Mlađi kadeti Barcelone imali su početkom novog tisućljeća velikih problema s godinu dana starijim igračima Espanyola. Barcelona se u svojim mlađim selekcijama gotovo uvijek natjecala s mlađim igračima, a protiv Espanyola često znala imati neočekivanih problema. Bez obzira na tehničku superiornost svojih igrača, pa i puno veće igračke potencijale. No, jednoga dana sve se promijenilo…
“Otišli smo kod njih na gostovanje, lakoćom zabili tri gola i mirno slavili” sjeća se se tih dana Marc Valiente, današnji branič belgijskog prvoligaša Eupena, a nekada jedan od kapetana u mlađim selekcijama Barcelone. Bilo je to 2002. godine, a svi su u Barceloni tog dana postali svjesni kako u svom kadru imaju jednog nogometnog dragulja iz Argentine. Lionel Messi već je kao 14-godišnjak činio razliku, pa i u sudarima s godinu ili dvije starijim suparnicima.
Samo dvije godine ranije iz Rosarija je stigao u Barcelonu, tamo se priključio pionirskoj (Infantil B) momčad, kategoriji igrača do 12 godina. Messi je sramežljivo ušao u svlačionicu Barce.
“Nitko ga od nas nije ni pozdravio”, prisjeća se Robert Franch, još jedan od igrača iz te generacije.
Dolazak u Barcelonu za mlade je igrače znao biti velik izazov, samo su se rijetki odmah znali uklopiti u novu sredinu.
“Koju poziciju igraš” upitao ga je tada pred cijelom momčadi Rodolf Borrell, a šutljivi Messi kratko je odgovorio:
“Ja sam napadač.”
Istoga dana u Barcelonu je stigao još jedan mladić, Roger Gribet, koji se dobro sjeća prvog treninga u novome klubu:
“Sjećam se, Messi me već tada očarao. I toga sam dana postao svjestan koliku sam prednost imao jer sam se kao dječak brže razvijao od vršnjaka. Ja sam sa 12 godina već bio visok 170 centimetara, a mislim kako Messi nije imao niti 150 cm.”
Borrell je odmah pred svlačionicom objasnio kako je Messi nova ‘desetka’ Barcelone, ali i dječak koji je zbog nevjerojatnih mogućnosti iz daleka stigao u La Masiju.
“Svima nam je to bilo malo čudno, u to vrijeme stranci nisu dolazili u La Masiju. Pogotovo nismo u svlačionici imali igrača s drugog kontinenta” sjeća se Marc Valiente.
Ubrzo su ga svi mogli vidjeti na djelu. Lionel Messi na treningu je prvoga dana zaigrao u vrhu napada zajedno sa Cescom Fabregasom, svi su očekivali čuda, no bio je to samo jedan običan trening…
“Fabregas je imao urođen talent, on je bio majstor čitanja igre. Sjajno je prepoznavao situacije, uvijek je pronašao prostora za svoje poteze, ali i bio opasan u završnici” priča Valiente.
Lionel Messi zablistao je već sljedećeg dana…
“Mi smo uvijek na treningu igrali na jedan-dva dodira. Još od mladih dana učeni smo na takav način: kontrolirati posjed lopte i igrati brzo. Ali, sada je među nama bio jedan dječak koji je sve radio u nevjerojatnoj brzini, ali sa četiri-pet dodira. No, opet to je radio takvom brzinom, nekada bi i sa četiri dodira bio brži nego mi s dva” nastavio je Valiente.
No, Messija i dalje nitko nije vidio u pravoj utakmici. Albert Benaiges bio je šef omladinskog pogona Barcelone više od dva desetljeća, u knjizi Libero opisao je veliku dramu uoči prve utakmice Lionela Messija za Barcelone:
“Bili smo u velikoj žurbi. Lionel Messi pod hitno je morao debitirati i skupiti dva nastupa, u suprotnom ne bi mogao igrati u španjolskim nacionalnim ligama dok ne napuni 18 godina” napisao je Benaiges.
Lionel Messi prvi je nastup za mlađe selekcije Barcelone upisao 7. ožujka 2001. godine, pa u pobjedi protiv Amposte odmah poentirao. No, samo tjedan dana kasnije Messi je na gostovanju kod Tortose slomio fibulu, to mu je i dan danas jedina teža ozljeda u karijeri. Ipak, teška ozljeda tako mladog talenta zabrinula je sve u Barceloni, a svima je postalo jasno kako Messi više neće nastupati za pionirsku momčad (Infantil B) katalonskog velikana…
Po oporavku, Messi je nastupao za selekciju Infantil A, a sve je prošlo jako dobro i u njegovoj se igri nije vidio nikakav strah od novih ozljeda. Već 2002. godine Borrell i Benaiges promaknuli su ga među starije dječake (Cadete B), momčad do 16 godina. I tu je Messi svima dokazao svu raskoš talenta, svi su postali svjesni kako u La Masiji raste novo zlato…
“Iskreno, nismo ga previše doživljavali u svlačionici, bez obzira što je s nama bio već neko vrijeme. Bili smo stariji od njega i prilično živahni, a Messi je bio tih, povučen i samozatajan dječak” prisjeća se Roger French (brat od gore navedenog Roberta), u to vrijeme vratar u selekciji Cadete B Barcelone, koji priznaje kako je Messi na terenu bio sasvim drugačiji:
“Mnogima je bilo frustrirajuće igrati protiv Messija, često bi se igrači znali zapitati vrijede li dovoljno, imaju li uopće kvalitetu za Barcelonu” tvrdi Roger French, dok njegov brat Robert u dahu nastavlja:
“Svi smo postali svjesni kako je Messi za tri brzine ispred nas, ne samo tehnički već i karakterno. I tako smo nas par braniča jednoga dana odlučili ‘pokazati zube’, pa protiv njega zaigrati puno čvršće. Ako treba, pokoji ga put i udariti. Ali, opet smo ispali smiješni, Messi je bio toliko brz da ga nismo uspjeli niti udariti.”
