Iz kuta jedne studentice: Osvrt na tribinu „Gdje je mojih 10 maraka?“

„Došli da saznamo i ništa novo saznali nismo“!. S ovom konstatacijom složit će se svi koji su nazočili tribini Studentskog zbora „Gdje je mojih 10 maraka?“ jučer u amfiteatru Građevinskog fakulteta. Ideja je uistinu za svaku pohvalu, ali vjerojatno su nakon nje svi predstavnici Zbora dobro zažalili što im je takvo što uopće palo na pamet.

Predavanje se svelo na puko nabrajanje projekata koje oni tijekom godine realiziraju, na razglabanje o ustroju Zbora, izborima, planovima za budućnost i sličnim bitnim, ali za tribinu ovakog naziva, apsolutno bespotrebnih stvari. Da ne znam da su ispred mene sjedili studenti vjerojatno bih mislila da se radi o nekom predizbornom skupu. Ali, nisam ni daleko od istine. Istina je, iako se svima njima u Zboru diže kosa na glavi kad to čuju, da su svi oni vjerni članovi nama najdraže političke stranke i da im Zbor služi kao pripravnički staž prije nego aktivno počnu graditi svoju političku karijeru.

Nemojte me krivo shvatiti, ali pomalo mi je teško shvaitit da se politički orijentirani studenti sasvim slučajno uvijek priključuju Zboru, a ne nekim drugim organizacijama.
Nitko od nas, dragi naši Zborovci, ne sumnja da vi radite naporno i pošteno. Organizirati bilo kakav projekat, bio on i humanitarni koji su vama, prema broju organiziranih koji ste naveli, očito najdraži, zahtijeva jako puno vremena i organizacije. I meni nije previše stalo do toga što moj novac ide prvo rektoru pa se to prebacuje vama ili kako već, bitno je da Vi raspolažete njime i ja ne sumnjam da vi njime upravljate na pošten način. Nije mi važno što vi organizirate milijun nekih zabava, darivanja krvi, škola crtanja i sportskih natjecanja, pa ste čak i sastavili odbore za svaku od tih spomenutih aktivnosti, što je izazvalo salve smijeha na licima onih koji se barem malo razumiju u rad studentskih organizacija. Ne zanima me kako ste vi ustrojeni jer da me zanima došla bih osobno u vaš ured i pitala vas. Ionako je među 70-tak okupljenih bilo najviše članova Zbora, predstavnika medija, studentskih organizacija i mladeži političkih stranaka koji to ionako već vrlo dobro znaju. Sve nas okupljenje na tribini zanimalo je gdje i na koji način se troši naših 10 maraka, a vi nam odgovor na to pitanje niste dali.

Ne studiram ekonomiju i ne razumijem se previše u sustav i upravljanje financijama, ali znam dovoljno da za objavljivanje financijskog izvješća na internetu, kojeg, kao što ste rekli, imate već napisanog, nije potrebno ni manje ni više nego 15 dana! Vaš potpredsjednik, a vjerojatni budući predsjednik, jednom od studenata, koji je ukazao na  manjkavosti u upravljanju financijama Studentskog zbora, rekao je da bi bilo dobro da studira ekonomiju pa bi razumio o čemu se priča, ali je očito da i njemu dodatni sati iz pojedinih kolegija ne bi škodili. Ja stvarno ne mogu vjerovati da ste vi mislili da ćemo svi mi biti zadovoljni prezentacijom nekih tamo vaših projekata čija većina, osim Dana Studentskog zbora, i ne iziskuje previše truda i vremena i hvaljenjem organiziranja istih. Neodgovorno, loše i traljavo rekla bih.

Sve dok vam priznanja nekih tamo europskih komisija budu važnija od zadovoljstva studenata koje vi zastupate, sve dok Vaš koordonator za međunarodnu suradnju ne znam pravilno izgovoriti nazive dvije najveće studentske organizacije, a u isto vrijeme se voli hvaliti njihovim i isključivo njihovim rezultatima, sve dok se hvalite uspjesima koji to nisu, sve dok ignorirate želje i sugestije koje vam se upućuju, nećete steći povjerenje i dobiti potporu svih nas. Ako vi niste u stanju kontrolirati i regulirati ne uplaćivanje studenata pojedinih studijskih grupa ili samo izdvojenih pojedinaca iako je, prema statutu Sveučilišta, to njihova obveza, ne zaslužujete biti na mjestima na kojima ste trenutačno jer očito svoj posao ne obavljate dovoljno dobro. Izlike predsjednice da se takvo što ne može kontrolirati na npr. dislociranim studijima je neozbiljna, jer, ako je to već tako, ne znam zašto bi studenti tih studija i svi drugi koji uporno odbijaju podmirivati svoje obveze, imali puno pravo sudjelovanja na izborima i time ugrožavali naše pravo da biramo predstavnika kojeg mi želimo i kojem, na kraju krajeva, povjeravamo svoj novac.

Kada uzmemo u obzir i način na koji se biraju kontroleri tih izbora, a na pitanje jednog kolege da nam se to pobliže objasni, niste dali nikakav konkretan odgovor, dolazimo do zaključka da su studentski izbor sve samo ne festival demokracije kako je to naša predsjednica pjesnički rekla.

