Pregovaranje s klincima kao talačka kriza s nerazumnim otmičarima

Za talačke krize i pregovaranje potrebno je biti vrhunski stručnjak koji u sebi objedinjuje mnoge grane djelatnosti – policajca, psihologa, psihijatra… No, ako malo pogledamo ponašanje djece i onda kao roditelj pokušamo biti najbolji mogući pregovarač, bez suviše “školskog” iskustva bismo li mogli zaključiti da pregovaranje s djecom ponekad zaista liči na talačku krizu s prilično nerazumnim otmičarima, piše Index.hr. Zvuči brutalno, naravno, ali koliko je to ustvari daleko od istine? Govorimo o djeci u dobi od dvije do recimo četiri-pet godina, kada su još uvijek premali, a opet dovoljno ozbiljni u svojim zahtjevima.



1. Iako je lista njihovih zahtjeva prilično nejasna čini se da ipak točno znaju što hoće

Ponekad im smeta to što se ne znaju izraziti, ponekad to što žele nemoguće, no klinci uvijek nešto žele. A kada ih pitate zbog čega su cendravi, što točno žele – pa im treba pola sata da vam objasne – igračku, ne, sok!, ne, želim tatina kliješta, ne – hoću autić, ne… želim ići van s prijateljem u kratkim hlačama sada! I kada konačno saznate što je na stvari, nakon što se se pola sada lagano živcirali u čekanju konkretnog zahtjeva i kada im konačno možete reći Da ili Ne – oni se okrenu i bez obzira na vaš odgovor stanu smišljati neki novi prohtjev.

2. Protestiraju čak i kada im date točno ono što su tražili

Čini su da su klinci ponekad stvarno programirani da živciraju svoje roditelje. Zašto, vjerojatno ne znaju ni oni, ali vjerujemo da ste se ponekad zaista našli u situaciji da je vaše malo zlato zapililo za nešto specifično. “Hoću čokojino s mekom, ja ću staviti meko, ja ću miješati, daj mi žlicu…” pa roditelj u nedostatku adekvatnog odgovora vadi zdjelicu, daje djetetu i mlijeko i žlicu i Čokolino, a da dijete pritom i dalje negoduje jer to nije dobilo onom brzinom kojom je htjelo. Da bi na kraju i toplo mlijeko (i ono u zdjelici i ono pored zdjelice) i Čokolino – u zdjelici i van nje, trapavo pomiješali, pojeli žlicu-dvije i dignuli se od stola. Ne mogu više!

3. Taman pomislite da se pregovaranje bliži kraju, oni naglo mijenjaju zahtjeve

Dijete bi se penjalo na drvo koje je veliko čak i za tatu, no glasnim traženjem, ne prihvaćanjem mogućnosti da su za tako nešto još premali, tata ulaže sav napor ne bi li djetetu pojasnilo, objasnilo, pokazalo i u trenutku kada shvati da dijete jednostavno neće odustati od svoje namjere diže sebe na prste ne bi li dijete podiglo do drveta. No u tom dizanju dijete primijeti slobodnu ljuljačku pa protestira protiv tate, drveta, visine i traži, glasno traži da ga se spusti jer se eto, zapravo želi ljuljati.

4. Usred normalne komunikacije odjednom pomislite da možda trebate egzorcista

Svakodnevna situacija – došli ste u vrtić po svoje slatko dijete, razgovarate o planovima za popodne i to sasvim lijepo – pitate gdje želi ići, gdje se i s kim želi igrati, dajete si pusice, a onda najednom… Drama, panika, bacanje, vrištanje, guranje prstiju u oči, vama, sebi, vrišti, boli, a sve samo zato što ste tijekom lijepog razgovora uspjeli previdjeti njihovu zamolbu da oni stisku pipkalo za otvaranje vrata. I odjednom, od divnog popodneva koje ste planirali proživljavate situaciju za koju vam zaista padne na pamet – što je i tko je zaposjeo moje dijete?!

5. Pregovori u kojima su mito i korupcija normalna stvar

Mala djeca imaju jednu čvrstu valutu – suze, i ako se zainate da ih priozvedu puno znaju da postoje velike šanse da ih na kraju dobro unovče.

Nijedan roditelj ne gleda blagonaklono na podmićivanje svog djeteta samo da bi se ono prestalo ponašati onako kako se nekada ponaša, no što ako ništa drugo ne upali? Pa i policijski su stručnjaci ponekad primorani na drastične mjere, zar ne?


6. Iako oboje želite isto, opet se stvaraju tenzije

Nakon predivnog, kratkog i plodnog dogovora sa svojim djetetom užurbano krećete baki. Imate isti cilj i isto sredstvo za dolazak do cilja, no u jednoj sekundi opet ne valja. Dijete želi prijeći cestu samo. Želi ići – sam. Ako to ne dobije, više ne želi ići tamo!

7. Ne postoji pobjeda, postoji samo odgoda neizbježnog

Ima dana i trenutaka kada pregovori s djecom prolaze glatko. Na iznenađenje sretnih roditelja dijete uspijeva bez ikakvog nagovaranja oprati zube, obući se, na vrijeme pronaći jaknu i obuti cipele pa taman kada pomislite da su dani pregovaračke krize iza vas, sjedate u automobil gdje dijete pokaže svoju normalnu, dječju stranu – “Tata, danas bih ja vozio.”

(www.jabuka.tv)


Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.