Robert French to je opisao na zanimljiv način:
“Sjećam se, bilo je situacija kada sam išao na njega kako bih ga oborio. Ali u pola sekunde on bi već bio iza mene, okomito bi napadao nekog drugog braniča, koji također nije imao nikakve šanse! Messi je oduvijek bio – stroj! Bio je tehnički nevjerojatan, brži od svih, uvijek najbolji na treninzima i utakmicama. A uvijek bi se i prvi oporavljao nakon teških dvoboja. Nitko od nas braniča nije htio s njim vježbati u situacijama jedan na jedan. Tu nitko od nas nije imao nikakve šanse.”
Pau Torras bio je drugi vratar te generacije, a danas je član Cartagene…
“Bili su to zanimljivi dani. Messi bi došao na trening, u svlačionici gotovo da i nije pričao. Na treningu bi nas sve oduševio, ostavio bez riječi i onda bi otišao doma. Kao da se ništa nije dogodilo, a svi smo bili svjesni da je nezaustavljiv. Znali smo se šaliti, jedini način kako ga zaustaviti bio je uzeti pištolj i upucati ga. Ali, Messi bi se valjda snašao i u toj situaciji, nastavio s loptom mučiti svoje čuvare” tvrdi Torras.
Lionel Messi i dalje je bio povučen, a njegovi bivši suigrači tvrde kako se opustio tek na jednom turniru u Veneciji:
“Tih se dana Messi potpuno uklopio, čak počeo i šaliti na račun sebe i drugih suigrača. Do tada je bio toliko sramežljiv da gotovo i nije pričao s nama. Tada se najviše družio s Victorom Vazquezom, jednim od najvećih talenata naše generacije, a danas igračem Toronta. Bili su cimeri, stalno bili zajedno.”
A na tom turniru u Veneciji Messi je dobio novi nadimak – patuljak!
“Tako smo ga mi zvali među sobom već dulje vrijeme, ali u Veneciji se Messi baš uklopio u naše društvo iako je bio mlađi od nas. Ali, i takav je bio daleko najbolji igrač Barcelone” tvrdi napadač te generacije Roger Giribet.
“Možda se Messi u privatnom životu bunio na nas, ali u zajedničkim smo trenucima uvijek uživali. Imam osjećaj ako bismo se sutra vidjeli, da bismo se odmah zagrlili i popričali, iako se nismo vidjeli 15 godina” poručio je Giribet.
Cijela generacija igrača rođenih 1987. godine promaknuta je u Cadete A momčad u sezoni 2002/03., a mnogi ih i danas smatraju jednom od najboljih u povijesti Barcelone. S njima su godinama radili Tito Vilanova i Alex Garcia, no i ta se generacija počela raspadati. Cesc Fabregas otišao je u Arsenal, Gerard Pique u Manchester United…
Lionel Messi nastavio je napredovati velikim koracima; prvo dobio prigodu u momčadi do 19 godina (Juvenil A), pa i u dresu Barcelone C koja danas više ne postoji. U istoj godini zaigrao je za Barcelonu B, a onda već sa 16 godina debitirao za seniorsku momčad Barcelone. Samo godinu dana kasnije bio je punopravni član Barcelone, igrao i trenirao uz Ronaldinha, jednog od najboljih igrača svijeta tih vremena…
“Nitko od nas koji smo igrali s njim nije iznenađen njegovim napretkom, tehničkim sposobnostima, pa niti lakoćom kojom se može priviknuti na bilo koju situaciju. Mi smo ga jednostavno upoznali. Evo, Messi je prije deset godina u svakom trenutku mogao ubrzati, s loptom driblati u malom prostoru. Sada je svojoj igri dodao još brojne stvari poput realizacije, kvalitete u posljednjem dodavanju, svakim danom on ima i sve više asistencija” poručuje Giribet.
“U svakom razdoblju svoje karijere bio je spreman na izazove, znao se prilagoditi svemu i svačemu. Prije svega na kolektiv i igrače oko sebe. I zato je već cijelo desetljeće najbolji igrač svijeta. To me ne čudi, on je od prvih dana u Barceloni, pa do danas uvijek bio najbolji u svojoj generaciji.”
Giribet je nastavio:
“Lionel Messi nikada na terenu ne osjeća pritisak. Znam toliko igrača koji nisu uspjeli u nogometu jer ih je u tome sputavao pritisak, evo i meni su se noge znale tresti ako bih kao dječak igrao pred 1500 gledatelja. A njemu je svejedno igra li finale Lige prvaka ili sa sinom u dvorištu.”
S time se slaže i Marc Valiente:
“Nitko od nas koji ga znamo godinama nismo iznenađeni njegovim razvojem, niti što je tako rano dobio priliku u seniorima Barcelone. Ali, još uvijek me ponekad čudi kako se u svakoj fazi karijere uspio naviknuti na novu situaciju, na novu ulogu u momčadi.”
Pau Torras je zaključio:
“Messi je oduvijek bio nezaustavljiv, još nitko nije pronašao formulu kako ga zaustaviti. A vrijeme leti…”
