Bivši general Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić, koji je u Hagu osuđen na 35 godina zatvora zbog podržavanja i pomaganja genocida u Srebrenici, priznao je odgovornost i naveo da se kaje zbog sudjelovanja u genocidu.
Krstić je u pismu kojim od suda traži prijevremeno puštanje na slobodu napisao i da bi i sam glasao za Rezoluciju Ujedinjenih nacija o Srebrenici.
Nemam pravo glasa jer se u ovoj Rezoluciji spominje i moje ime jer sam počinio kazneno djelo nezamislivo i neoprostivo, naveo je Krstić u pismu predsjednici suda.
Krstić je napisao i da bi, ukoliko mu se ukaže prilika, otišao u Potočare da se “pokloni” žrtavama genocida. Ako jednog dana budem pušten, i ako se sa tim suglasi predsjednica Mehanizma i ako to dopuste obitelji žrtava, želio bih se još jednom u životu naći u Potočarima, da se poklonim žrtvama i zamolim za oproštaj, napisao je Krstić.
Obilježena 29. godišnjica genocida u Srebrenici i obavljen ukop 14 žrtava
Apelacijsko vijeće Haškog tribunala pravosnažno je u travnju 2004. osudilo bivšeg zapovjednika Drinskog korpusa VRS Radislava Krstića na 35 godina zatvora, proglasivši ga krivim za pomaganje i podržavanje genocida u Srebrenici, progon i ubojstva srebreničkih Bošnjaka u srpnju 1995.
Ova pravosnažna presuda prva je u kojoj je Haški tribunal utvrdio da je VRS u Srebrenici počinila genocid. Tom presudom bila je smanjena kazna od 45 godina zatvora, koju je 2001. Krstiću izreklo prvostupanjsko vijeće Tribunala. Prvostupanjskom presudom, Krstić je bio osuđen za počinjenje genocida, ali je Apelacijsko vijeće taj dio presude preinačilo.
Krstić je u pismu predsjednici suda naveo da prihvaća presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine.
On je potvrdio da je znao da “neki članovi Glavnog stožera namjeravaju počiniti genocid”, ali da taj stožer “nije imao dovoljno snaga da izvrši streljanja” bez “upotrebe Drinskog korpusa”, kojim je Krstić tada zapovijedao.
Znao sam da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika, naveo je Krstić u pismu. On je potvrdio i da je pomagao i podržavao zločin protiv čovječnosti sudjelujući u udruženom zločinačkom poduhvatu nasilnog uklanjanja bošnjačkih civila iz Potočara, od 10. do 13. srpnja 1995.
Sudjelovao sam u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom premještanju žena, djece i starijih iz Srebrenice, u kojem sam također sudjelovao, znajući da su civili u Potočarima bili izloženi ubojstvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima, napisao je Krstić.
Krstić je naveo i da se pismom obraća i javnosti u bivšoj Jugoslaviji.
Molim da se ovo moje pismo javno objavi, da moje riječi čuje što više ljudi u zemlji iz koje sam, da možda moje riječi bar nekog potaknu da razmisli o strašnom zločinu u kome sam sudjelovao, o kazni koja je uslijedila, o dubokom, bolnom, ali zakašnjelom kajanju sa kojim živim već desetljećima, napisao je Krstić.
Dodao je da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci i da za svoja “djela i nedjela trebaju odgovarati”, kao i da je i on “nažalost jedan od njih”.
Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila zemlja koja se zvala Jugoslavija (…), da zastanu i pomisle – nikad više. Nikad više rat, nikad više smrt zbog toga što je neko druge vjere, nacije, ili drugačijeg uvjerenja, nikad više genocid, napisao je Krstić.
Radislava Krstića uhitile su međunarodne snage u Bosni i Hercegovini, 2. prosinca 1998.
Posijle pravosnažne presude, on je 2004. bio upućen u Veliku Britaniju na izdržavanje kazne. U britanskom zatvoru su ga napali i ranili zatvorenici, zbog čega je 2013. prebačen u Poljsku.
Pošto je izdržao dvije trećine kazne, poljske vlasti, po tamošnjem zakonu, nisu ga mogle zadržati u zatvoru zbog čega je general Krstić vraćen u pritvor u Hagu, gdje se i sada nalazi.
Sud je u prošlosti nekoliko puta odbio Krstićev zahtjev za prijevremeno oslobađanje zbog težine zločina za koji je osuđen.
Odluku o novom zahtjevu donijet će predsjednica suda Graciela Gatti, javio je RSE.
(www.jabuka.tv | Foto: EPA PHOTO/REUTERS/POOL/Fred Ernst)
Vjerovatno priznaje genocid iz interesa.
Da se stvarno pokajao ne bi tražio puštanje na slobodu.
Robijao bi svoje grijeha. Mada ne treba biti ničiji sudija. Možda je poslje toliko godina proradila savjest.
A genocid u Goraždu u veljači 1942 nitko ne spominje..
A Genocid nad Htvatima u srednjoj Bosni od muslimana i Posavini od Srba.
To hrvatski političari zbog svoga interesa i ne spominju.
Za posavljaka:
U prvom redu političari iz hdza,vazno je napomenuti.