Šveđanin zadnju minutu borbe više nije mogao stajati na nogama, sve se lomilo. Obojica smo bili na izmaku snaga, ali ja sam imao posebnu motivaciju.
To je bio jezičac na vagi koji je presudio i koji me odveo u Tokio i taj plasman posvećujemnjoj, priča s tugom u glasu Ivan Huklek (24), hrvač koji se u kategoriji do 87 kilograma plasirao na Olimpijske igre u Tokiju.
A ona je njegova voljena sestra Marta, koja je preminula prije dva tjedna u dobi od 11 godina…
Ne bih javno previše o tome što se dogodilo, nadam se da me razumijete, bio je to veliki šok za cijelu obitelj. Prije dva tjedna sam rekao da uopće neću ići na ovaj kvalifikacijski turnir u Sofiju. Roditelji su mi rekli da bi Marta bila sretna da nastupim i pokušam doći do Olimpijskih igara. Bio je to rolerkoster emocija. Oženio sam se prošle godine predivnom suprugom Josipom, bez koje ne bih uspio, pa prije mjesec dana dobio sinčića Nou, a onda ova tragedija, kaže Huklek u dahu pa nastavlja:
Ostatak reprezentacije je već otišao na pripreme u Gospić s glavnim trenerom reprezentacije Igrom Petrenkom, a ja sam ostao u Zagrebu trenirati s trenerom Antonom Đokom (trener juniorske i U-21 reprezentacije, op. a.). Puno su mi pomogli i sparing-partneri iz mog kluba HK Sesvete.
Huklek je na svjetskim kvalifikacijama u Sofiji napravio strašan uspjeh i još jednom potvrdio da je izvanserijski hrvački talent. Pobijedio je u polufinalu Kristoffera Zakariasa Berga, Šveđanina koji je u kvalifikacijama za OI u Rio de Janeiru izbacio Hrvata Nenada Žugaja. Ivan je demolirao Šveđanina 4-1…
Vjerovao sam da mogu uzeti normu jer sam pri vrhu svoje kategorije. Samo, u hrvanju je teže plasirati se na OI, nego osvojiti medalju. Prvo dođeš na kontinentalne kvalifikacije, u mom slučaju europske, koje su daleko najteže. Tu bude sedam-osam top boraca, a samo dvojica mogu uzeti normu. Ja nisam uspio pa sam išao na ove svjetske i uspio.
Prisnažili smo Huklekove tvrdnje činjenicom da se u Tokio nije plasirao Rus Davit Čakvetadze, zlatni sa Igara u Riju. To je prvi put u povijesti da moćna Rusija nema borce u svim kategorijama na OI-ju. Ove godine, to je pošlo za rukom tek Kubancima.
Huklek će u Tokiju imati najveći mogući motiv.
Sve bih dao da je Marta još tu. I normu, i zlatnu medalju s Olimpijskih igara. Nakon borbe sa Šveđaninom, samo sam plakao. Bio sam sretan zbog plasmana na OI, ali ne u potpunosti, ne do kraja… Kad sam pobijedio, prvo što mi je prošlo kroz glavu je ona. Znam da je seka to gledala s nekog boljeg mjesta i da je bila ponosna…
Hrvatska je dobila još jednog predstavnika na Olimpijskim igrama
Hrvatski hrvač je pokazao strašnu mentalnu snagu. Hrvanje ga je oblikovalo kao osobu, taj spartanski način treniranja, ali i života.
Dijete je velika obaveza, uz to još i studiram izvanredno smjer Hrvanje na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Treniram minimalno pet puta tjedno, nekad i po sedam-osam puta. Kad su pripreme, znamo imati po deset treninga tjedno pa deset dana odmora, nešto lakših treninga. Hrvački treninzi nisu predugi, traju po sat, sat i 20 minuta, ali uvijek budu na granici izdržljivosti. Ako daš sto posto, možeš po treningu izgubiti minimalno kilu i pol. U bazičnim pripremama ima trčanja, ali radimo i neke specifike, puno šprinteva uz hrvačke elemente, pojašnjava za 24 sata novopečeni olimpijac.
Ispričao nam je Ivan kako izgleda jedan dan hrvača na turniru, kao na ovom u Sofiji.
Imali smo vagu ujutro, fizioterapeut namjesti sve što treba i stigneš se u miru pripremiti za borbu. U hrvanju natjecanje traje dva dana. Prvi dan se borimo do finala, a idući dan su borbe za medalju i repasaži. Svaki dan se nanovo važemo i moramo zadovoljiti kategoriju, strogi su u tom i nema odstupanja. U MMA-u se, recimo, borci važu i više od 24 sata prije borbe. U hrvanju je prije bilo pravilo da je vaganje bilo večer prije, a hrvali smo ujutro, ali to je ukinuto baš zbog toga da se ne skida previše kilograma. To je do iscrpljivalo borce, koji su taj dan morali odraditi tri ili četiri jake borbe…
Hrvatski sportaši često treniraju u neadekvatnim uvjetima, ali to kod mladog zagrebačkog hrvača nije slučaj. Trenira u hrvačkom klubu Sesvete.
Predsjednik Miše Kutleša vrhunski vodi klub, imamo daleko najopremljeniju dvoranu u Hrvatskoj za hrvanje, dvije fiksne strunjače, teretanu, saunu, sve potrebno za stvaranje ovakvih rezultata. Bit će još dobrih rezultata u hrvanju, ne samo iz našeg kluba, dobro se radi.
Čestitke na plasmanu dobiva sa svih strana, a jedna mu posebno znači.
Evo, baš me danas nazvao naš proslavljeni hrvač Božo Starčević. Idemo zajedno u Tokio po medalje, tako sam mu rekao! Na prošlim Igrama je bio sam, a sad ćemo moći zajedno sparirati i trenirati. Ja sam deset kilograma teži, ali ne smeta, puno će nam to značiti, da jedan drugom budemo podrška.
I za kraj, što možemo očekivati na Olimpijskim igrama?
Potrudit ću se vratiti s medaljom. Ako Bog da, tako će i biti. Za Martu…
(www.jabuka.tv | Foto: Privatna arhiva)
Svaka ti čast junače!