Nakon što je dvije godine trajalo kakvo-takvo primirje, uz povremene samoubilačke napade s palestinske strane i ciljana raketiranja s izraelske, u ljeto 2014. godine došlo je do novog sukoba, a u ovom slučaju bolje rečeno rata jer je u nepuna dva mjeseca dana poginulo više od dvije tisuće ljudi, a skoro sve žrtve bile su na palestinskoj strani. Ovo je najveći obračun Izraela i Palestine nakon osmodnevnog rata 2012. godine.
Oko za oko, zub za zub
Sve je počelo krajem lipnja otmicom i ubojstvom trojice izraelskih mladića na Zapadnoj obali, a za nepuna dva tjedna, točnije 2. srpnja 2014. godine, stigla je odmazda i s druge strane. Skupina od šest izraelskih ekstremista otela je 16-godišnjeg dječaka Muhameda Abu Khdeira, kojeg su pretukli i živog spalili. Ovaj brutalni čin izazvao je bijes stanovništva u Pojasu Gaze koji su u početku burno prosvjedovali, a zatim su se oni ekstremniji, većinom pripadnici političkog pokreta Hamas, odlučili na krvavu osvetu.
Putem podzemnih tajnih tunela Hamas je izveo teroristički napad na vojni izraelski aerodrom u kojem je poginulo osam izraelskih vojnika te su u nekoliko navrata raketirali Tel Aviv, no zbog proturaketnog sustava ”Čelična kupola”, nije bilo žrtava na izraelskoj strani. Izrael je uzvratio s čak 270 zračnih napada u nekoliko dana, a u noći s 8. na 9. srpanj 2014. godine pokrenuo je operaciju ‘Zaštitni rub’ te je izveo 160 zračnih napada na Gazu i upravo ovaj datum može se uzeti za početak novog rata Izraela i Palestine. Izraelska vojska priopćila je tada da je gađala 120 lokacija s kojih palestinski militanti lansiraju rakete, deset tunela, deset zapovjednih položaja i nekoliko skladišta oružja, a palestinski izvori su objavili da je u tom napadu poginulo 27 osoba, od čega 18 civila i petero djece.
Kršila se Ženevska konvencija, ciljevi se nisu birali: Pojas Gaze zadesila humanitarna katastrofa
18. srpnja 2014. godine u 22:30 sati po lokalnom vremenu, Izrael je pokrenuo kopneni napad na Gazu u kojem je sudjelovalo oko 25.000 vojnika, a od kojih je njih čak 18.000 dolazilo iz rezervnog sastava izraelske vojske. U prvom kopnenom napadu na Gazu, prema navodima Agencije Anadolija, Izrael je upotrijebio bojne otrove, a prve večeri stradalo je 27 Palestinaca i samo jedan Izraelac. Palestinski militanti na brutalan način htjeli su se osvetiti za kopneni napad te su sljedećeg jutra raketirali središte grada Gan Yavnea, a rakete su oštetili dječji vrtić, sinagogu i obližnje kuće, a u ovom napadu ozlijeđena je samo jedna žena.
Kroz naredne tjedne Palestinu je pogodila teška humanitarna katastrofa, tisuće ljudi je ostalo bez svojih domova, Pojas Gaze je bio prometno izoliran te je bio onemogućen dolazak humanitarne pomoći. Prema podacima iz 2007. godine, u Pojasu Gaze, na svega 360 km², živi čak 1,4 milijuna Palestinaca, a njih čak milijun registrirani su kao slijednici izbjeglica koji su napustili domove za vrijeme prvog Izraelsko-arapskog rata.
Obostrane napade na civilne ciljeve, a i sami sukob, oštro su osudili Europska unija i Ujedinjeni narodi, a najveći izraelski saveznik, SAD, napade su, očekivano, podržali. Cjelokupna međunarodna zajednica pozivala je obje strane na prekid sukoba i prije svega na suzdržanost, a Egipat se ponudio kao posrednik pregovora za primirje između zaraćenih strana. Zanimljivo, upravo je posredništvom Egipta završen osmodnevni rat 2012. godine, a ova zemlja je samo jedna u nizu arapskih zemalja s kojima je Izrael kroz proteklih 70-ak godina bio u otvorenom ratu.
Nakon nekoliko neuspješnih pregovora i igre ‘gluhih telefona’ čelnika zaraćenih strana preko svojih posrednika, 26. kolovoza 2014. godine, posredništvom Egipta, potpisan je sporazum o trajnom prekidu vatre između Izraela i Palestine. Sporazumom su ublažene blokade koje je Izrael 2006. godine nametnuo Pojasu Gaze, koji je u biti zidom ograđena enklava, a neke od glavnih točaka sporazuma bile su: otvaranje prolaza za humanitarnu pomoć i namirnice, za medicinski materijal i za sve što će omogućiti popravak vodovodnog, električnog i mobilnog sustava.
Civilnim žrtvama plaćen mir
U ratu, kojeg sam u ovom radu nazvao ‘Krvavo ljeto 2014. godine’, poginula su 2.143 Palestinca, od kojih je 77 posto civila, a 46 posto civilnih žrtava bila su djeca. Izrael je pak s druge strane imao ”samo” 70 smrtno stradalih. Brojevi žrtava su nerazmjerni, no obje strane u nekoliko navrata prekršile su Ženevsku konvenciju.
Kao što je povijest pokazala, ni od ovog posljednjeg sukoba ni Izrael, a niti Palestina nisu imali skoro nikakve koristi; ionako nerazvijen Pojas Gaze sada je još više opustošen, desetci tisuća ljudi ostali su bez domova, a Izrael se još jednom ‘ispuhao’ i prezentirao Palestini, a i okolnim arapskim državama, s kakvim modernim i ubojitim arsenalom oružja raspolaže. Demonstracijom vojne sile, uglavnom na civilnim objektima i žrtvama, Izrael je kupio vrijeme mira.
Koliko će mir trajati, ne želim nagađati; mogu sutra zapucati, a mogu za nekoliko godina. No, zasigurno je da će područje Bliskog istoka i dalje biti konstantno žarište sukoba dvaju potpuno različitih svjetova.
(www.jabuka.tv | Domagoj Ledić)
