Nakon punih 12 godina Mostarci će iskoristi svoje biračko pravo te izabrati svoje predstavnike u Gradskom vijeću.
U Mostaru se izbori održavaju mjesec dana kasnije nego u ostatku BiH, a pravila su drugačija nego u ostalim jedinicama lokalne samouprave.
U novoj emisiji Podcasta BURA kroz razgovor Josipa Zelenike i Marija Nikolića pokušajte shvatiti izborni proces na predstojećim lokalnim izborima u Mostaru, i usvojiti dogovorena “pravila igre”.
Osim poruke o samoj važnosti izlaska na izbora, pogledajte u videoprilogu na koji način će Mostarci i Mostarke birati svoje predstavnike.
(www.jabuka.tv)
Isto je ovima iz “naseg zapadnog” Mostara tko ce vladati, samo nek nije netko iz Sirokog. Mostar je bio i bit ce jugo grad. Eto vam vasi istocni susjedi… hrhb
ali kako god okreneš opet će jugo-bošnjaci, jugo-bosanci,jugo-muslimani glasati za svoje BOŠNJAČKO/MUSLIMANSKE CILJEVE I ŽELJE ! …. Tako da Hrvatima ostaje da glasuju za SVOJE …. ma gdje bili !
Čudna jada… ovaj jedan onako dosta racionalno pristupa i govori, u smislu “daj sredi bar pločnik, signalizaciju, raskrižje i sl.”, a ovaj drugi zavro k’o konj o nekakvoj “prevažnoj sudbonosnosti političkog, izbornog procesa koja se s’ koljena na koljeno, obiteljski i društveno u krugu prijatelja kojima se vjeruje treba gajiti i čuvati, i tako redovito svake 4 godine redom, jedan ciklus za drugim” (unatoč tome što mladost i stvarni potencijal bježi glavom bez obzira).
Zaista jada čudna od Kotline kada tako jedan relativno mlad čovjek, koji bi trebao biti kreativan, širiti vidike i horizonte a ne ih sužavati, ima upravo takve nekakve, “ognjištarske” nazore.
Daleko je Mostar od Grada, ali da se ne bi zavlačilo one nekakve “prave rođene mostarske nostalgiĆare”, pitanje je li Mostar kao Mostar to ikada bio, i hoće li on to uopće ikada biti.
Dvije su stvari – a to je kao prvo taj nekakav iracionalan ponos činjenicom svojega rođenja na nekom mjestu na planetu, tzv. “rođeni mostarci i mostarke”, što je zapravo poptpuna besmislena glupost, i kao drugo onaj na silu tipizirani “humor” koji to zapravo nije – potpuno neshvatljive svakome onome koji pokazuje makar natruhe neke kreativnosti, otvorenosti i širokogrudnosti, što upravo karakterizira tu neku “gradsku, progresivnu svijest i potencijal”.