Ljiljana Lovrić, Tvrtko Milović, Zoran Krešić i Dalibor Milas komentiraju anketu i izbore u RH za jabuka.tv

Prošlo je mjesec dana kako smo na našem portalu pokrenuli anketu vezanu za izbor zastupnika iz BiH u Hrvatski Sabor. Tijekom ovih mjesec dana u anketi je sudjelovalo preko 900 posjetitelja.

Postavljeno pitanje je glasilo- Smatram da bi BH Hrvate u Hrvatskom Saboru najbolje predstavljao’. 

 

Poredak je sljedeći:

Nino Raspudić (64%, 589 glasova)

Ljubo Ćesić Rojs (20%, 184 glasa)

Ivan Šušnjar (9%, 83 glasa)

 

Zamolili smo predsjednicu HSS-a BiH Ljiljanu Lovrić, kolumnista portala poskok.info Tvrtka Milovića, novinara Večernjeg Lista Zorana Krešića, te kolumnista portala Križ Života Dalibora Milasa, da prokomentiraju anketu, izbore u RH, kao i mogućnost stvaranja posebne liste od strane Hrvatskog Narodnog Sabora koja neće biti produžena ruka HDZ-a.

TVRTKO MILOVIĆ, kolumnist portala poskok.info

Što se ankete tiče, upada u oči dominantna pozicija Nine Raspudića. Po njegovom plasmanu, čak i u nereprezentativnim anketama
poput vaše, jasno je da Hrvati žude za jasnim i razgovjetnim glasom koji bi artikulirao njihove interese. Hrvati u BiH, a pogotovo Hercegovine, već dugo nisu imali tako snažnu ličnost poput Raspudića, i ova podrška je evidentan vapaj gospodinu Raspudiću da se politički aktivira. Na žalost, stanje u kojem se Hrvati nalaze ne pruža luksuz statusa “nezavisnog nepolitičnog intelektualca” kakav gospodin Raspudić priželjkuje.  Što se drugih osoba u anketi tiče, nadam se da je podrška Ljubi Ćesiću samo dobri stari hercegovački smisao za šalu, a ostali “kandidati” s liste dobar su pokazatelj koga narod (prvenstveno čitatelji portala) prepoznaju kao moguće političke predstavnike u budućnosti. Žao mi je što nisu ponuđeni i neki od aktualnih političara pa da možemo usporediti rezultate.

Predstojeći izbori u RH za Hrvate u BiH na žalost ne donose ništa. Bez obzira tko pobijedio u tim izborima, izvjesno je da će odnos prema Hrvatima u BiH biti sličan, i sveden na dobru volju gospodina Josipovića. 

HNS bi morao, ukoliko zaista sebe smatra nadstranačkim tijelom, kandidirati svoju listu. I to ljudi nekompromitiranih moralno i materijalno. Kojoj stranci ti pojedinci pripadaju, ili ne pripadaju, manje je bitno. 

Druga mogućnost je da HNS u potpunosti ignorira izbore u RH. Tri zastupnika će svakako biti izabrana, i nije velika šteta da se HNS uopće ne osvrće na ovaj događaj u susjednoj državi. 

Treća mogućnost, i ona najlošija, jeste da se HDZ BiH i HDZ 1990 vežu uz HDZ Hrvatske i na taj način se svrstaju na sasvim izvjesno gubitničku stranu, te snose posljedice zbog toga. Oni i čitav narod. 

Nezavisna lista je jedna od mogućnosti, ali za to naravno mora postojati politički subjekt u Hrvatskoj koji bi tu listu prijavio, a njena osnovna funkcija u Saboru bi bila da predstavlja Hrvate u BiH, te da bude u koaliciji sa pobjednicima izbora u RH. Na taj način tri hrvatska zastupnika ni na koji način ne bi mijenjali izbornu volju građana Hrvatske. 

LJILJANA LOVRIĆ, predsjednica HSS-a BiH

Kada su u pitanju predstojeći izbori u RH, a i općenito kada se radi o izbornom procesu u RH, moj osobni stav je opće poznat, a to je da ne podržavam niti sam ikada podržavala način provedbe tih izbora kada je u pitanju 11.izborna jedinica. Nikada do sada nisam glasovala na izborima u RH pa tako neću niti ovaj put. To je moje osobno mišljenje. Mišljenje temeljim na činjenici da ti izbori nisu doprinijeli boljem položaju Hrvata u BiH, nego naprotiv. Kada je u pitanju stav HSS u Bosni i Hercegovini o toj temi još uvijek nije raspravljano.Također, na sjednicama predsjedništva HNS-a nije raspravljano o toj temi i ukoliko bude rasprave moje osobno stajalište, a vjerujem i stranke, biti će takvo da nitko ne treba dobiti potporu, bez obzira o kojoj grupaciji stranaka se radilo. Ono što bi eventualno promijenilo naš stav jeste mogućnost kandidranja liste HNS-a, jedne jedinstvene, koje će predstavljati i artikulirati potrebe Hrvata BiH. Također, apsolutno ne podržavam kandidature “neovisnih” intelektualaca na tim listama, posebice onih koji ne žive i rade u BiH, kao niti kandidature onih koji su nas predstavljali do sada, odnosno nisu nas predstavljali nikako, obzirom da se njihov glas nije čuo u protekle 4 godine. 

