U mjestu Ovčarevo kod Travnika više od 80 posto stanovništva živi u inozemstvu, a Božić je jedinstvena prilika kada obiteljske vrijednosti i obiteljsko zajedništvo bude najveću radost.
Veliki broj građana BiH svoju sreću je pronašlo izvan granica, a Božić i Nova godina su blagdani kada se vraćaju svojim domovima, ognjištima, gdje s obitelji dočekuju jedan od najradosnijih blagdana.
Radost je to i za župljane Župe Ovčarevo koja na polnoćku zahvaljujući mještanima koji dođu iz dijaspore bude ispunjena do posljednjeg mjesta, piše portal ljudski.ba.
Najviše nas raduje kada smo svi zajedno, s obzirom da su moje sestre, njih tri van granica BiH. Tako da Božić, osim što je radostan i lijep blagdan, je i jedan od razloga koji nas okupi za obiteljskim stolom, govori Biljana Jeljonić.
Ističe da njena obitelj nije jedina koja je rasuta, već da župa Ovčarevo koja se prostire s dvije strane rijeke Lašve i obuhvaća mnogo sela je ustvari najvećim dijelom raseljena.
Ipak, sve njih veseli kraj godine i dolazak najdražih koji ustvari sa sobom donose mir i ljubav u zagrljajima za svoje roditelje, članove obitelji i prijatelje, piše ljudski.ba.
Na pitanje kako se obilježava Božić u njenoj župi, Jeljonić kaže da se na Badnji dan blagoslovi kuća svetom vodom te se pomoli s obitelji.
Tijekom dana se vrše pripreme za Badnju večer, kad svi objedujemo zajedno za stolom. Ono što se sprema za jelo, razlikuje se od pokrajine do pokrajine, ali evo mi prakticiramo grah salatu, pitu, ribu i pečenje. Također, uz večeru, upale se svijeće koje se stave u žito kako bi bila bolja naredna godina, istaknula je Jeljonić.
(www.jabuka.tv)
Lipo bi bilo da tu žive, a ovako ne znam baš šta je tu dugoročno lipo.
Nece bit lako u sljedecih par generacija. Sljedeca generacija je rastrgana izmedju Bosne i mjesta di žive. A posto roditelji u sebi nose tu čežnju za izgubljenom domovinom, ona ce se prenjeti i na njih. Čežnja za izgubljenim, prošlim vremenima, za domom, za jezikom. Čežnja za mjestom u kom se radjala nova generacija i mjestom di su grobovi najmilijih ljudi.
Tragedija rata.
Zašto morali da idu vanka kad se ovdje jede zlatnim kašikama sa utisnutim plemickim grbom
Ne živi se samo od kruha, nego od svake riječi koja dolazi od Boga.
Ne vrijede zlatne žlice, a niti plemićki grbovi ništa, ništa ne vrijede.
Tko je blagoslovio ove nitkove što se umišljaju da su plemici a mi kmetovi ,ja u njihovu božiju riječ nevjerujem
To uputi pitanje čoviću i hdz kasti.