Oni koji nisu obraćali previše pozornosti karijeri Boba Dylana često ga smatraju stvorom iz šezdesetih, folk pjevačem koji se uključio u struju i snimio “Like a Rolling Stone” prije nego se uljujkao u ugodno postojanje izvođača evergrina.
Njegovi brojni fanovi znaju da je nastavio stvarati očaravajuće briljantne pjesme i još mnogo poslije sedamdesetih, te je i danas iznimno vitalan umjetnik. A kao što je dokazao i svojim govorom na MusiCares, još uvijek je žustar i ima štošta za reći.
Čitatelji američkoga Rolling Stonea glasovali su za svoje omiljene Dylanove pjesme objavljene nakon šezdesetih. Evo rezultata:
10. ‘Blind Willie McTell’
Poslušajte “Blind Willie McTell”
Izvođači rijetko znaju sami najbolje ocjeniti vlastiti rad. Pjesma koju smatraju remek-djelom koje će im definirati karijeru može proći neopaženo, a nešto što su nabrzaka napisali i ostavili na podu sobe za montažu može biti slavljeno kao izgubljeno blago kada se jednog dana napokon objavi. Uzmimo za primjer Dylanovu pjesmu iz 1983., “Blind Willie McTell.” Snimio ju je za album Infidels, na kraju je izostavivši s albuma u korist očito ispodprosječnih “Union Sundown” i “Man of Peace.” Srećom, ubrzo su je se dokopali “šverceri”. “Smatrao sam da je nisam pravilno snimio,” izjavio je Kurtu Loderu iz Rolling Stonea 1984. “Ne znam kako se te moje pjesme pojave. Mislim, drugima se to ne događa.”
Naravno, nije bio u pravu misleći kako tuđe neobjavljene pjesme ne nalaze put do publike, a većina smatra kako je bio u krivu i tvrdeći da pjesma nije dobro snimljena. Napokon ju je objavio na Bootleg Series 1991., a tek kad je The Band složio novi aranžman na svom albumu Jericho iz 1993., Dylan je napokon popustio i počeo svirati pjesmu uživo. Otada je stalno dio repertoara.
9. ‘Knockin’ on Heaven’s Door’
Do ljeta 1973. Bob Dylan je bio u opasnosti da bi ga se moglo otpisati kao “bivšeg”. Njegov posljednji album novog materijala objavljen je prije gotovo tri godine, a jedva da bi ga se ikad vidjelo, osim na ponekom koncertu The Banda i na Koncertu za Bangladeš. No, nakon što je prihvatio ulogu u filmu Sama Peckinpaha Pat Garrett & Billy the Kid, pristao je snimiti nekoliko pjesama za soundtrack. Očit vrhunac, koji je snimio s Rogerom McGuinnom u losanđeleskom studiju, govori o umornome revolverašu spremnome da se preda. Jednostavna pjesma savršeno je odgovarala filmu i postala Dylanovim prijeko potrebnim hitom, tako mu pripremivši teren za veliku povratničku turneju sljedeće godine. Otada su je obrađivali svi od Erica Claptona, preko Guns N’ Roses do Avril Lavigne.
8. ‘Mississippi’
Kada Bob Dylan snimi pjesmu s albuma, iznimno će se rijetko vratiti istoj kada dođe u studio snimiti sljedeći album, pogotovo ako je pjesmu već predao drugom izvođaču. No “Mississippi”, izvadak sa snimanja Time Out of Mind predan Sheryl Crow, imala je nešto što je zapelo u Dylanovu umu. Dao joj je još jednu šansu kada je producirao vlastiti Love and Theft iz 2001., i napokon smislio aranžman koji je smatrao vrijednim objave. Riječ je o vjerojatno najjačoj pjesmi s albuma, no svakako treba čuti i tri ranije verzije objavljene naTell Tale Signs.
7. ‘Jokerman’
Pjesma koja otvara album Infidels iz 1983. izvrsna je šestominutna stvar o iskvarenom liku “rođenom sa zmijom u svakoj šaci dok je divljao uragan.” Biblijske reference cijede se iz svake strofe, iako je riječ o albumu na kojem je Dylan napravio prijelaz iz svog gospel razdoblja. Pjesma je izvođena uživo određeni broj puta, no najbolja je verzija sa nastupa kod Lettermana 1984. U ratnji opskurnog novoalnog sastava Plugz, Dylan je izveo žestoku verziju u kojoj je zvučao opsjednut demonskim stvorom iz pjesme. Teško je zamisliti kako bi sjajno mogla zvučati turneja s ovim bendom, no na Lettermanu su prvi i posljednji put nastupili skupa.
