Na današnji dan 1924. godine u Mostaru je preminuo Aleksa Šantić, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika.
Rođen je 27. svibnja 1868. godine u Mostaru gdje je proveo veći dio svog života. Školovao se u Trstu i Ljubljani, a nakon završene trgovačke škole vraća se u rodni grad. Bio je jedan je od osnivača kulturnog lista “Zora”, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva “Gusle” u Mostaru.
Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se razdoblje od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea. No, najveći utjecaj na njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma – sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma), piše Bljesak.info.
Njegove pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje za nacionalno i socijalno ugroženim Hercegovcima. Pored Emine, njegove najpoznatije pjesme, Šantić je napisao “Ne vjeruj”, “Ostajte ovdje”, “Pretprazničko veče”, “Što te nema?”, “Veče na školju”, “O klasje moje” i druge.
Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovijetki, te pjesme za djecu. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom “Moj brat Aleksa”. Glavnog lika glumio je Branislav Lečić.
U povodu obilježavanja godišnjice smrti velikog mostarskog pjesnika Šantića, u Mostaru se 1. i 2. veljače održava Šesti međunarodni “Šantićev festival djece pjesnika”.
(www.jabuka.tv)
Rahmei mu bilo
Poslije Šimica najveci herc.pjesnik.
Posebno isticem njegove pjesme soc.karaktera gje je opisao tezak zivot herc.seljaka.
Rođak od naših Šantića sa Dužica,pokoj mu duši..
Ulica A.Santica je jos uvik u Mostaru na nasoj strani!
Bolje bi ti bilo nešto malo da pročitaš od Šantića nego da sereš, seljačino retardirana.