Jeste li ikada čuli za “brzoglas”, “krugoval” ili “slikopis”? Iako te riječi danas zvuče kao dio povijesnog kviza, u jednom su razdoblju bile dio službenog rječnika javne komunikacije.
Povijest jezika prepuna je nastojanja da se rječnik usmjerava i obogaćuje domaćim izrazima, a jedno od najintenzivnijih razdoblja sustavnog jezičnog purizma (čistunstva) na ovim prostorima dogodilo se u razdoblju stvaranja i postojanja Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.). Tadašnja je jezična politika kroz zakonske odredbe nastojala uvesti brze promjene u hrvatski standardni jezik, s posebnim naglaskom na uklanjanje stranih riječi i srbizama te isticanje razlika između hrvatskog i srpskog jezika.
Kako se provodilo “čišćenje” jezika?
Jezični purizam označava težnju da se u jeziku, umjesto tuđica i posuđenica, rabe izrazi stvoreni iz vlastitog jezičnog tkiva, a ta tradicija u Hrvatskoj ima dugu povijest.
Međutim, u razdoblju NDH taj je proces postao dio službene državne politike. Osnovan je Hrvatski državni ured za jezik, a jezični savjeti prenosili su se putem novinskih članaka, službenih izvještaja i posebne radioemisije “Za hrvatski jezik”. Svrha tih mjera bila je osigurati standardni jezik temeljen na štokavskom narječju. Zanimljivo je da su se u slučajevima kada štokavski nije imao odgovarajući izraz, svjesno uzimale riječi iz kajkavskog i čakavskog narječja jer su imale prednost pred stranim posuđenicama.
Osim uvođenja novih riječi, tadašnji propisi obuhvaćali su i javno ponašanje te govor, pa su tako uvedene i stroge kazne za psovke i vulgarne izraze u javnom prostoru.
Cjeloviti popis novotvorenica iz tog doba
U tom su razdoblju lingvisti i administracija primjenjivali nekoliko metoda za oblikovanje leksika: prevođenje stranih izraza, oživljavanje starih i zaboravljenih riječi te stvaranje potpuno novih kovanica (novotvorenica).
Kao službene zamjene za strane ili uobičajene riječi, u praksi su se zahtijevali sljedeći izrazi:
Telefon = Brzoglas
Radio = Krugoval
Automobil = Samovoz
Bicikl = Dvokolica
Kino = Slikokaz
Film = Slikopis
Fotografija = Svjetlopis
Reflektor = Svjetlomet
Arhiv = Pismohrana
Ambicija = Častohleplje
Uniforma = Odora
Svećenik = Velečastni
Filozofski = Mudroslovni
Stočarstvo = Marvogojstvo
Turizam = Putničarstvo
Dok su neke riječi bile praktične, mnoge su u narodu viđene kao umjetne pa su nakon 1945. godine potpuno pale u zaborav. Riječi poput brzoglasa, samovoza ili krugovala prestale su se koristiti odmah po završetku Drugog svjetskog rata. S druge strane, riječi kao što su odora, pismohrana ili častohleplje i danas ravnopravno pripadaju suvremenom hrvatskom književnom jeziku.
Stroge kazne za psovke i vulgarne izraze
Osim uvođenja novih riječi, tadašnji propisi iznimno su strogo obuhvaćali javno ponašanje i svakodnevni govor. Posebna pozornost bila je usmjerena na psovke i vulgarne riječi, za koje se smatralo da su naslijeđene iz balkanskih jezika i da se hitno moraju iskorijeniti iz naroda.
Pravila su nalagala da svaki psovač bude prijavljen upravnoj redarstvenoj vlasti. Kazne su bile rigorozne: za prvu javno izrečenu psovku prijetila je kazna zatvora od 30 dana, a u slučaju da osoba ponovi isti prekršaj, slijedila je dupla zatvorska kazna. Uz zatvor, propisane su bile i novčane kazne, pa čak i zabrane rada.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
