KOLUMNA: Bolje kasno nego nikada

Moderna država želi svome građaninu biti zaklon, odskočna daska, želi mu osigurati potrebnu zaštitu, pripremiti ga na svijet, otvoriti mu vidike, emancipirati ga. Ali Bosna i Hercegovina je izgorjela poput suhe slame, iza nje je ostao samo “građanin”, politička ameba koja ne smije imati vlastito mišljenje nego se poput pseta prikloniti onome tko najbolje slaže. Ostala je država koja neke od svojih naroda terorizira, dok druge hrani ptičjim mlijekom. Jedne izdiže do nebeskih visina, dok druge satire poput zmije.

Piše: Freiherr / jabuka.tv

Teškom mukom smo izišli iz krvavih režima koji su od bratstva među narodima htjeli stvoriti jednu pravu povezanost te u ime toga terorizirali milijune ljudi. U BiH, prema aktualnom shvaćanju, da bi se postiglo jedinstvo naroda treba početi tako da se uklone ljudi s vlastitim mišljenjem koje se ne slaže s komunističkom ortodoksijom tlačenja i jednoumlja, da se maknu ljudi koji žele ravnopravnost, a ne prividno jedinstvo, nezavisni intelektualci, ukratko, svi oni koji ne podržavaju trenutnu vladajuću partiju.

Na žalost, kod nas ne postoji kategorija građanina, jer da je tako, ne bismo imali kontradiktornu situaciju u kojoj se čovjek ne razlikuje od roba. U drugoj krajnosti, ostaju patrioti, ljudi koji se guraju prema radikalizaciji i koje se zatvara u mentalne zatvore, kao u kakav ograđen prostor iz kojega se ne vidi izlaz. A narod i dalje kao da je slijep i gluh, narod Hrvatski u BiH, za čiju se inteligenciju odavno brinem, ne želi vidjeti da je jedini izlaz iz ovoga konačan odabir prave strane. Ta prava strana nije nikakva politička opcija, nikakva underground organizacija, ta strana su oni sami.

Zar nemamo odveć dovoljno razloga da se zapitamo jesmo li senilne budale koje periodično zaboravljaju na prava koja imamo. Drugi nam ih ne žele dati, onda se za njih moramo izboriti. Pasivnim reakcijama političari su nas doveli do točke kada mislimo da je uzaludno posvetiti vrijeme temama poput ostvarenja vlastite teritorijalne jedinice, poput borbe za svoj TV kanal. Upravo takav ishod poželjela je trenutna vladajuća garnitura. Ljudi ne shvaćaju da upravo zbog našeg načina reagiranja nikada nećemo postati značajna politička figura. Pasivne ljude koji ništa ne poduzimaju nitko ne shvaća ozbiljno. Ljude koji dopuste da ih se kontinuirano omalovažava i blati, nitko neće smatrati preprekom u nastavku takvog tretmana. Osnovna vrlina mudrog čovjeka jeste da ne savija kralježnicu pred drugima. A BiH Hrvati su je već toliko puta savili, da im je potreban jedan dobar udarac preko leđa da se konačno isprave. Sociološka je iluzija da narod treba samo jednog čovjeka ispred sebe pa onda nastavi hibernirati, da oni obavezno moraju imati svoga političkog vođu „kakav god da je – naš je“, a ne predstavljati sami sebe. Umjesto da se Hrvate smatra činjenicom, o njima se raspravlja kao o pozitivnim ili negativnim vrijednostima. Uglavnom negativnim. U našem slučaju nije moguće zloguke proroke i izbezumljene političare slijediti kao vjesnike nekog novog i boljeg svitanja. Ono što treba spriječiti je da se o nama ne donose mehanički zaključci, kao o krdu ovaca koje je potrebno smjestiti i naći im livadu pa nek’ pasu do mile volje. Naše društvo nije u tako dobrom stanju da se mogu pronaći kompromisi. Šepavo je, ali upravo mi trebamo to društvo pomiriti sa nužnom stabilnošću vlastite egzistencije kao nekog vrjednijeg društveno-političkog faktora. Ono što muči ovo društvo nije nemogućnost i nepostojanje sredstava, nego bankrot razuma.

Politika koja se posljednjih dvadeset godina vodi prema nama je poput bujice koja na svom putu nosi sve pred sobom i protiv koje konačno treba podići branu. Ne znamo što nas čeka ako pokušamo konačno podići glas i smislimo strategiju koja će nas dovesti onamo gdje želimo. Do sada smo dozvolili previše, do te mjere da se jedino ostavštine najvećeg zločinačkog režima – komunizma – vrednuju kao svetinje. Prisilno guranje u sustav totalitarizma je na vidiku, a „naši“ ili bolje rečeno oni koje smatramo našim političarima, od nas su načinili homogenu masu kojom je lako manipulirati, koristiti je u ostvarenju svojih ciljeva, a onda ju odbaciti, jer kada se konačno dođe do fotelja – više nije bitna.

Trebamo se probuditi prije nego nam bude isuviše kasno. Trebamo se osloniti na sebe i na neke nove ljude koji dolaze, mlade intelektualce jer su upravo studenti i mladi ljudi bili pogon svih promjena u svijetu. Ali prije nego bilo što učinimo, trebamo odbaciti okove tradicije i neke isforsirane privrženosti zemlji u koju smo nekada vjerovali, koja nas je na kraju krajeva nekoliko puta iz „viših ciljeva“ odbacila. Nadam se kako će se stvoriti šansa za moj narod. Što nas čeka kada konačno postanemo sami svoje vođe, vidjet ćemo. Ali sa sigurnošću tvrdim da će biti bolje nego sada. Golem je to i strastven izazov, kako reče Bruckner, ali bolje su opasnosti slobode negoli udobnost prisile.

Prenota alloggio privato in appartamenti in Croazia. Si consiglia di: Penisola Peljesac, Peljesac appartamenti, Isola Mljet, Mljet appartamenti, Isola Korcula, Korcula appartamenti, Isole Elafiti, Isole Elafiti appartamenti

(www.jabuka.tv)



3 komentara

  • moramo prihvatiti činjenicu, da mi živimo u Bosni i Hercegovini, i da smo njeni građani. To što neki neznaju da žive u BiH, to je njihov problem.

  • U kolumni je riječ o pojmu građanina kao punopravnog političkog i društvenog faktora, a ne osobe koja živi na nekom teritoriju, malo si pogrešno interpretirao Debrotto…. 🙂 Svjesni smo mi svi gdje živimo, a bome i zašto živimo kako živimo 😀

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.