Lučić: Od šest, Srbi su ostvarili četiri strateške točke, a dvije nisu zahvaljujući HVO-u i HV-u

Što znači doživotni zatvor za Radovana Karadžića? Kakva je odgovornost Srbije za zločine u BiH? Zašto član Karadžićeva SDS-a Dragan Mektić optužuje Hrvatsku za poticanje terorizma u susjednoj državi? Zašto se četnici okupljaju u Višegradu, samo su neka od važnih pitanja.

O tome su u emisiji “Otvoreno” HRT-a govorili ministar pravosuđa Hrvatske Dražen Bošnjaković, povjesničari Ivo Lučić i Tvrtko Jakovina, Višnja Starešina, novinarka i publicistkinja i Hamdija Malić, odvjetnik, predsjednik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata, prenosi HMS.

Na pitanje je li ova presuda Karadžiću konačni poraz velikosrpske ideologije ili nedavno postrojavanje četnika u Višegradu pokazuje da je puno onih koji samo čekaju novu priliku Starešina je rekla da ne bi to nikako rekla.

Ova ova presuda i sama optužnica protiv Karadžića, kao i inače optužnice protiv Srba za zločine u BiH, nisu nikada obuhvatile i Srbiju. Zločinački pothvat koji je bio u optužnici Miloševića u koji je uključena Srbija kad je on umro nikada nije ponovno aktualiziran kroz optužnice protiv Srba iz BiH, kao niti je dodirnut vrh JNA, rekla je Starešina.

Starešina: Dobra i loša strana

Vrlo porazno je za Haški sud da su Karadžić, Mladić i Milošević 1992. prvi imenovani potencijalnim optuženicima, Karadžić je slovio za vrijeme pregovora pa je i izoliran 1994. kada se bližio kraj rata i kada su se u proces uključile i SAD jer se očekivalo njegovo optuživanje, da je optužen 1995. u jednoj od prvih optužnica, a SFOR je bježao pred njim da ga ne uhvati 1996. i da je bio među posljednjim optuženicima koji je izručen. Kad imate kaznu za nekoga četvrt stoljeća kasnije za nekog tko je trebao biti prvi onda je to porazno, rekla je.

Smatra da je dobro je da su potvrđene kvalifikacije iz prvostupanjske presude, uključujući i za genocid u Srebrenici “koja je najbolje odrađena što se tiče Haškog suda”.

Dobro je da je kazna doživotna jer je to poruka. Loše je za osvještavanje i slamanje velikosrpskog projekta da rukovodstvo Srbije nije dohvaćeno za srpske zločine u BiH. Nakon 25 godina može se reći da je eksperiment Haškog suda polučio je vrlo politički izbalansiranu pravdu s vrlo sumnjivim pravnim standardima, a to se moglo vidjeti iz njegovih prvih dokumenata, rekla je svoj presjek Starešina.

Jakovina: Milošević nije izgubio u BiH

S jedne strane vrlo je dobra poruka da je dobio doživotnu kaznu. Pojačali su 40 godišnju kaznu i to je dobra poruka. S druge strane, kao netko tko živi na ovom prostoru, sa svim manama Haaškog suda, da smo to prepustili sudovima na prostoru bivše Jugoslavije mislim da bi čekali duže i pitanje je kakvi bi bili rezultati takvih sudovanja. U tom smislu možemo biti manje kritični prema sudu nego što bi to bilo inače, smatra povjesničar Jakovina.

Rekao je kako je Milošević izgubio u puno strateških bitaka, ali da nije izgubio u BiH.

To vidimo po tome kako se ponašaju u Republici Srpskoj. Povijesne pouke su najslabije. Majke su možda dobile određenu satisfakciju, koje su jako dugo čekale, možda su dobile satisfakciju, ako može biti. Ali za projekt za činjenicu da se Bošnjaci ne mogu vratiti u ta mjesta iz kojih su istjerani, ako član predsjedništva negira državu koju formalno treba voditi, u tom smislu mi smo u jednom žalosnom stanju 2019. godine unatoč tome što se dogodilo Karadžiću, rekao je Jakovina.

Jakovina se dotaknuo i Karadžićeve osobnosti.

Bio je obrazovan i imao karijeru, a u isto vrijeme je imao najdivljije ponašanje koje se moglo naći na ovim prostorima. Sve to sklopilo se u jednu ličnost u jedan projekt, koji je završio s genocidom te je dodirnuo stotine tisuća ljudi u BiH, ali i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Slobodan Milošević je bio glavni akter raspada Jugoslavije. On je bio jedini pravi sugovornik svima, glavni ključ i ostaje da ono što se dogodilo s njegovim suđenjem nije doreklo, rekao je Jakovina.

Starešina je napomenula da se malo naglašavaju hrvatske žrtve srpskih zločina u BiH za koje je osuđen Karadžić, ostale su potpuno nepoznate, smatra.

Lučić: Šest točaka srpskog strateškog plana

Lučić je podsjetio kako je 12. svibnja 1992. godine Skupština Republike srpskog naroda u BiH, kako se tada zvala, donijela odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH. Ona je u studenom 1993. objavljena u službenim novinama.

