Lekcija iz ljudskosti: Učitelj uz pomoć prijatelja renovirao učionicu za prvašiće

Učitelj Muhamed Dreković (48) iz Tutina je tijekom ljetnog raspusta, uz pomoć svog prijatelja, u potpunosti renovirao učionicu koju od 1. rujna ispunjavaju njegovi đaci prvaci.

To je bilo teško, prije svega zbog financija jer je trebalo pokriti sve troškove. Međutim, učitelj je čvrsto odlučio svoje đake prvake dočekati u jednom potpuno novom i opremljenom prostoru, a prije svega ih rasteretiti teških školskih torbi. Imao je financijsku podršku svog sugrađanina Jasmina Debejića.

Muhamed je učitelj više od dva desetljeća. Na početku svog zaposlenja, radio je u isturenim odjeljenjima u školama u prigradskim mjestima, u kojima se trudio da, na bilo koji način, ostavi osobni pečat – dobrom suradnjom sa učenicima i roditeljima, ali i različitim akcijama, bilo da su u pitanju aktivnosti sa đacima, bilo da je uređivanje prostora u kojima borave.

Za Nova.rs učitelj priča kako je sve krenulo.

Ove godine sam dobio 28 đaka prvaka, od kojih su troje sa posebnim potrebama. Za njih posebno imam sluha. Održao sam prvu tribinu ‘Rad sa djecom sa posebnim potrebama’. Želio sam oplemeniti prostor, ne samo njima, nego svima nama jer ipak ovdje boravimo nekoliko sati dnevno.

Ja sam, inače, dao dosta doprinosa obrazovanju u Tutinu, dao sam pomoć pri formiranju interesorne komisije, vodim Društvo učitelja Tutina. Otac mi je bio učitelj, tako da volim prosvjetu od malih nogu. Nažalost, trenutno stanje u prosvjeti je katastrofa. Od plaće se ne može živjeti, pa pored toga što radim kao učitelj, bavim se još nekim poslovima, priča na početku razgovora učitelj Muhamed koji svakodnevno oduševljava svoje đake nekim gestom. Prije početka školske godine, učitelj je pomislio na ta mala bića koja svaki dan moraju nositi preteške torbe na leđima. I odatle je sve krenulo.

Želja mi je bila da, pošto uzimam prvi razred, a djeca su mala i nose preteške torbe, da im nekako osiguram ormariće, kako bi u njima mogli ostavljati knjige koje im nisu potrebne svakog dana, da ih džabe ne nose kući. I tu kreće priča sa mojim prijateljem Jasminom, uspješnim gospodarstvenikom koji mi je izašao u susret i ponudio se da nam kupi ormariće, nastavlja učitelj. Učitelj Muhamed, pored prosvjete, radi i dodatne poslove jer nije nepoznanica da su plaće u obrazovanju male. Pošto se privatno bavi enterijerom, „iskoristio“ je svoje kontakte i prijatelje u ovu dobru i humanu svrhu, uz pomoć kojih je i napravio pravu oazu za djecu.

Bavim se i privatnim poslovima jer tko može živjeti od plaće od šeststo eura? Težak je život danas, pa pošto radim zanatske poslove privatno, odlučio sam pomoći svojoj školi, prije svega đacima i meni koji boravim sa njima. Kada je počeo ljetni raspust, ‘bacio’ sam se u akciju, međutim zbog nekih nepredviđenih okolnosti, morao sam napraviti pauzu u renoviranju učionice. Poslije nekog vremena, u pomoć su mu pritekli prijatelji iz generacije 74/75, odnosno njegove školske kolege koje su u velikoj mjeri sudjelovale u doniranju neophodne opreme za učionicu.

Svuda postoji fraza: škola će srediti ovo, općina će srediti ono, Ministarstvo također… Ja nisam od onih koji čekaju. Zamijenili smo kompletnu stolariju na cijeloj školi, zahvaljujući sugrađaninu koji je donirao sredstva, bez pomoći općine i Ministarstva. Zatim smo stavili nova vrata na učionici i onda je ostalo ono glavno – učionica. Odmah sam znao da je potrebno puno ulaganja, međutim potrudio sam se da sa što manje novca, dobijem ono što želim – dobar i kvalitetan prostor za djecu, objašnjava sugovornik Nove.rs.

Parket koji je star pedeset godina, učitelj Muhamed je sam „sredio“. Iako su majstori tražili tisuću eura za pod, učitelj se time odlučio sam pozabaviti.

Htjeli su skloniti parket jer je star, međutim želja mi je bila da ostane tu gdje je, ali da ga sredimo, tako da sam ga osobno strugao i lakirao. Nisam u poziciji da mogu nešto mnogo uraditi i priuštiti, ali mi je cilj u svakom poslu da se uradi dobro, a da se ne potroši mnogo novca. Sa mnogo novca možeš super uraditi, ali i ovo je sjajno. Da bi se „spakirala“ cijela učionica, potrebno je mnogo novca– to se vidi i golim okom, ako pogledamo na fotografijama kako je učionica ranije izgledala. Prvo stolarija, pa zidovi, parket, ormarići… Sve to košta.

Ormarići su, kao što sam rekao, koštali 4.000 eura. E sad, sve je stvar gimnastike i racionalnog razmišljanja, ali jedno je sigurno – da bi sredili učionicu i da bude u stanju u kom treba biti, potrebno je sigurno desetak tisuća eura.

Učitelj nije ni od koga tražio pomoć, ali mu je bilo važno da ima podršku od direktora škole.

Pozitivan je stav škole prema ovome što sam uradio, direktorica me je podržala i to mi je važno. Meni je bilo dovoljno da mi se daju odriješene ruke i samo sam izrazio želju da ta učionica bude moja, u smislu da ostanem u njoj do mirovine. Poenta cijele priče je da svi trebamo dati ono što je do nas. Uvijek je postojala ta priča da to treba biti na općini, Ministarstvu…

Mi znamo da treba, ali to izostaje unazad nekoliko godina, a ja nisam pristalica da čekamo, nego da uradimo šta je do nas, što možemo i to je to. Ovim „projektom“ učitelj Muhamed želi poslati poruku svim kolegama da i oni mogu opremiti prostor u kom borave sa đacima, u skladu sa svojim mogućnostima. Naravno, ništa nije obaveza, niti moranje, nego tko koliko želi i može.

Ova učionica je, moram priznati, najbolja u Srbiji. Uspio sam i bila mi je želja da ovim projektom dokažemo da svatko od nas to može uraditi. Nije poenta da se ja forsiram u priči. Samo bih volio da se slijedi moj primjer, da moje kolege budu potaknute, ako su u mogućnosti.

Đaci su, naravno, oduševljeni, kao i njihovi roditelji.

Oni su čuli da se to nešto sređuje tijekom ljeta, ali nitko nije vjerovao da će to tako ispasti. Baš su oduševljeni. Nažalost, devastirana je funkcija učitelja i nastavnika, autoritet, i pored svog posla, moramo da se bavimo sa tri – četiri druga posla da bi mogli živjeti normalno. Ali ja želim na sve gledati pozitivno, prije svega zbog djece.

Za kraj razgovora, dodaje da ovo ipak nije kraj i da je planirano još radova u ovoj nevjerojatnoj učionici.

Nije još uvijek sve završeno, osnovne radove smo uradili do početka škole. A dalje je planirano da se postave televizor, pametna tabla i još dosta toga, kaže ovaj učitelj.

(www.jabuka.tv | Foto: Privatna arhiva / Nova.rs)