6. ‘Simple Twist of Fate’
Poslušajte “Simple Twist of Fate”
Blood on the Tracks je objavljen u vrijeme kada se Dylanov brak raspao, pa su mnogi pretpostavili kako su brojne pjesme o prekidima na njemu o njegovoj ženi Sari. “Kada slušam Blood on the Tracks,” kaže Jakob Dylan, “znam da je o mojim roditeljima.” No, nije sve. Dylanova bilježnica sa stihovima ptkriva kako se žalosna “Simple Twist of Fate” izvorno zvala “4th Street Affair.” To je potvrdilo davne sumnje da pjesma govori o Dylanovoj vezi iz ranih šezdesetih sa Suze Rotolo, koja je s njim živjela u stanu na West 4th Street u Greenwich Villageu. Slomila mu je srce kada je otplovila studirati u Italiju, što objašnjava spominjanje “dokova” u pjesmi.
Riječ je o jednoj od rijetkih pjesama objavljenih prije 1997. koje je izvodio na lanjskoj turneji, a i stalno joj izvrće riječi. “You should have met me in ’58,” pjevao je na većini nastupa. “That way we could have avoided a simple twist of fate.” Kao da govori kako je svatko tko ga je susreo nakon što je postao slavnim glazbenikom na neki način uvučen u pijavicu njegove slave koja uništava svaku vezu.
5. ‘Not Dark Yet’
Dylanu je bilo tek 56 kada je snimio Time Out of Mind, no ugurao je mnogo životnog iskustva u te godine i već se osjećao poput starca koji se suočuje sa neizbježnošću smrti. Žaljenje, gubitak i smrtnost stalno se javljaju na albumu. Najsnažnija je “Not Dark Yet,” šest i pol minuta je dugačka i jedna je od najdepresivnijih i najdirljivijih pjesama u Dylanovom katalogu. “I was born here and I’ll die here against my will,” pjeva. “I know it looks like I’m moving, but I’m standing still/Every nerve in my body is so vacant and numb/I can’t even remember what it was I came here to get away from.”
4. ‘Things Have Changed’
Dylanova karijera bila je u uzlazu 2000. godine. Time Out of Mind, njegov prvi album originalnog materijala u sedam godina osvojio je Grammy za album godine, a koncerti njegovog Never Ending Tour bili su zadivljujući iz noći u noć. Tu je energiju ponio u studio kada ga je redatelj Curtis Hanson zamolio da napiše pjesmu The Wonder Boys, film o sveučilišnom profesoru (glumi ga Michael Douglas) koji se duboko uplete u kaotičan život nesretnog studenta. Pjesma je savršeno oslikavala atmosferu filma, a Dylan je za nju osvojio Oscar za najbolju originalnu pjesmu. S njom je započinjao i svaki nastup turneje u 2014., šaljući jasnu poruku onima koji su došli čuti stare hitove: “I used to care, but things have changed.”
3. ‘Shelter From the Storm’
Poslušajte “Shelter from the Storm”
Na Blood on the Tracks je mnogo pjesama u kojima Dylan razmatra savršene veze koje su se raspale. U rijetkoj prilici, čak je i spreman prihvatiti dio krivnje. “Now there’s a wall between us, somethin’ there’s been lost,” pjeva na “Shelter From the Storm.” “I took too much for granted, got my signals crossed.” No, kao i uvijek kada je u pitanju Dylan, nema povratka, a ona je tek drago sjećanje. Druga verzija je korištena na soundtracku Jerry Maguire. Ako ikada dođu na red Blood on the Tracks Bootleg Series, nadamo se čuti još mnogo takvih.
2. ‘Hurricane’
Ako vas zanima složena povijest osude i zatvorske kazne Rubina “Hurricane” Carteraza trostruko ubojstvo za koje se kleo kako nije počinio 1966., postoje mnogo bolji izvori od Dylanove pjesme iz 1975. Napisana s dramatičarom Jacquesom Levyjem, pjesma je besramno djelo obrane u korist boksača. Ključni detalji su zamućeni, a narativ sređen da Carter ispada kao potpuni svetac. Iako je gotovo sigurno bio nevin, istina je mnogo kompleksnija. No, nije bitno. “Hurricane” je ekstremno moćna, a iako je trebalo još 10 godina, Carter je konačno oslobođen zatvora.
1. ‘Tangled Up in Blue’
Ljudima je danas teško shvatiti kako je očaravajuće bilo kada je Dylan objavio Blood on the Tracks u siječnju 1975. Šest dugih godina Dylan nije imao neosporno sjajnu ploču, a na turneji s The Bandom godinu dana ranije često je mjesečario kroz stare hitove. No kada su fanovi spustili iglu i krenuli na put s “Tangled Up in Blue,” bilo je jasno da genij koji je pokretao Blonde on Blonde i Highway 61 Revisited nije nestao s vremenom. “Tangled Up in Blue” je odiseja kroz vrijeme i prostor dvoje sudbinskih ljubavnika. Nikad zadovoljan stihovima, Dylan je velik dio pjesme preradio za europsku turneju 1984. Poslušajte kako zvuči na inače slabom Real Live.
(RollingStone.hr)
