Ivan Ljubičić otkrio je za ATP kako je to biti trener najvećem tenisaču svih vremena i koja je tajna njegovog trenerskog uspjeha.
Kada je objavljeno da će početkom 2016. godine postati glavni trener u kampu najboljeg tenisača svih vremena Rogera Federera, mnogi su se pitali “što može Ivan Ljubičić donijeti igraču kojeg nikada nije pobijedio otkako je Švicarac postao najbolji igrač svijeta?”.
Mnogima nije bila jasna odluka Rogera Federera, a rezultat je sljedeći: 11 finala, 9 titula, 3 osvojena Grand Slama i povratak na prvo mjesto ATP ljestvice kao najstariji tenisač kojem je to pošlo za reketom.
Najvažnija stvar je slušati potrebe svog igrača
U čemu je tajna uspjeha i što je zapravo donio u teniski repertoar “čarobnjaka iz Basela” Ljubičić je otkrio u razgovoru za službenu stranicu muškog Toura – ATP.
“Ako želite išta postići u tenisu, morate biti spremni za putovanja. Sport je takav, ne možete samo sjediti kod kuće. Najveća razlika sada, u odnosu na vrijeme kada sam igrao, je da sam stvarno kod kuće kad dođem kući. Ne moram trenirati ni raditi bilo što drugi, već kvalitetno provodim vrijeme sa suprugom i djecom”, rekao je Ljubičić za ATP.
Umirovljeni hrvatski tenisač iz Banja Luke nije dugo mirovao u zasluženoj mirovini, već je manje od godinu dana nakon što je prekinuo tenisku karijeru započeo s trenerskim radom. Prvo je dvije godine radio s Milošem Raonićem, zatim kratko s Tomašem Berdychom, te od početka 2016. godine radi s Federerom.
“Ego morate staviti po strani”
“Kod treniranja na najvišem nivou morate puno slušati. Najvažnije je razumjeti igrača. Slušati na početku, ali slušati i općenito kako biste razumjeli i pomogli igraču. Kada s igračem počinjete raditi sredinom sezone, kao što sam ja s Milošem, ne možete samo uskočiti i reći ‘Želim promijeniti sve, jer sam ja to ovako radio’. Mislim da to ne funkcionira na taj način”, rekao je Ljubičić i nastavio;
“Kada trenirate igrača koji je neko vrijeme na Touru, on ima svoju prepoznatljivu igru, ideje i razmišljanje o puno stvari, a vi morate odabrati ono što će imati najveći utjecaj na njegov tenis i rezultat. Najveća razlika između treniranja i igranja je u tome da je igrač šef. Igrač mora biti mentalno jak i vođa na terenu, jer on donosi sve odluke. Kao trener morate svoj ego staviti na stranu i biti sigurni da ste dali sve što igrač treba kako bi igrao bolje i bio bolja osoba”, poručio je mudro Ivan Ljubičić.
“Kod treniranja Miloša ili Rogera, nikada nisam razmišljao o kratkoročnom ili dugoročnom učinku. Mislim o tome kako ću poboljšati igrača? Kako nešto može biti bolje? Što mogu učiniti? Istina je da ako ne ostvarite brzo neki rezultat, neće biti dugoročnih ciljeva. To je zeznuti dio. I sreća igra svoju ulogu, jer na početku moraš dobiti rezultate i povjerenje igrača. Bez obzira na to koliko igrač vjeruje treneru, ako rezultata nema nakon nekog vremena, onda se pojavljuju svakakvi problemi”, objašnjava Ljubo.
Igrač je šef, ne trener!
Ljubičić je kao igrač osvojio deset ATP titula, a najveća mu se dogodila 2010. godine na Indian Wellsu, kada je nanizao Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Andyja Roddicka.
“Kao igrač činite sve što hoćete. Kao trener morate se držati po strani većinu vremena. Treniranje je najbliže što ćete doći igranju tenisu. Volim to i taj adrenalin. Osjećaji su ponekad vrlo jaki, ali nikada neće biti intenzivni kao kada sam bio igrač. Ne možete to usporediti. Osjećaji su slični, ali smanjenog intenziteta”, kaže bivši treći reket svijeta.
“Kao trener, morate imati poštovanja prema igraču. Iskustvo može biti nešto što ste osobno prošli ili gledali na televiziji. To su dvije različite stvari. Ne kažem da ćemo ja i igrač koji se nije natjecao na najvišem nivou reći dvije različite stvari, ali uvijek želim nešto istaknuti i djelovati. Ne govorim puno i igrači koje sam trenirao to mogu potvrditi. Ako nešto kažem, držat ću se toga.
Ljubičić je cijelu svoju karijeru (15 godina) radio s Talijanom Riccardom Piattijem, koji mu je pomogao i u tranziciji na trenerski posao, zajedno s jednim bivšim trenerom Rogera Federera – Paulom Annaconeom.
“Sjećam se kad sam razgovarao s Annaconeom dok sam još igrao i pitao ga “kakav je osjećaj biti trener?”. Bio sam znatiželjan i rekao mi je da je najvažnija stvar slušati igrača. Kao trener morate cijelo vrijeme rasti i napredovati, slušati i učiti, gledati oko sebe, jer nikada ne znate koja bi vam informacija mogla biti korisna”, rekao je Ljubičić i otkrio koja mu je nateža stvar u trenerskom poslu.
“Najteži je dio znati gdje je granica. Kada pustiti ili uskočiti i reći nešto. To je vjerojatno najkompleksniji dio posla. Kao trener, ne smijete biti sebični. To ne ide tako. Morate razumijeti, a čak je ponekad i bolje za igrača da pogriješi kada napravi nešto suprotno od onoga što mislite. Igrač ulazi na teren i pobjeđuje mečeve. Prošao sam puno različitih uloga u karijeri, ali uvijek sam vjerovao da igrači vode glavnu riječ”, zaključio je u razgovoru za ATP Ivan Ljubičić.
