Filip Karačić iz Širokog Brijega: Kako je biti jedan od najmlađih enigmata i sastavljati pitanja za pub kvizove

Filip Karačić iz Širokog Brijega, student Sveučilišta u Zagrebu koji se uz studij kroatistike (nastavnički smjer) i povijesti umjetnosti (konzervatorski modul), između ostalog, bavi sastavljanjem pitanja za razne kvizove.

Sastavljanje pitanja za kvizove –  kako je sve počelo, bi li to nazvao svojim hobijem, zanimacijom ili nečim što bi volio da preraste u posao?

Ljubav prema kvizovima pojavila se davnih dana. Već sam kao dijete pratio sve moguće tv-kvizove. Još tada sam radio svoje setove Milijunaša i čitao ih roditeljima koji su vjerojatno i potaknuli moju ljubav prema kvizovima. Prvi pub-kviz napisao sam (jedan moj kolega voli reći da smo mi autori, a ne sastavljači) na prvoj godini fakulteta, a uskoro sam dobio angažman i na nekim televizijskim kvizovima. Trenutno sam na toj razini da ne mogu procijeniti radi li se zapravo o hobiju, zanimaciji, poslu ili nečem četvrtom.

Jesi li se prije sastavljanja kvizova okušao kao sudionik (je li jedno bez drugog moguće) i s koje ti se strane više sviđa?

Prije sastavljanja kvizova nisam bio ozbiljan sudionik. Sjećam se da sam igrao neke radijske kvizove i pub-kvizove, dok se u televizijskim kvizovima nisam natjecao. U nekim slučajevima jedno bez drugog ne ide, tu si donekle u pravu, jer sudionici kvizova ponekad završe i kao autori. Kod mene je, izgleda, ipak išlo drugim putem. Bez puno razmišljanja mogu reći da mi se više sviđa sa sastavljačke, odnosno autorske strane.

Kakav je proces pri sastavljanju pitanja? Na koje sve detalje moraš paziti? Koliko je bitno poznavati više područja i imati širinu znanja?

Proces sastavljanja pitanja nije jednoznačno određen i gotovo uvijek je barem malo drugačiji. Ponekad se valja oboružati silom priručnika, ukoričenih ili internetskih enciklopedija i leksikona, a ponekad je dovoljno samo sjesti za laptop ili uzeti kemijsku olovku i početi zapisivati. Kao i kod brojnih drugih poslova često ovisi o razini koncentracije, o tome kakav vam je dan i koliko ste raspoloženi. Ako niste u vremenskoj stisci (što je gotovo nemoguće), u tim je slučajevima jednostavno najbolje udaljiti se od rada.

Mnogo je detalja na koje autor treba obratiti pažnju. U zadnje vrijeme dosta je razvikan pojam relevantnosti pitanja pa se autori često moraju zapitati: Zašto bi sudionik kviza ovo morao znati? ili Gdje je i je li ovakvo nešto mogao čuti? Naravno, potrebno je paziti i na točnost pitanja. Ne biste vjerovali na kakve sve neuobičajene i neočekivane greške autori pitanja znaju naići. Osim toga svaki bi kviz morao odgovarati onoj latinskoj varietas delectat ili promjena je ugodna, odnosno kviz bi morao biti lijepa cjelina od najrazličitijih područja. Upravo zbog toga bitno je poznavati više područja i imati širinu znanja. Ako vam neko područje ide slabije, više ćete ga vremena i izučavati.

Kako funkcionira Hrvatsko društvo kvizaša? Kako je moguće uključiti se? Imate li web-stranicu ili profil na društvenim mrežama na kojima je moguće pratiti nadolazeće događaje?

Hrvatsko društvo kvizaša udruga je koju smo Tena Jurišić, Ivan Vlahek i ja osnovali početkom ove godine Radi se o udruzi kojoj je cilj raditi i organizirati kvizove različitih tema (općekulturni, domaći, sportski, filmski…) i različitog broja igrača (individualni kviz, kviz u parovima, četveročlani pub-kviz). U rad udruge uključili smo brojne mlađe autore koji su velik potencijal – i s autorske i s natjecateljske strane.

Od jednog dijela novca koji udruga ostvari planiramo platiti put i kotizaciju nekim mladim kvizašima na Europsko prvenstvo u kvizu, a planirana je i suradnja s kvizaškim udrugama iz drugih hrvatskih gradova (npr. Požega, Zadar). Što se tiče uključivanja u rad i natjecanja, najbolje je da lajkate našu Facebook stranicu Hrvatsko društvo kvizaša – HDK  gdje objavljujemo sve novosti vezane uz naše projekte, kvizove i sl. Ukoliko imate nekih pitanja, možete nam se obratiti i na e-mail udruge: [email protected] ili u inbox Facebook stranice.

Možeš se pohvaliti laskavom titulom jednog od najmlađih enigmata u regiji. Ispričaj nam nešto više o tome. Također, zanima nas kako izgleda hrvatska enigmatska scena.

Da, moja druga velika ljubav je enigmatika. Zapravo, kronološki prva jer se enigmatikom bavim već više od desetljeća. Titula jednog od najmlađih možda djeluje laskavo, ali je zapravo simptomatična. Naime, većina ljudi koja se bavi enigmatikom u tom je poslu već 20, 30, 40 ili više godina što bi značilo da mladih s takvim težnjama i idejama jednostavno više nema. To je velika šteta jer mislim da mnogi imaju potencijala da se time uspješno bave. Siguran sam da je barem četvrtina ili petina ljudi u mlađoj životnoj dobi pokušala s nekakvim kvadratičnim črčkarijama ili anagramima. Ozbiljni korak u enigmatiku podrazumijeva samo mnogo rada, rutine i shvaćanja da je enigmatika mnogo više od kraljice papiga – are i običnih skandinavki za plažu. Na koncu što je kviz ako ne samo jedan od specifičnih izdanaka enigmatike?

Što se tiče nas relikata koji se time bavimo nešto ozbiljnije, scena je dosta aktivna i živa. Organiziraju se različita natjecanja i natječaji u sastavljanju i rješavanju, a jednom se godišnje sastajemo i na SOZAH-u (Susretu odgonetača i zagonetača Hrvatske). Sastavlja se mnogo, neki pomiču granice, a trolist (po mnogima) najboljih hrvatskih enigmatskih časopisa i revija – Kvizorama, Kviskoteka i Feniks – još je uvijek aktualan.

Gdje te sve ovaj tvoj hobi dosad odveo, koje prilike otvorio?

Kvizovi i enigmatika odveli su me na nekoliko mjesta i događaja u Hrvatskoj koje ću dugo pamtiti. Od kvizaških natjecanja u Požegi i Zadru do enigmatskih natjecanja i susreta u Trogiru, Varaždinu, Širokom Brijegu… Ne mogu istaknuti što mi je draže i gdje sam se bolje osjećao. Kakogod, vjerojatno najveće blago s tih susreta su ljudi, prijateljstva i poznanstva koja sam ostvario. Prilike se otvaraju redovito, kvizovi doživljavaju pravu renesansu pa je velika i potražnja.

Koji su tvoji planovi za budućnost – što nakon završetka faksa?

Nakon završetka faksa – zaposliti se. Možda ću se okušati u ulozi profesora, jako mi se svidio rad s djecom u školi. Vrlo je napet i na trenutke težak, ali je beskrajno poticajan. Uz to, vjerojatno ću se na ovaj ili onaj način baviti enigmatikom i kvizom dok me god služe glava i zdravlje.

(Studentski.hr)

3 komentara

Komentiraj: