Problem vezan uz dojave o bombama više nije fenomen; on je, ako pratimo unatrag četiri-pet godina i u regiji i u Bosni i Hercegovini, postao sredstvo – alat za destabilizaciju društva kazao je u razgovoru za Fenu prof. dr. sc. Armin Kržalić s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Sveučilišta u Sarajevu.
Često se povezuje i s određenim političkim motivima te s određenim izbjegavanjima obveza koje imaju oni koji su lažni dojavljivači.
Naglasio je da se očito radi o planskom djelovanju, upravo kako bi se iskoristile te prilike – destabilizacija društva povezana s političkim motivom i vanjskim utjecajem.
Govoreći o tome gdje sustav zakazuje dugi niz godina kada je u pitanju taj problem, Kržalić je istaknuo da je prije svega, kada se sagleda kompletna situacija, u pitanju nedostatak integriranog sustava, rane detekcije i koordinacije između entiteta, razina vlasti, ali i drugih subjekata koji bi trebali biti uključeni u proaktivno rješenje.
Ključna je riječ upravo – proaktivno rješenje vezano uz praćenje prijetnji, za ranu detekciju prijetnji, obvezno uvježbavanje tamo gdje su na meti objekti, škole, trgovački centri, da se jednom prestane s tradicionalnim pristupom stalnih evakuacija, nego da svatko preuzme svoju odgovornost sukladno povjerenom zadatku i da za to odgovara, bez obzira na to radi li se o osobi koja je zadužena za sigurnost u školama ili osobama koje rade na skenerima pri ulazu u određene institucije koje su česta meta, kazao je Kržalić.
Dodao je da je problem i nedostatak odgovornosti te vodstva koje bi na najbolji način koordiniralo sustav.
Naglasio je da je veoma važno posvetiti se i kaznenim mjerama za lažne dojave i transparentnom izvještavanju javnosti.
Potrebno je da znamo koliki je taj broj, koliko je rasvijetljeno slučajeva, što nije rasvijetljeno, zbog čega nije rasvijetljeno i da se zna koji su motivi i tko su počinitelji. To je ono što nam nedostaje.
Ako gledamo s aspekta hibridnih prijetnji, moguće je da se i ove prijetnje koriste u svrhu dezinformacija, u svrhu aktivnosti nevidljivog neprijatelja koji stvara strah u društvu, dijeli društva, od lažnih dojava o bombama do kampanja na društvenim mrežama.
To su isto aktivnosti koje su većinom usmjerene izvana i zbog toga je potreban bolji rad obavještajne službe, kazao je Kržalić.
Naglasio je da je Bosni i Hercegovini potreban dobar pristup sustava reagiranja na te dezinformacije, a to je u suštini nemoguće bez jednog centraliziranog centra za borbu protiv dezinformacija, koji BiH nema.
Imamo primjer Estonije, koja je uspješno zaustavila slične napade i o ovom pitanju možemo učiti od nje vezano uz hibridne prijetnje i dezinformacije, a tu svakako možemo svrstati prijetnje vezane uz dojave o bombama, poručio je Kržalić.
Prof. dr. sc. Amela Dautbegović s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu u razgovoru za Fenu govorila je o psihološkim obrascima, posebno kod mladih i adolescenata, koji stoje iza dojava o bombama.
Fenomen učestalih lažnih dojava o bombama može se objasniti i razumjeti kroz više psiholoških obrazaca koji se često prepleću, posebno kod mladih i adolescenata, kazala je prof. dr. sc. Dautbegović.
Pojašnjavajući motive takva ponašanja s psihološkog aspekta, posebno kada je riječ o dojavama u školama i trgovačkim centrima, istaknula je da su na prvom mjestu traženje pažnje i osjećaj kontrole.
Kod adolescenata je izražena potreba za vidljivošću i utjecajem.
Lažna dojava može privući pažnju medija i institucija i stvoriti osjećaj moći, odnosno doživljaj da pojedinac može zaustaviti sustav.
Kao drugi važan faktor navodi modeliranje ponašanja, koje se objašnjava kroz teorije socijalnog učenja u psihologiji.
Ljudi uče promatranjem drugih. Kada se u medijima i na društvenim mrežama pojavljuje veći broj ovakvih slučajeva, takvo se ponašanje s vremenom normalizira.
Time se snižava psihološka barijera i javlja se stav da, ako mogu drugi, mogu i ja.
U nekim slučajevima dolazi i do izravne imitacije, zbog čega je važno biti oprezan u načinu izvještavanja o ovakvim događajima, ističe Dautbegović.
