Dok je skupina žaba putovala kroz šumu, dvije su nespretno pale u duboku jamu. Ostale žabe brzo su se okupile oko ruba i, vidjevši koliko je jama duboka, zaključile da njihovim prijateljicama nema spasa.
Vikale su im da odustanu, da se ne muče uzalud, jer je nemoguće iz nje izaći. Unatoč tome, dvije žabe u jami odlučile su ignorirati njihove riječi i počele su skakati koliko god su mogle, ne bi li se izvukle.
Što su se one više trudile, to je glasnije odozgo dolazilo obeshrabrivanje. Skupina iznad jame stalno im je ponavljala da nema smisla, da će se samo iscrpiti i stradati.
Nakon nekog vremena, jedna je žaba povjerovala tim riječima. Umorna i uvjerena da nema izlaza, prestala je skakati i ubrzo uginula.
Jedna je žaba odustala i ubrzo uginula, a druga se nije predavala
Druga žaba, međutim, nije prestajala. Bez obzira na povike s ruba jame, nastavila je skakati sve jače. Svaki novi skok bio je veći od prethodnog, iako su joj druge žabe dovikivale da se prestane mučiti.
Na kraju je, iscrpljena, ali ustrajna, uspjela iskočiti iz jame.
Ostale žabe okružile su je u čudu i upitale: Zar nas nisi čula? Stalno smo ti govorile da odustaneš!
Žaba im je tada objasnila da je gotovo gluha. Mislila je da je cijelo vrijeme bodre i ohrabruju – zato nije stala.
Pouka priče
Riječi imaju snagu.
Riječi mogu nekoga slomiti, ali ga mogu i podići više nego što sam vjeruje da može.
Prije nego što nešto izgovorimo, vrijedi se zapitati: hoće li ono što kažemo biti teret na nečijim leđima ili vjetar u nečijim leđima?
Klikni za više inspirativnih priča
(www.jabuka.tv)
