Ljubušak, Ivan Bradvica, objavio je svoju 13. knjigu aforizama naslovljenu ”Moja svegarnica”.
Bradvica, koji je rođen u Veljacima 1949. godine, svoju knjigu aforizama nazvao je “Moja svegarnica” odredivši naslovom i njen sadržaj, odnosno svoju namjeru da se, izabravši taj specifičan oblik, dotakne svega – odatle i kovanica: svegarnica – što ga, kao čovjeka i zabrinjava, zaokupira i potiče na kritičko razmatranje i opserviranje najrazličitijih pojava i problema suvremenog života, s namjerom da se što sažetiji način – a to jest temeljna osobina aforizma – izrazi i naglasi one vrijednosti i vrline kojih se valja držati, ili pak one mane koje treba suzbijati i otklanjati.
Svoje aforizme Bradvica je nazvao osmislice upućujući tako na prirodu tih misli i konstatacija do kojih je došao osmišljavanjem, uobličavanjem svoje zauzetosti i zabrinutosti zbog stanja današnjeg svijeta i čovjeka u njemu, pridružujući se nizu onih pisaca koji su, još od antičkih vremena pa sve do danas, kritički, moralistički pa i na cinično ironičan način razmišljali o najrazličitijim aspektima življenja, s ciljem da svojim sažetim umovanjem pridonesu poboljšanju općeg stanja svijeta, svjesni također i svoje donkihotske uloge u tome, apriornu uzaludnost takvog svog posla nadoknađujući humorom i sarkazmom.
Ivan Bradvica svoje osmislice niže abecednim redom. Najčešće je to jedna rečenica/stih u kojem se javlja leoninski srok, da bi se aforizam tako približio poetskom obliku i postao zapamtljiviji.
Očigledno da mu takvo pisanje pričinjava posebno zadovoljstvo jer, kako sam kaže: Aktivnost koja ne stvara zadovoljstvo, izaziva nespokojstvo.
Aforizam je za Bradvicu „mali aperitiv“ i zato svojim čitateljima preporučuje: Popij mali aperitiv, da se osjetiš velik, sretan, živ.
Autor nastoji da mu misao bude jasna, duboka, prožeta etikom i kršćanskim moralom, i to mu uglavnom uspijeva, posebice ondje gdje postiže veću jezgrovitost i jasnoću, težeći, kao i svaki aforističar da mu čitatelj kaže: Dobro je to rekao. To treba zapamtiti.
Bradvica nabraja i svoje uzore, a oni nisu mali: Mojsije, Buda, Konfucije, Diogen, Sokrat, Darwin, Tolstoj, Mahatma Gandhi, Einstein, Karol Wojtyla, Isus. To svjedoči o širini njegove lektire, ali i o visini ciljeva koje je sebi postavio.
U svakom slučaju Svegarnica, tj. osmislice, odraz su svijesti čovjeka koji zauzeto, a reklo bi se i strastveno razmišlja o okružju u kojem živimo pa stoga izrijekom kaže: Sretan sam kad se imam radi koga buditi.
On pisanje tih osmislica vidi i kao svoje poslanje i tu mu se nema što zamjeriti, bez obzira na njihove krajnje domete, jer ih autor piše s iskrenom namjerom da svojim razmišljanjem doprinese svim onim sličnim naporima kojima je cilj bolji i plemenitiji svijet u kojem živimo.
Za svoju knjigu on stoga kaže: Moja svegarnica je svedarnica (od sve-dar) osmislica i pjesmica.
U tom naporu Bradvica i jest i nije „sam“. Osvrt na knjigu napisao je akademik Luko Paljetak.
(www.jabuka.tv)