Naglašava da značajnu ulogu ima i suvremeni digitalni kontekst, koji omogućuje veću distancu i smanjenu empatiju.
Online okruženje stvara osjećaj anonimnosti, pa osoba koja je počinila ovakvo djelo ne vidi izravne posljedice, poput panike i straha kod djece i roditelja.
Zbog toga se lakše distancira od moralne odgovornosti.
Uz to, kod mladih je izražena impulsivnost, pa teže sagledavaju dugoročne posljedice svojih postupaka.
Ono što iz njihove perspektive može djelovati kao šala može prerasti u ozbiljan problem koji tek naknadno prepoznaju kao rizičan, pojašnjava.
Na pitanje što se može učiniti kako bi se smanjile takve pojave i oblici destruktivnog ponašanja, Dautbegović naglašava da sama reakcija nije dovoljna, iako je nužna, te da je jednako važna i prevencija.
Najučinkovitije mjere su one koje djeluju na psihološke uzroke.
Škola je primarna linija prevencije i ne smije biti samo obrazovna institucija nego i razvojno-psihološka sredina.
To podrazumijeva, kako je navela, razvijanje socioemocionalnih kompetencija kod djece i mladih, uključujući empatiju, samokontrolu, odgovornost i smanjenje impulsivnosti.
Također ističe važnost dostupne psihološke podrške za sve učenike, ne samo za one koji su prepoznati kao rizični.
Mnogi mladi se suočavaju s anksioznošću, frustracijom ili potrebom za pažnjom, a da to ne iskazuju otvoreno. Zato je rana intervencija ključna, kazala je Dautbegović.
Naglašava i potrebu da škole budu siguran prostor za izražavanje.
Mladi trebaju imati mjesto gdje mogu reći da su pod stresom, ljuti ili preopterećeni, jer bez toga frustracija traži izlaz. To vrijedi i za djecu i za odrasle, istaknula je.
Jedan od važnih segmenata djelovanja je i unapređenje digitalne pismenosti.
Potrebna je edukacija o posljedicama digitalnog ponašanja i razbijanje iluzije o anonimnosti.
Važno je uspostaviti ravnotežu između razumijevanja i odgovornosti. Mladi trebaju znati da lažne dojave nisu šala, već kazneno djelo koje ima stvarne pravne i životne posljedice.
Istodobno, o ovoj temi treba govoriti bez senzacionalizma i dramatizacije, uključujući i medijski prostor, kazala je Dautbegović.
Dodaje da pretjerana pažnja može dodatno potaknuti imitaciju.
Zbog toga je važno odgovorno izvještavanje medija i institucija. Ne treba romantizirati niti dramatizirati slučajeve niti stavljati fokus na počinitelje, posebno kada je riječ o maloljetnim osobama.
Također je važno izbjegavati detalje koji bi mogli poslužiti kao svojevrsna uputa za imitaciju, naglašava Dautbegović.
Ističe i važnu ulogu roditelja, posebno kroz edukaciju i prepoznavanje promjena u ponašanju djece.
Roditelji trebaju obratiti pažnju na povlačenje, ljutnju ili izraženu potrebu za pažnjom, kao i graditi otvorenu komunikaciju s djecom.
Govoreći o širem kontekstu, navodi da podaci Ministarstva obrazovanja ukazuju na prisutnost povišene anksioznosti, depresivnih i psihosomatskih simptoma kod učenika.
Ne treba to dramatizirati, ali značajan broj mladih izvještava o neprijatnim emocionalnim stanjima. To ukazuje na potrebu da obrazovni sustav ne bude usmjeren samo na intelektualni razvoj nego i na emocionalni i socijalni razvoj učenika.
Mladi trebaju razviti kapacitet da prepoznaju i verbaliziraju vlastite poteškoće i potraže pomoć kada im je potrebna, ističe Dautbegović.
Zaključuje da je odgovornost na cijeloj zajednici.
Potreban je holistički pristup koji uključuje obitelj, školu, vršnjačko okruženje i širu društvenu zajednicu. Svaki segment ima svoju ulogu, od primarne obitelji do nastavnika koji trebaju biti osposobljeni prepoznati odstupanja u ponašanju.
Obrazovni sustav treba kontinuirano preispitivati izvore stresa i preopterećenosti kod učenika te unapređivati komunikaciju kako bi se mladi osjećali sigurno i imali povjerenje da mogu izraziti poteškoće s kojima se suočavaju, poručila je prof. dr. sc. Dautbegović u razgovoru za Fenu.
(Fena)
