističe dr.med. Suzana Večerić i dodaje:

Ljutnja je stalna sastavnica žalovanja, a ona se može, ako je izražena, projicirati na partnera ili ginekologa.

Za vrijeme trudnoće žene se povezuju sa bićem koje se nalazi u njima te ponekad dolazi i do svojevrsnoga jedinstva, odnosno psihijatrica objašnjava kako se u ranoj trudnoći beba (embrio do 8 tjedna, a onda fetus) doživljava kao dio selfa. Ukoliko se trudnoća izgubi pobačajem, javlja se narcistička povreda koja se doživljava kao gubitak dijela selfa. Zato ne čudi da se žene osjećaju usamljeno, sramotno i nemoćno.

Kada je vrijeme za novu trudnoću?

Sasvim je normalno da pacijentice vrlo brzo požele ponovno ostati trudne, a razlozi su brojni. Neke zato što su uspjele preboljeti gubitak, a druge zato što misle da će tako lakše podnijeti tugu.

Da bi si olašale psihičku nelagodu, bol, anksioznost i depresiju žene se često nakon spontanog pobačaja odmah usmjere na planiranja nove trudnoće , kaže psihijatrica Večerić

No, je li to zaista dobro riješenje i način liječenja tijela? Psihijatrica kaže kako nova trudnoća koja je nastupila vrlo brzo nakon pobačaja može kasnije rezultirati patološkim žalovanjem budući da se prekida proces obrade gubitka, a trudnoća po sebi inhibira žalovanje.

Sa novom trudnoćom bi trebalo ipak pričekati jer ginekolozi preporučuju minimalno 6 mjeseci do godine dana do novoga začeća. Svaka žena bi trebala biti smirena i u potpunosti spremna na novo dijete jer stres i tuga mogu izazvati ponovni gubitak. Najmanje 85 posto žena nakon pobačaja izdrže sasvim normalno iduću trudnoću, dok se kod oko 2 posto pacijentica pobačaj ponovi.

Liječnica poručuje svim ženama kako nisu same i da se takvo nešto događa brojnim ženama u svijetu. Također, napominje da ne trebaju proces borbe i tugovanja prolaziti samostalno nego neka potraže pomoć psihijatra ili psihologa kako bi ih netko saslušao te stručno savjetovao što napraviti i kako živjeti dalje.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: