Ukopom posmrtnih ostataka deset žrtava u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari završeno je obilježavanje 31. godišnjice genocida nad Bošnjacima Sigurne zone UN-a Srebrenica.
Nakon komemoracije, vjerskog programa, kolektivne dženaze i posljednjih oproštaja obitelji, u Potočarima je ponovno zavladala tišina.
Tisuće ljudi polako su napustile Memorijalni centar, a iza njih je ostala dolina bijelih nišana, od danas brojnija za deset mezara.
Na mjestu na kojem se svake godine iznova susreću bol, istina i sjećanje, danas su spušteni tabuti ljudi čiji su životi nasilno prekinuti prije 31 godinu. Njihove obitelji desetljećima su čekale da pronađene kosti dobiju ime, a ime mezar na kojem će moći proučiti Fatihu, ostaviti cvijet i u tišini razgovarati sa svojim najmilijima.
Konačan smiraj pronašli su Senad Jusić, Muriz Baraković, Hamed Musić, Ramo Alić, Muhidin Osmanović, Huso Ćerimović, Nuko Nukić, Ahmet Gušter, Asim Kunić i Ramo Dautović.
Najmlađi među njima imao je tek 20 godina, a najstariji 56. Iza svakog imena ostala je obitelj, neispunjena obećanja, prekinuti razgovori i život koji je mogao biti proživljen. Danas su njihove obitelji dobile mezar, ali ne i godine koje su im oduzete.
U Musalli Memorijalnog centra klanjana je dženaza-namaz ispred deset tabuta prekrivenih zelenim platnom. Predvodio ju je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, koji je nakon dženaze proučio i dovu šehidima.
Prije dženaze hafiz Aziz Alili, Resul ef. Alić i Sead ef. Mrahorović proučili su suru Ja-Sin. Hafiz Alili izveo je ilahiju „Šehidi“, a Hor „Djeca Srebrenice“ izveo je „Srebrenički inferno“.
Dok su odjekivali stihovi „Srebreničkog inferna“, nad mezarjem su se ponovno nizala imena ubijenih. Svako izgovoreno ime bilo je povratak jednog čovjeka iz anonimnosti masovne grobnice u sjećanje obitelji i svijeta.
Nakon dženaze tabuti su na rukama članova obitelji, prijatelja i sudionika komemoracije preneseni kroz mezarje. Pred njima su se pomicale kolone ljudi, a iznad njih su ostajali samo tišina, jecaji i dove.
Nad otvorenim mezarima obitelji su spuštale prve grumene zemlje. Neki su danas pokapali oca, neki brata, sina ili rođaka. Za njih ovaj dan nije bio samo godišnjica, nego još jedan susret s gubitkom koji ne prolazi i s prazninom koju nijedna presuda, govor ni protok vremena ne mogu ispuniti.
Obilježavanje godišnjice počelo je komemoracijom u bivšoj Tvornici akumulatora, mjestu na kojem su u srpnju 1995. godine tisuće ljudi tražile zaštitu međunarodne zajednice. Tamo gdje su nekoć čekali spas, danas su se čitale poruke sjećanja, pravde i odgovornosti.
Govornici su podsjećali da je svaka žrtva imala ime, obitelj, život i budućnost, da genocid nije pitanje mišljenja nego sudski utvrđena činjenica te da njegovo negiranje produbljuje bol obitelji i vrijeđa dostojanstvo mrtvih.
Srebrenička majka Munira Subašić poručila je mladima da slušaju, uče i ne zaboravljaju. Upravo su mladi danas stajali među bijelim nišanima, noseći odgovornost da istinu prenesu dalje, kada više ne bude majki koje su desetljećima tražile kosti svoje djece.
Vršitelj dužnosti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Louis J. Crishock poručio je da je svaka žrtva imala ime, obitelj, život i budućnost koji su joj oduzeti.
Dužni smo prema onima koji su bili prije nas, ali i prema onima koji dolaze poslije nas, čuvati istinu i podupirati mir i pomirenje. Neka žrtve počivaju u miru. Nećemo ih zaboraviti, kazao je Crishock.
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić izrazio je nadu da će politike koje negiraju ili opravdavaju genocid otići u političku povijest, a da će na političku scenu doći nove generacije spremne nazivati stvari pravim imenom i suočiti se s istinom.
Posebno je istaknuo da 11. srpnja treba biti Dan žalosti u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Predsjedatelj Predsjedništva BiH Denis Bećirović kazao je da je Srebrenica planetarno upozorenje te da će istina o genocidu nad Bošnjacima biti trajno čuvana.
U poruci talijanskog ministra vanjskih poslova Antonija Tajanija, koju je pročitala veleposlanica Italije u BiH Sarah Eti Castellani, navedeno je da je Srebrenica jedan od najtežih neuspjeha međunarodne zajednice i trajno upozorenje koliko međunarodni poredak može biti krhak kada se ne reagira na mržnju, diskriminaciju i nasilje.
Poruku predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdoğana pročitala je ministrica obitelji i socijalnih usluga Mahinur Özdemir Göktaş. Erdoğan je podsjetio na upozorenje Alije Izetbegovića da se zaboravljeni genocid može ponoviti te naglasio da identifikacije i ukopi, koji traju i nakon 31 godine, svjedoče o razmjerima sustavnog zločina.
Kada su posljednji tabuti spušteni u zemlju, a ruke obitelji poravnale posljednje grumene zemlje, Potočari su ponovno ostali gotovo nijemi.
Ostala je dolina bijelih nišana, poredanih jedan uz drugi kao svjedoci jedne velike tragedije. Ostala su samo imena u kamenu.
U Potočarima sjećanje ne završava kada završi komemoracija. Ono ostaje u svakom nišanu, svakom djetetu koje je odraslo bez oca i svakoj majci koja nije dočekala pronaći sina.
Danas je dolina bijelih nišana postala veća za deset mezara. Potočari su ponovno utihnuli, ali njihova tišina nije prazna. Ona govori imenima ubijenih i opominje da sjećanje na Srebrenicu ne smije trajati samo jedan dan u godini.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada su pokopane 6.772 žrtve genocida, dok se za posmrtnim ostacima stotina ubijenih još traga. U identifikacijskim centrima nalaze se posmrtni ostaci već identificiranih žrtava čije obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, često se nadajući da će biti pronađena još poneka kost njihovih najmilijih.
(Fena)
