Hit serija osvojila je svijet i mnogi je već proglašavaju serijom godine

Kada na papiru vidite zaplet nove Netflixove hit serije, teško vam je povjerovati da bi serija s njim mogla postati toliko popularna. No pandemija je stvorila mnogo neobičnih hitova, a ovo je najnoviji.

The Queen’s Gambit je priča smještena u pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća, a radnja prati nadarenu šahisticu Beth Harmon i njezinu dugogodišnju borbu s ovisnošću.

Iako su mnogi uvjereni kako se radi o istinitoj priči, zapravo je riječ o seriji koja je nastala prema istoimenom romanu Waltera Tevisa iz 1983. i svi su likovi izmišljeni. Ne postoji čak ni sirotište u kojem Beth odrasta, ali jedna stvar je savršeno realna – šah.

Naime, mnogi ljubitelji šaha oduševljeni su prikazom svoje omiljene igre u seriji i premda to neće primijetiti nitko osim profesionalnih šahista, svaku partiju koju vidimo u sedam epizoda miniserije osmislili su šahisti Bruce Pandolfini i Gari Kasparov, vjerojatno najpoznatiji šahist na svijetu.

Glumci su morali naučiti poteze, a snimatelji kako ih pratiti kamerom. Inače, damin ili kraljičin gambit je vrlo rijetka vrsta šahovskog otvaranja i većini gledatelja to neće značiti apsolutno ništa, ali svaki puta kada se pojavi na ekranu, odrađeno je na ispravan način i to potvrđuju mnogi stručnjaci za šah koji su seriju pogledali i zaključili da je riječ o autentičnom prikazu, ne samo šaha nego i okolnosti i atmosfere na šahovskim turnirima.

U pravilu sam naučila sve sekvence kao ples jer sam plesačica. To mi je pomoglo u smislu da zapamtim kako sve funkcionira, objašnjava Anya Taylor-Joy, glumica koja je utjelovila Beth.

No šah očito i nije razlog zašto ljudi masovno uživaju u novoj Netflixovoj seriji. Možda žele doznati kako funkcioniraju majstori šaha, ali to je više manje to. Isto tako, većina filmova o šahu nisu filmovi o šahu, a nije to ni The Queen’s Gambit. Ovisnost i traume iz djetinjstva ono su što je privuklo gledatelje, ali nije ih otjeralo ni to da se u centru radnje nalazi problematično čudo od djeteta.

Ne smijemo zanemariti ni misteriju same igre. Ne morate znati puno o šahu da biste se divili nečijoj nevjerojatnoj vještini. Ukratko, ljudi vole gledati genijalce čak i ako ne razumiju njihovu igru.

I dok je priča o mladoj talentiranoj šahistici izmišljena, dio o drogiranju u sirotištima, nažalost – nije. Naime, priča se vrti oko Beth i njezine ovisnosti o izmišljenom lijeku Xanzolamu, tabletama koje joj pomažu da bude najbolja na svijetu.

Međutim, američka sirotišta tijekom pedesetih zaista jesu koristila sedative kako bi primirila svoje štićenike, a Xanzolam neodoljivo podsjeća na Librium, lijek koji se pojavio šezdesetih da bi Amerikankama pomogao da se nose s tjeskobom i nesanicom.

Beth pak dijeli neke sličnosti s pravim šahovskim majstorom Bobbyjem Fischerom. Oboje su osvojili američko prvenstvo 1967., počeli su se sami brinuti o sebi još kao tinejdžeri, naučili su ruski da bi mogli držati korak sa sovjetskom konkurencijom, trošili previše novca na odjeću, a od svojih kolega šahista izdvajali su se po tome što su se mogli uzdržavati igranjem šaha. Ono što je najvažnije je da i Beth i Bobby imaju agresivan stil igre i koriste Fischer-Sozinov napad.

Zanimljiva kritika vjerojatno se krije i u činjenici da Fischerove životne okolnosti dijeli ženski lik dok je on osobno imao stav da žene ne mogu biti dobre šahistice jer nisu inteligentne kao muškarci.

Autor knjige pak tvrdi da je inspiraciju za Beth crpio iz vlastitog života. Tevis je i sam bio talentirani šahist, a ovisnost o drogama također je inspirirana situacijom iz njegova života:

Kad sam bio dijete dijagnosticirali su mi reumatično srce i dali mi velike doze lijekova u bolnici. Tako je nastala njezina ovisnost o drogama. Pisanje o njoj čistilo me iznutra.

Ipak, ovo je u prvom redu bila posveta pametnim ženama:

Volim Beth zbog njezine hrabrosti i inteligencije. U prošlosti, mnoge žene trebale su skrivati pamet, ali danas više ne.

I premda je serija veliki hit, drugu sezonu ne očekujte jer postoji samo jedna knjiga i ona je u potpunosti obrađena u seriji. Tvorci Scott Frank i Allan Scott složili su se da je ovo priča za jednu sezonu i nemaju je namjeru razvlačiti.

Allan Scott, pravog imena Allan Shiach, za ovaj se projekt borio još ranih devedesetih kada se dokopao prava na ekranizaciju, a 2007. i 2008. počeo je aktivno raditi na realizaciji ideje. Film s Ellen Page u glavnoj ulozi trebao je ujedno biti i prvi redateljski projekt talentiranog Heatha Ledgera. Nažalost, Ledger je preminuo, a projekt je bio na čekanju sve do prošle godine, piše Index.

Izvršni producent sve je potvrdio rekavši da će sedma epizoda biti posljednja unatoč tome koliko bilo intrigantno razmišljati što će se dogoditi s Beth:

Posljednja scena savršeno završava seriju pa nisam siguran želimo li odgovarati na to pitanje. Možda jednostavno možemo prepustiti publici da zamisli što će se dogoditi.