U samom početku vidimo da sve ovo što se događalo je zapravo zacrtano kao jedan strateški cilj. Sve ono što je proizašlo od toga je upravo to – zločinački manifest, rekao je Lučić.

Ti strateški srpski ciljevi, kako Lučić navodi, sadrže šest točaka.

Prva točka je razgraničenje s Hrvatima i muslimanima. Druga točka je podjela Sarajeva i uspostava srpske i muslimanske vlasti u Sarajevu. Treća je čišćenje Podrinja. Poruka je bila da Drina ne smije biti granica i da zbog toga treba s tog područja ukloniti bošnjačko stanovništvo.Četvrtka točka je bila uspostava koridora uz Savu. Petka izlazak na istočnu obalu Neretve i šesta izlazak na more. Od tih 6 točaka, Srbi su ostvarili četiri. Petu i šestu točku, izlazak na Neretvu i izlazak na more nisu zahvaljujući HVO-u i Hrvatskoj vojsci, kazao je Lučić.

Bošnjaković: Svi koji su stvarali RS osuđeni, ali Republika Srpska živi

Bošnjaković je rekao da je presuda dobra satisfakcija za žrtve i najbliže.

Svatko tko se želi na ovim prostorima upustiti u ovako nešto zna da će ga ruka pravde kadtad stići. No, postupci  Haaškog suda su predugo trajali. Sve to trebalo je ići brže. Žao nam je da nisu obuhvaćene neke općine u BiH, primjerice Prijedor, i da nije naglašena veza vrha Beograda i Karadžića jer se zna da nije mogao sam donositi odluke mimo suglasnosti Beograda. Svi ti ljudi koji su bili čelni ljudi u RS kada se stvarala, svi su osuđeni.

Međutim, Republika Srpska živi i pitanje je njene budućnosti kako će se jednog dana odnositi prema toj prošlosti, kakva će ona biti unutar BiH. Sve ovo što se događa u Višegradu, pa i u Beogradu izjave koje idu prema Hrvatskoj, nisu dobar znak. Ako će htjeti imati uređenu zajednicu morat će imati ispravniji i istinitiji odnos prema povijesti jer ne znam kakvu budućnost mogu imati. Ovakvim pristupom nećemo moći pozitivno ocijeniti kod pristupnih pregovora, mislim o poglavlju 23, rekao je Bošnjaković.

Starešina je upitala kako će se ostvariti ratna odšteta kada nemamo niti jednu pravomoćnu presudu koja presuđuje Srbiji za zločine koji su se događali u logorima.

Kako ćete postaviti zahtjev za odštetu ako nemate kroz kaznene procese definiranu odgovornost, upitala je.

Odgovorio je Bošnjaković kako nije nužna kaznena presuda unutar civilne odgovornosti, unutar građanskog postupka. “Bilo bi lakše da je ima ali nije nužna“, odgovorio je.

Malić: Najveći uspjeh Miloševića što je posvađao Hrvate i muslimane

Malić smatra da će presuda biti odrednica i da će se pametnim povjesničarima koji pišu povijest pisati povijest do presude i nakon presude.

Zašto ovo kažem? Ovo što je Karadžić napravio nije nastalo samo 90-ih godina. Treba zaći dublje u prošlost od balkanskih ratova i 1. svjetskog rata, pa do Draže Mihailovića 1941. kad je pobio 5000 muslimana. Dolazi problem u 2. svjetskom ratu, a i sada se postrojavaju četnici u istočnoj Bosni. To je grozno, to je necivilizirana metoda ponašanja srpskog dijela stanovništva.

Ne mislim da su svi Srbi četnici, ali jedan dobar dio srpskog naroda se digao za genocidnom politikom, koja je uništavajuća u odnosu na bilo kod drugog koji nije Srbin i pravoslavac. Nažalost, i pravoslavna crkva ima tu svoj veliki obol – daje temelj za ideologiju na temelju koje se onda razvija događanje četnika. Tragično je što se to dogodilo na Balkanu gdje smo sve izmiješani, pogotovo u BiH gdje se živjelo tolerantno.

Najveći uspjeh Miloševića je da je uspio posvađati Hrvatske i muslimane u ovom ratu. Turci su vladali ovim područjima 500 godina, a muslimani i katolici se nisu tukli. Sad smo se potukli kad je to najmanje trebalo, umjesto da smo bili rame uz rame i očuvati se od onih koji su htjeli preko Drine. To nam je strašna mrlja.

Nas je 30.000 Bošnjaka sudjelovalo u Domovinskom ratu u BiH, 1695 poginulih.

Dali su krv za ovu državu, Hrvatsku. Nismo se trebali sebi dopustiti da se toliko miješamo u BiH. Milošević je razbio državu, nismo smjeli na to nasjesti kao niti što ne smijemo nasjesti na ove četničke provokacije u Višegradu. Hrvatska je bila najkulturnija jedinica u sastavu bivše Jugoslavije, najnaprednija.

Hrvati su bili najradišniji, najorganiziraniji, najciviliziraniji, najdobronamjerniji, najproduktivniji, industrijski najrazvijeniji i u svemu su prednjačili. Mi smo od 90-ih naovamo neke detalje napustili, umjesto da zadržimo i da idemo dalje, smatra Malić.

(www.jabuka.tv)