Festival demokracije bio bi izlazak na prosvjede ispred ministarstava i zgrada županijskih vlada kako bi svi zajedno iskazali svoje nezadovoljstvo neprestanim povećavanjem školarine i neuplaćivanjem sredstava fakultetima. Jer to bi, po mojem skromnom mišljenju, bilo puno korisnije nego vaši česti osobni sastanci s ministrima. No, vašom izjavom da od toga ne bi bilo ništa pa ne treba ni pokušavati, podupirete politiku naše države da samo čekamo da oni neki bitniji i važniji donesu odluke kako njima odgovara i kad njima odgovara. Taj prosvjed bi imao legitiman karakter jer ne sadrži, kao onaj prethodni, nacionalna obilježja i predstavljao bi interese svih, a ne samo hrvatskih studenata. Očito i vaše kolege iz Studentske unije na Univerzitetu razmišljaju na isti način što je žalosno jer bi taj prosvjed možda po prvi put ujedinio svu mladež grada Mostara pa barem i na jedan dan. Blago nama tko nas predstavlja.

Ispričavam se što sam pisala u množini. Nekako mi se činilo da smo svi mi koji smo došli tamo razmišljali jednako pa sam si uzela za pravo da govorim i u njihovo ime. Mšljenja onih 80 % koji su imali vremena, a nisu došli, i ne znači mi puno. Njima očito nije stalo pa se iduće godine nemaju pravo žaliti i pitati gdje ide njihov novac. Žalosno je samo da ćemo i mi što smo došli na tribinu idući put ponovno prigovarati kada budemo ispunjvali uplatnicu jer i nama i dalje nije jasno gdje su tih naših 10 maraka.

(Nikolina Marjanović/pogled.ba)



19 komentara

  • svaka čast za tekst!!! A kažeš: “Festival demokracije bio bi izlazak na prosvjede ispred ministarstava i zgrada županijskih vlada kako bi svi zajedno iskazali svoje nezadovoljstvo neprestanim povećavanjem školarine i neuplaćivanjem sredstava fakultetima.” E pa to se neće dogoditi jer je studentski zbor očito ucijenjen od strane rektorata zbog svakojakih malverzacija i pronevjera novca za koje rektorat zna, a znamo i mi svi…zato na sljedećim izborima mora izići što više studenata i smijeniti ovu bagru koja vodi st. zbor.

  • Ovo je jednostavno naš mentalitet, naši ljudi, ogledalo našega društva. Ako netko nešto radi taj je lopov, neznalica, a svi koji po cijeli dan ispijaju kave i “studiraju” su sveznalice. Blago nama i našoj budućnosti uz takve neše sveznale studente.
    Naravno kritika su uvijek dobrodošle, ali isto tako zašto se svi ti kritičari ne kandidraju na studentskim izborima pa ne promijene nešto ukoliko nisu zadovoljni onima što rade u St. Zboru.
    Ali nažalost to je naša stvarnost, svi smo mi puni najpametnijih prijedloga a nitko neće da preuzme odgovornost.
    Studentski zbor kao i svaka organizacija, poduzeće i ljudi ima svojih mana, ali ti ljudi nešto rade, a vi što samo znate ovako jednom godišnje zaustiti nešto kada se nađete među masom, oslobodite se pa napravite nešto.

  • Dobiju 10 KM i sami sebi neka putovanja plaćaju..Smjenit ih??? Ne znam kako se priključit studentskom zboru,a NE biti u nekoj stranci,ili ako nisi “nečiji sin”… nekog profesora i sl.. Ljudi moji malo prolistajte internet pa ćete vidjet na što je Sveučilište u Mostaru spalo…..

  • Svaka cast za tekst, trebali bi se konačno malo i organizirati ti studenti u mostaru a ne pustit tima da se uce kako masi uzimat novac i ne radit nista za to. dovoljno to dobro znaju ovi sto su na vlasti, BiH ne treba jos takvih ljudi!

  • prvo svaka čast na tekstu. Na Pravnom fakultetu, a mislim tako i na ostalim fakultetima, ne prijavljuju se na izbore oni koji misle da nesto treba promijenit, već oni koji žele nastaviti istu politiku. Moj osobni razlog, je to da ne želim biti u tom krugu “povlaštenih” , tj. ne želim imati nikakva kontakta sa njima. Da vam kažem, meni nije nimalo žao svojih 10 km, neka je to njima na dušu. Čak me i ne smeta to što sebi i svojim prijateljima namještaju putovanja, kao što je to prije redovito činila Tonka Krešić. Ali me najviše smeta to što poslje tavog ponašanja dignu glavu u nebesa i misle da su oni netko, te da smo mi za njih “obični studenti” koji se ne znaju snaći. Ali to su valjda takvi ljudi. Ja kad ih vidim, onako kako lete, samo im se nasmijem u facu. Mogu vam reći da ih malo i žalim. Ali ja jednostavno nemam snage, volje a ni želje da nešto mjenjam. Znam da sam sebičan jer ostavljam taj posao za neke nove naraštaje, baš kao sto to čine naši očevi pa sve ostavljaju na nama, mladima. Na ovu tribinu, kao vjerovatno i ostali studenti nisam išao zato sto mi je to izgledalo gubljenje vremena i mlatenje prazne salme. Sada mi je malo žao, samo zato što su se neki ljudi potrudili organizirati ovu tribinu, a ja im nisam dao potporu. Sorry

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.