Dan je žalosti u FBiH

Vlada Federacije BiH je, na sjednici održanoj u četvrtak u Sarajevu, 11. srpanj 2022. godine, dan sjećanja na genocid u Srebrenici, proglasila Danom žalosti u FBiH.

Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave BiH na pola koplja, odnosno jarbola, na zgradama Vlade FBiH i institucija Federacije BiH.

Na Dan žalosti ne mogu se održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima u Federaciji BiH. Medijske kuće na teritoriju Federacije BiH dužne su uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.

U obrazloženju je, uz ostalo, istaknuto da je Odluka donesena radi izražavanja sućuti i suosjećanja s obiteljima žrtava, te sjećanja na genocid u Srebrenici.

(www.jabuka.tv)

21 komentar

  • Ljudi moji hoce li ovo vjecno trajati?Odmah da razjasnim…svimmm zrtvama pok.vjecni..rahmet im dusi..laka im bila zemlja!Obiteljima sucut!Ali zar ce ovo do vijeka biti!Zar ce nas unucad svakoga 11.srpnja imati dan zalosti?Dajte brate POPUSTITE MALKICE

    • Ja potpisujem da ti odj…š malkice. Otidi fino na najblize mjesto gdje se obiljezava pocinjeni zlocin nad ljudima bilo koje nacije i njihovim majkama i rodbini koja bude tu isto to reci, pa da vidimo hoce li se sloziti s tobom, a u meduvremenu odj..i jos malkice

        • Pitaju se vec sada ljudi hoce li se jos cca 470 godina obiljezavati strasni zlocini koji su ucinjeni nad neduznim ljudima, zenama i djecom ???? , a jos nisu ni sve zrtve iskopane iz masovnih grobnica.
          Najbolje da ti i ovaj sto ga branis to pitanje sto vas muci do kada ce se obiljezavati pocinjeni zlocini postavite za jedno 400 godina pa ce te dobiti odgovor, a do tada odj…i i ti i on. Sve dok zlocinci slobodno hodaju, a neduzni ljudi se jos uvijek otkopavaju i sahranjuju i njihova majke, sestre i djeca ih oplakuju sigurno ce se obiljezavati ti zlocini i mi normalni ljudi necemo dozvoliti da se to zaboravi ( bez obzira kojoj naciji pripadale zrtve, jer to i nije bitno, sve su to ljudska bica koja su neljudi mučki ubili).
          I samo da te podsjetim, kada god se budes pitao koji je rok trajanja obiljezavanja stradanja neduznih ljudi bilo gdje kod nas ili na planeti, sjeti se da odj…š malkice

    • 17:47, slažem se!
      Pokoj im duši, ali brate, “naorali” su i Bogu i narodu više sa ovim! Prošlo je 30 godina, ljudi, vrijeme je da se krene dalje, a neće se krenuti dok god je nekome u interesu stalno dolijevati ulja na vatru i podsjećati na neke tragične događaje, koje nitko sada ne može promijeniti i koji u budućnosti mogu donijeti samo novu mržnju i nemire. Ja ne želim da moja djeca slušaju o ovome! Preživjela sam i ja u ratu svašta, ali nikada ne pričam djeci o tome. Zašto da i oni proživljavaju te traume!
      Obitelji stradalih ne žele pričati o tome, i oni samo žele proživjeti ostatak svog života u miru, a onda se nađu ovi dušebrižnici koji koriste srebreničku tragediju za vlastite interese i dosađuju i Bogu i narodu sa tim!

      • Za dobar dio posmrtnih ostataka se jos uvijek ne zna gdje su i traga se za njima. Je li isto tako razmisljas o obiljezavanju pokolja u Vukovaru, Ovcari, Bleiburgu, da treba to sve zaustaviti kako tvoja djeca ne bi prezivljavala traume zbog toga? Sto se onda svake godine u Sirokom istice pokolj Franjevaca pored toliko naroda koji je poginuo i pobijen, ali uvijek ”dani pobijenih Franjevaca”, godinu za godinom, to ti nije pranje mozga i dosadjivanje pretpostavljam? Kako te stid nije pricati o takvim stvarima na takav nacin, najbolje jos da presucuju genocid kao sto to Srbi rade, pa sto se manje o tome prica da se bolje zataska, smijesan si.

  • Koji bolesnik moraš biti pa reći da ćeš taj dan peći janje itd..Nema veze što se radi o seljačiću koji se nije maknuo dalje od svog sela eventualno do Mostara otišao,ali koji bolesnik..Pa kako te nije stid to reći o ljudskoj tragediji di je 8 tisuća i više ljudi pobijeno,streljano..Svaka nevina žrtva bilo koje strane je tragedija,a činjenica je da je ovo najveća tragedija koja se dogodila tijekom nesretnog rata u BIH.Kažeš do kada će se to obilježavat,pa jesu tako trebali misliti rodbina i drugi o stradalima na Bleiburgu .