ZORAN KREŠIĆ, novinar Večernjeg Lista

Najprije mislim da Hrvatima iz BiH ne trebaju nikakvi zastupnici u Hrvatskom Saboru jer nam je percepcija koju su stvarali mediji o Hrvatima u BiH kao parazitima koji zloporabe prava, dvostruko glasuju, dvostruko prebivaju u Hrvatskoj, nanosio enormnu štetu.
Prva dobra stvar koju su uradili ‘naši’ zastupnici je donošenje Zakona o Hrvatima izvan zemlje koji bi konačno trebao institucionalizirati odnos ‘matice’.

Što se tiče predstojećih izbora koji će se održati tako kako će se održati i po propisima koji vrijede, najprije glas Hrvata u BiH neće biti toliko važan jer će zbog ograničenja broja biračkih mjesta po mojoj prosudbi eventualno činiti 40 % ukupne dijaspore.
S druge pak strane najbolje bi bilo da Hrvati iz BiH zajedno sa svom dijasporom organiziraju svoju listu, dobiju svoje zastupnike koji mogu utemeljiti svoj klub i u Saboru pokrenuti raspravu o položaju Hrvata iz BiH, o položaju dijaspore.
Ovako to zastupnici koji su do sada bili samo mašinerija HDZ-a nisu mogli. Najlogičnije bi bilo da i dalje ti zastupnici budu ‘bliži’ HDZ-u koji tradicionalno gaji dobre veze s inozemstvom, ali bi šire otvorili vrata i suradnji s ljevicom.
U svakom slučaju, ako smijem biti politički pragmatičan, bilo bi nam puno korisnije tako postupiti i imati vlastitu listu!

DALIBOR MILAS, kolumnist portala Križ  Života

U Republici Hrvatskoj možemo svako malo promatrati predizbornu farsu mainstream stranaka: HDZ je u Hrvatskoj (a i šire) sinonim za korupciju dok se SDP „diči“ zastrašujućom količinom nesposobnog kadra. No, treba imati na umu da su upravo HDZ i SDP zajedničkim snagama izgradili političko-mafijski sustav čijim se sad žrtvama proglašavaju suznih očiju. Birati između HDZ-a i SDP-a znači birati manje zlo, ali ljudi često zaboravljaju da je zlo uvijek – zlo. Ma, ukratko rečeno, svi oni vode svoje ratove. Prije je politika bila u službi običnog čovjeka. Danas je situacija obrnuta. 

Gdje su BiH Hrvati u cijeloj toj priči? 

Homo balcanicus je u svojoj biti jedno jako konzervativno biće. Teško mu je naviknuti se na nove stvari. Rob je navika te nekih loših i promašenih tradicija svojih roditelja. U roditeljsku promašenu tradiciju spada hercegovačka fasciniranost Republikom Hrvatskom. Hrvati su konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini. Mi smo autohton narod. Ovdje smo starosjedioci više od tisuću godina. Osobno se slažem s onom parolom kako Hrvatima iz BiH treba oduzeti mogućnost glasovanja na RH izborima. Koliko to god većina Hercegovaca žestoko osporavala, radi se o stečenoj privilegiji, o posljedici Tuđmanova i Šuškova pakta, ostatku promašene politike koja je umjesto pomno smišljenim „anschlussom“ završila hrvatskom katastrofom, koju ni dan-danas Hercegovci ne žele priznati. To je ozbiljan pokazatelj jednog kolektivnog poremećaja svijesti.

Uostalom, što to Vlada RH može učiniti za Hrvate u BiH kad ne čini ništa ni za one u RH? Kažu da se Republika Hrvatska brine za nas. U kojem smislu? Ne želim da se za mene brine maćeha koje me par puta skoro udavila, nebrojeno mnogo puta išamarala i pokušala silovati. Zaista ne želim. Stoga hrvatska briga za hercegovačke glasove s hrvatskom putovnicom nije briga za narod koji je od konstitutivnog „ dejstvujućeg čimbenika“ u Bosni i Hercegovini pretvoren u šačicu koja se bori čak i za biološki opstanak, nego jeftina i licemjerna propaganda. Vidio sam da u anketi dobro kotiraju neki naši domaći političari. Predstavnici Hrvata trebaju se boriti za boljitak istih u sklopu institucija Bosne i Hercegovine, a ne neke druge države, u ovom slučaju Republike Hrvatske. Paradoks je da se BiH političari više bore za Hrvatsku nego li za svoju državu.

Dakle, moj je stav da BiH Hrvati nemaju što tražiti na RH izborima bilo koje vrste, ali isto tako treba zabraniti svakom glavonji iz Republike Hrvatske da sebi uzima za pravo ići u Sarajevo i u moje ime i ime svih Hrvata BiH nešto pregovarati. Ako malo bolje pogledamo povijesno-društveni presjek, Hercegovina je zapravo neprestano pod samom sobom, jer joj ne uspijeva sastaviti se s vremenskim kalendarom, dignuti glavu iz povijesne prašine i suočiti se sa svojom stvarnošću. Ni na jedan teror nije znala odgovoriti onda kad joj se događao. Vrijeme je da se to promijeni. 

Naš identitet nije određen ni Zagrebom ni Sarajevom.

www.jabuka.tv (S.P.)


13 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.