Konferencija “30 godina potpisivanja Daytonskog sporazuma” održana u Mostaru

Konferencija “30 godina potpisivanja Daytonskog sporazuma”, na kojoj su stručnjaci i analitičari napravili refleksiju na prethodnih 30 godina političkog života u BiH i ukazali na ključne nesporazume, održana je u ponedjeljak u Mostaru u organizaciji Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI).

Član stručnog tima IDPI-ja Martin Mikulić naglasio je kako su organizirali ovaj skup kako bi analizirali one ključne politološke fenomene koji se vežu za Bosnu i Hercegovinu, relevantne sudske presude te kako bi vidjeli koji je to korijen ključnih nesporazuma u Bosni i Hercegovine.

Vjerujem da je jedan od korijena problema taj što činjenice koje su bjelodane i koje svi možemo pročitati, u konačnici završe različitim interpretacijama i da mi istinu i činjenice prilagođavamo našim partikularnim, često nacionalističkim narativima, umjesto da se ti narativi prilagode Ustavu BiH, Daytonskom mirovnom sporazumu, adekvatnim, relevantnim sudskim presudama i drugo, kazao je Mikulić.

Tako smo, ocjenjuje Mikulić, čitavo jedno desetljeće u nesporazumu kada su u pitanju odluke Europskog suda za ljudska prava, a koje se u Bosni i Hercegovini, po njegovim riječima, često predstavljaju kao da se radi o „europskom standardu“.

To nije europski standard jer on vrijedi u manje od polovice zemalja članica Vijeća Europe. Ono što se često kao neka fama predstavlja u BiH je to da set odluka Europskog suda za ljudska prava znači da treba ukinuti konstitutivnost, u potpunosti je derogirati i uspostaviti nekakvu tzv. građansku državu, zapravo misleći na većinsku demokraciju.

Osobno ću imati jedno izlaganje koje pokazuje da to nije istina, jer kada vi čitate i analizirate set odluka tog suda, vi tamo vidite da su svi apelanti tražili isključivo pravo na „pasivno biračko pravo“, dakle pravo da svi pojedinci u ovoj zemlji budu birani, što nije sporno.

Najdalje je otišao Slaven Kovačević, zadnji apelant, koji je praktički tražio redizajn i rekompoziciju čitave Daytonske ustavne arhitekture i vidjeli smo kako je to prošlo i da je ta presuda oborena. Dakle, ovdje smo danas da pokušamo dati naš doprinos rješenju mnogih nesporazuma u Bosni i Hercegovini, poručio je Mikulić.

Po riječima člana Stručnog tima IDPI-a Milana Sitarskog, današnja konferencija “30 godina potpisivanja Daytonskog sporazuma” pokušat će dati svoj pogled na taj sporazum, uključujući okolnosti pod kojima je on donesen i okolnosti pod kojima je funkcionirala Bosna i Hercegovina u okviru tog ustavnog uređenja, te posebno staviti naglasak na različita tumačenja tog ustavnog okvira.

On jeste egzaktan koliko svaki ustavni tekst jeste, ali ključno obilježje ovih naših 30 godina je, koliko god to apsurdno zvučalo, nepostojanje bazičnog društvenog konsenzusa o karakteru tog sporazuma. Bilo kakva ili unitaristička tumačenja ili bilo koji pokušaj da se Bosna i Hercegovina predstavi kao konfederacija također je neustavan i vodi separatizmu i disoluciji države.

Jedino pravo i u ustavu utemeljeno tumačenje samog tog ustava jeste federalističko tumačenje u kojem su nositelji suvereniteta i tri konstitutivna naroda, poimenice nabrojana u preambuli Ustava, a i svi građani Bosne i Hercegovine zajedno s onima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, ocijenio je Sitarski.

U Širokom Brijegu se raspravljalo o položaju Hrvata u BiH

(Fena)