Školski jelovnik trebao bi imati više mliječnih proizvoda, bolnički, odnosno domski, kvalitetnije namirnice, a zatvorski više svježeg voća i povrća, zaključak je nutricionistice Nataše Šoštarić.
Analizirala menije
Ona je za 24sata analizirala tri vrste menija koji se kuhaju i serviraju u institucijama: bolnički, odnosno domski iz Doma za psihički bolesne odrasle osobe Loborgrad, školski iz Osnovne škole Ive Andrića u Zagrebu te zatvorski od Uprave za zatvorski sustav.
U školama je situacija specifična, budući da učenici u njima ne borave tijekom cijeloga dana pa samim time imaju manje obroka od zatvorenika i štićenika domova, koji u ustanovama žive i spavaju. Učenici u školi imaju tri obroka: jutarnji mliječni obrok, ručak i užinu, za koju je najčešće pecivo, voće ili jogurt, tek toliko da učenici nešto prigrizu i izdrže do odlaska kućama.
– Općenito jelovnik ne izgleda loše – zastupljena su variva, petkom i riba, a voće je zastupljeno više-manje svaki dan. U Hrvatskoj postoje nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnoj školi (2013) prema kojima bi mlijeko i mliječni proizvodi svakodnevno trebali biti zastupljeni u prehrani u količini od 500 ml dnevno. U ovim jelovnicima nije baš svaki dan zastupljena dovoljna količina mliječnih proizvoda – smatra dipl. ing. prehrambene tehnologije Nataša Šoštarić, iz Hrvatskog akademskog centra primijenjenog nutricionizma.
Najokorjeliji kriminalci, ako prakticiraju vegetarijanstvo, mogu tražiti posebni menu na kojem će se naći odresci od povrća, sojinih medaljona i pohanih tikvica ili patlidžana. Oni koji jedu ribu, petkom će se u zatvorima moći osladiti, primjerice, rižotom od morskih plodova.
S druge strane, štićenici Doma za psihički bolesne odrasle osobe Loborgrad, socijalne ustanove, neće svaki petak, obvezno imati riblji meni.
I psihijatrijski bolesnici u Vrapču petkom će često imati riblji meni, no na njihovu stolu uglavnom će se naći panirani riblji odrezak jer za svježu ribu novca nema.
U bolnici Vrapče jelovnici ovise o tomu jesu li u pitanju, primjerice, dijabetičari, ili pacijenti koji iz određenih razloga moraju biti na posebnoj prehrani.
U Loborgradu su često na stolu variva, a uleti tu ragu od pilećih želučeka ili tjestenine u više varijacija. Za užinu štićenici najčešće dobivaju voće, ponekad kekse i čaj te kruh i jogurt.
– Nisu navedene količine koje se serviraju, no pretpostavljam da imaju normative prema kojima raspodjeljuju hranu prema spolu, dobi i fizičkom stanju. Prema procjeni, dnevne količine bi trebale biti dovoljne i prehrana je raspoređena u 5 dnevnih obroka što je u skladu s preporukama. Sama kvaliteta izbora namirnica bi mogla biti bolja. Riba nije zastupljena barem jednom tjedno, a mogla bi biti i 2 puta. Češće se konzumira crveno meso, a rjeđe meso peradi. Često su na jelovniku prerađevine od crvenog mesa (jeger, kobasice). Voće je zastupljeno svaki dan, no bilo bi dobro da je zastupljeno u većoj količini – kazala je Šoštarić.
Menije rade liječnici i kuhari
Namaz ili narezak za doručak, varivo najmanje jednom na tjedan, salame, jaja ili žgance za večeru jesti će zatvorenici u zatvorima i kaznionicama. Svakim danom imaju po tri obroka, a zatvorenicima koji rade poslužuju i dopunski, topli ili hladni obrok.
– Prijedlog jelovnika za zatvorenike izrađuje povjerenstvo koje čine liječnik ili netko drugi medicinske struke, kuhar, službenik koji nabavlja hranu i predstavnik zatvorenika, a potom ga tjedno utvrđuje upravitelj kaznionice, odnosno zatvora – rekli su nam iz Uprave za zatvorski sustav.
Uz tri glavne vrste jelovnika, redovite, vegetarijanske i dijetalne, postoji još i vjerski, odnosno prigodni jelovnik, koji se priprema za vjerske blagdane.
– Prema podacima koje su poslali, dnevni kalorijski unos je i više nego dovoljan ako se radi o prosječnom zdravome muškarcu.
Zatvori proizvode hranu
Što se tiče raznovrsnosti posluženih namirnica, primjećujem da se voće poslužuje u manjim količinama, dok s druge strane namirnice poput hrenovki, salama i mesnog nareska često su zastupljene u prehrani. Jelovnici su bogati proteinskim namirnicama i jednostavnim ugljikohidratima, dok su namirnice poput povrća, voća i složenih ugljikohidrata manje zastupljene u prehrani. Također, ne primjećujem značajnu razliku između “dijetalnog” i “običnog” jelovnika – kaže nutricionistica.
Smatra da bi se u kreiranje hrane trebalo uključiti nutricionista koji bi mogao jasnije i stručnije definirati jelovnike te ponuditi opcije koje bi na kraju i manje koštale, a sigurno bi nutritivno bile kvalitetnije.
Iako zatvorenici ne smiju naručivati jelo izvan kaznionice niti primati pakete s hranom, neke namirnice kojih nema na meniju, ako žele, mogu kupiti u zatvorskoj trgovini. Većina namirnica u zatvorske kuhinje dolazi iz njihove vlastite poljoprivredne proizvodnje. Naime, od 2004. godine kaznionice, odnosno zatvori organizirani u šest regija na poljoprivrednim gospodarstvima kojima upravljaju proizvode povrće, voće, meso, mlijeko i jaja.
Zatvorski sustav na taj se način tijekom 2016. godine opskrbio s otprilike 332 tone povrća, 225 tona mesa, 136.000 litara mlijeka i 248.000 komada jaja. Osim uštede, to omogućuje kaznionicama, odnosno zatvorima opskrbu svježim i zdravim namirnicama, čime se pridonosi kvaliteti prehrane zatvorenika.
(24sata.hr)
