Procjene govore da u BiH oko pola milijuna ljudi redovno igra igre na sreću i posjećuje kladionice.
Znatan je i broj posjetitelja kockarnica u kojima su ulozi veći i gdje se “kolo sreće” vrti i zaustavlja uglavnom na gubitničkim bojama. Neki kockaju iz zabave i razonode, mogu se kontrolirati i zaustaviti na sitnim ulozima. Ali, iako to nerado priznaju, većina ljubitelja igara na sreću mora svakodnevno uzeti dozu kockarskog adrenalina.
Ima i onih koji se pokušavaju oteti ponoru u koji su zapali. U BiH za njih nema specijaliziranih ustanova i programa odvikavanja. Mostarac Damir M. danas je 36-godišnjak, a nakon što je dotakao dno kockarskog života i prošao pravi pakao pomoć je potražio u susjednoj Hrvatskoj.
U ispovijesti za “Dnevni avaz” kaže da mu je trebalo vremena da se odvikne ovisnosti o kocki, za koju ističe da je poput droge. U taj svijet užasa ušao je još dok je bio dijete.
“Navučeš se brzo i lako. Narkomani počinju s džointom, a većina kockara s klađenjem. Na početku je bilo bezazleno. Dok sam išao u osnovnu školu, čak sam i s ocem išao u kladionicu. Za razliku od njega, koji je igrao iz zabave, ja sam postao pataloški kockar. Tisuću je puta zažalio što me ikada poveo sa sobom”, započinje svoju priču Damir, uz uvjet da mu ne otkrivamo puni identitet.
Nastavlja da mu dobici na kladionici ubrzo nisu bili dovoljni pa je prešao na poker – aparate. Sreća bi mu se ponekad osmjehnula, ali nikada dovoljno da odjednom pokrije sve dugove koje je u međuvremenu nagomilao.
“Kad bi mi zafalilo novca, tražio sam od roditelja i prijatelja, no vremenom nisam uspijevao vratiti svima dug, pa mi nisu više vjerovali i prestali su mi pozajmljivati. Nakon jednog većeg dobitka okušao sam se i u ruletu nadajući se da će me sreća konačno krenuti i da ću moći vratiti sve dugove. Ali, izgubio sam veliku sumu novca i dodatno se zadužio”, govori Damir.
Mislio je da će ga iz problema izvući pare koje su mu zelenaši davali uz ogromne kamate. No, samo je stvorio probleme sebi i roditeljima. Morali su rasprodati gotovo sve da bi ga spasili od prijetnji i ucjena kamatara. Kada je jedne noći došao sav izudaran i krvav, roditelji su odlučili poduzeti sve kako bi ga izvukli iz ovog pakla. Poslali su ga kod brata u Hrvatsku.
“Teško mi se prisjećati tog razdoblja, jer me podsjeća na gotovo fizičku bol koju sam osjećao zbog nedostatka uzbuđenja koje mi je pružalo kockanje. Ali, uz terapiju koja je sadržavala i prakticiranje vjere, uspio sam se iščupati. Vratio sam se roditeljima potpuno izliječen i danas, kada prođem pored kladionice ili kazina, jedino što osjećam je žaljenje prema svim tim ljudima koji se nadaju da ih iza tih vrata čeka sreća. A, sreće nema u kockanju, ono može donijeti samo patnju, kako pojedincu tako i njegovom okruženju”, zaključuje Damir, dodajući da se uspio zaposliti, te polako isplaćuje dugove, a i prijatelji se počinju vraćati u njegov život.
Sociolog Srđan Vukadinović za ‘Avaz‘ kaže da je teško prepoznati ovisnika o kocki i utoliko mu je teže i pomoći. Ističe da je u smislu prevencije ovisnosti o hazarderstvu velika uloga roditelja, ali i društva. Naročito u ovim kriznim vemenima u kojima BiH grca.
“Neka istraživanja pokazuju da je BiH prva u Europi po broju kladionica u odnosu na broj stanovnika. Mnogi su pogrešno shvatili da je kocka način da se preko noći obogate. Kada to shvate, obično je kasno, jer su se otuđili i od obitelji i od prijatelja”, kaže Vukadinović.
Poput Damira M., pomoć u liječenju ovisnosti od kocke, neki Bosanci i Hercegovci potražili su u susjednim zemljama gdje se ovom problemu posvećuje puno više pažnje.
Tako u Beogradu postoji Institut za mentalno zdravlje koji hospitalizira ovisnike o kocki. Brojna su i udruženja koja tretiraju ovu problematiku. Među njima je i ono simboličnog naziva “Fond herc” s Dejanom Stankovićem na čelu, nekadašnjim ovisnikom o kocki. Svoje iskustvo podijelio je s javnošću u tri knjige koje obrađuju temu kockanja.
“Nudimo i program za odvikavanje koji je jedinstven u regiji, prije svega zbog toga što nije zasnovan na zabranama već na slobodi i u okviru kojeg se osoba nauči da ne kocka, a obitelj educira kako da na pravi način pomogne” kaže Stanković.
On dodaje i da je dosta ljudi iz BiH prošlo taj program odvikavanja, a uskoro će Fond istoimeno udruženje registrirati i u našoj zemlji. Poput alkoholičara koji se liječe u anonimnim grupama, u svijetu postoje i udruženja anonimnih kockara.
Pri ulasku u grupe kockari rade test. Više od sedam potvrdnih odgovora ukazuje na problem s kockanjem. Pitanja su:
Jeste li ikada zanemarili školu ili posao zbog kockanja?
Je li kockanje unesrećilo vaš obiteljski život?
Je li kockanje utjecalo na vaš ugled u društvu?
Jeste li ikada kockali da biste došli do novca kojim ćete vratiti dugove?
Jeste li ikada osjetili kajanje poslije kockanja?
Je li kockanje izazvalo smanjenje vaše ambicioznosti ili efikasnosti?
Poslije gubitka na kocki, da li ste imali osjećaj da se morate što prije vratiti u igru kako biste povratili vaš novac?
Poslije uspjeha u kockanju, da li ste imali potrebu da se vratite i zaradite još više?
Jeste li se često kockali do posljednjeg novčića?
Jeste li ikada pozajmili novac kako biste se mogli kockati?
Jeste li ikada nešto prodali kako biste imali novca da se kockate?
Jeste li trošili novac na kockanje koji je bio predviđen za svakodnevne troškove?
Je li kockanje smanjilo vašu brigu o sebi ili vašoj obitelji?
Jeste li se vremenski duže kockali nego što ste planirali?
Jeste li izvršili kriminalni ili ilegalni akt da biste financirali svoje kockanje?
Je li kockanje bijeg ili put od briga i problema?
Je li kockanje utjecalo na vaš san?
Jesu li svađe, razočarenje ili frustracije utjecali na vašu jaku želju za kockanje?
Jeste li imali potrebu da neki lijep događaj proslavite tako što ćete se kockati?
Jeste li razmišljali o samoubojstvu kao izlazu iz problema?
(www.jabuka.tv)