Niko Janković bio je junak prve utakmice između Zrinjskog i Tobola u kojoj su Mostarci slavili s 1:0.
Hrvatski nogometaš je u 76. minuti postigao spektakularan gol izravno iz kornera.
Kakav je osjećaj zabiti gol iz kornera? Neopisiv! U tom trenutku imamo igrača manje na terenu. To nam je već treća utakmica u osam dana, nose su pomalo teške i Tobol preuzima inicijativu. Šef Jakirović malo prije radi čudesan trenerski potez, osvježava momčad s tri nova igrača i mijenja sustav, imamo korner. Inače, tri dana ranije protiv Leotara pokušao sam isto, ali pogodio drugu stativu.
Kad je ušla, vjerujte da sam bio sretniji zbog kluba, Ultrasa, suigrača i stručnog stožera nego zbog sebe. Jedna teška mostarska nogometna večer pretvorila se u ljepoticu. Taj gol dao nam je nadu i vjeru da ih možemo izbaciti, šteta nismo zabili još jedan, javio se drugo prijepodne Niko Janković i priznao Germanijaku da mu to ipak nije najbolji i najdraži gol koji je dosad zabio u karijeri.
Najbolji gol mi je onaj protiv Barcelone koji sam zabio kao kadet Stuttgarta u Njemačkoj. Bio je turnir u Monchengladbachu, oni puno bolji, a mi parkirali autobus ispred svog gola. Dobio sam loptu na svom dijelu igrališta, predriblao tri, četiri igrača i s 25 metara lijevom nogom pogodio suprotne rašlje. Kako mi ide, još će i takav gol doći, haha.
Trenutno mu je u Zrinjskom sjajno, nastavio je s odličnom formom iz prošle sezone. Dva gola u Europi, Tirani i Tobolu, dvije asistencije u prvenstvu.
Kada vidim starije igrače kako se bore i bacaju na glavu kao naš kapetan koji igra ozlijeđen, kao Tičinović u 31. godini, kako neću onda ja s 20 davati sve od sebe.
Je li upoznao Baku Sliškovića, kome su golovi iz kornera bili zaštitni znak, možda ga je sreo u Mostaru?
Kao dječak pratio sam tatu na njegovim veteranskim utakmicama i dok su jeli ćevape i pili pivo nakon utakmica puno su puta spominjali to ime. Kad bi netko zabio gol ili asistirao uvijek bi rekao: “Kao Baka Slišković”. Baku ne poznajem i nisam ga upoznao, niti znam kako izgleda, ali ako ikad bude blizu mene tražit ću autogram i fotografiju. Valjda će pristati.
Dobro, nije još kao Baka, teško je dosegnuti tu popularnost, ali jesu li ga dan poslije zaustavljali na ulici, čestitali mu na golu?
Ma, ja sam vam ovdje u gradu potpuno nepoznat. Čestitale su mi tete iz dućana ‘Bingo’ gdje kupujem, kuharica iz restorana ‘Maslina’ gdje se hranim, konobari u kafiću gdje pijemo kavu. S pobjedom smo prezadovoljni, ali još nije gotovo. Bit će to velika borba u Kazahstanu. Treba do tamo najprije doći, samo let traje nekoliko sati.
A i znamo kako je lani tamo prošao Hajduk. Stoga, nema još razmišljanja o play-offu i idućem suparniku.
Trenutno razmišljamo samo o Tobolu. Vjerujte, skoro mi je svejedno tko je sljedeći protivnik, sad samo Tobol. Naš stručni stožer će još jednom dobro analizirati suparnika i dati nam smjernice, a mi ćemo opet ostaviti srce na terenu. Vjerujem, do pobjede.
Iz njegove generacije u Dinamu malo je igrača trenutno u Maksimiru, čuju li se, jesu li čestitali?
Moja generacija suigrača iz juniora Dinama s kojom smo harali Europom raspršena je svuda. Jedino je Antonio Marin u Dinamu. Edo Jualrdžija je u Gorici, Krizmanić u Rudešu, Pejić i Josipović u Širokom, Jurišić i Karrica u Rijeci, Batistić u Sloveniji… Skoro svi su me zvali i čestitali. Zezaju me da mi je lopta prešla preko noge. Iz Dinama me nitko nije zvao ali vjerujem da su zadovoljni mojim prezentacijama.
Mislav Oršić je lani zabio gol iz kornera BSK-u.
Još moram puno vježbati udarac i puno će Neretve proteći da dostignem Oršića.
Nakon odličnih igara u Zrinjskom, možda dočeka i poziv izbornika U-21 Igora Bišćana?
Reprezentacija U21 je moja velika želja i cilj kojemu težim. Nitko sretniji od mene ako taj poziv dođe.
(www.jabuka.tv)