    • Kakve veze ima drzava sa takvim dogadjajem. Taman da u Ruandi kazu drzava nam je sranje, sta mi imamo obiljezavati genocid.

  • Pocinjeno ne treba zaboravit treba ih se sjecat jer je to velika bol a da ce nesto promjenit nece za sada nece mozda neke buduce generacije kad svi mi pomremo neka druga djeca se nece toga sjecat a do tada bit ce na distanci vi mi i oni uvjek ce postojat trun one nelagode jedni prema drugima to je tako

  • Evo malo sluzbenih podataka o ubijenoj djeci, mozda bar da žališ za njima (ako si čovjek) “U Srebrenici je u periodu od 1992. do 1995. godine ubijeno 826 djece, a samo tokom jedne sedmice u julu 1995. godine ubijeno je 694 djece. Na spisku žrtava genocida nad stanovištvom „sigurne zone“ UN-a Srebrenica u julu 1995, na kojem su poimenice 8.372 osobe, nalaze se i trogodišnja Nesiba (Muharem) Alić, četverogodišnja Emina (Nail) Vranjko, petogodišnja Edina (Zijad) Mujić. Sve djevojčice ubijene su 11. jula 1995. godine.
    Najmlađa žrtva bila je tek rođena beba Fatima Muhić.”
    A za ovu sto joj je “Dosta više”, sjecanje na ubijene za cilj ima ne samo da se zlocin ne zaboravi i ne ponovi, već da se kazne zlocinci, koji jos uvijek slobodno setaju i nisu kaznjeni. Ti kao majka prva ne bi trebala sutati i traziti da se zlocini ne spominju, kada se zna da ubice te djece i mnoge druge jos uvijek nekaznjeno zive i setaju po BiH. Zbog naše šutnje Tuzilastvo BiH je u tišini obustavilo postupke u 250 predmeta za počinjene zlocine iako su dobili podatke iz Tuzilastva u Hagu o imenima zlocinaca i ostalim dokazima potrebnim da se pokrene postupak (oznaka A predmeta znaci da postoje jasni dokazi ko je pocinio zlocin). Nema šutnje sve dok se zlocinci slobodno šetaju, a dječije kosti vade iz masovnih grobnica. Kada nismo bili u stanju zastiti tu djecu u ratu, dužni smo barem da zahtjevamo da se kazne zlocinci koji su tu djecu pobili (djecu koja su ubijena širom BiH), ako smo ljudi.

    • Ama pustite pokojne da počivaju u miru! Svjesni smo i Vi i ja da, ako ih do sada nisu procesuirali i kaznili, vjerojatno neće nikada, barem ne na ovom svijetu! Ali ja vjerujem u pravdu na Onom drugom svijetu, i jedino se u tu pravdu uzdam.
      Kao što i sami rekošte, nismo mogli zaštititi tu djecu tada, na žalost,…ali možemo ovo malo djece što je ostalo diljem BiH sada.
      Budite svjesni da se prošlost ne može promijeniti, ali budućnost još možemo popraviti. Na ovakav način se to nikada neće dogoditi! Trideset godina od rata, a nama je glavni fokus i dalje na ratu i događanjima u ratu! Kako očekujete da idemo naprijed!?
      I ja sam bila dijete koje je pobjeglo iz svoga doma samo par dana prije nego su srpski vojnici upali u moje naselje, pobili neke moje susjede, zapalili apsolutno sve kuće,….mom bolesnom djedu, koji je ostao tu, držali su nož pod vratom, itd. Da nismo pobjegli, vjerojatno bih i ja bila jedno od te djece o kojima pričate. Isto tako, “bezbrižno” sam se igrala ispred te iste spaljene kuće, 1993.godine, dok su nedaleko od mene muslimanski vojnici klali moje susjede na brdu Hum, ne znajući što se događa. Da tada nisu zaustavljeni, opet bih vjerojatno bila samo jedno ime i prezime na nekoj spomen ploči! Hvala Bogu živa sam i sama sam sebi rekla: “Idemo dalje”. I upravo zbog toga nikada nisam učila svoju djecu da mrze Srbe ili Muslimane, učim ih da svugdje ima ljudi i ne-ljudi. Učim ih da je mir moguć jedino ako jedni drugima oprostimo i ostavimo prošlost u prošlosti. Učim ih također, da je pravda spora, ali dostižna. Zar zaista mislite da ti, koji su počinili te zločine, imaju mira???? Ja mislim da nemaju!

  • Sramotno sta se sve pise, imajte malo obzira prema ubijenim ljudima, mi nakon 100 god tugujemo u Bleiburgu, a vi pisete pa proslo je 30 god, uzass..

    • Ja bih sve to zabranila. Neka ožalošćeni tuguju u miru. Čemu ovolika medijska pompa, osim ako se želi isprovocirati novi rat i mržnja!

  • Nažalost svi imamo mišljenje i svima je dozvoljeno da ga iznesu, a pogotovo ovdje gdje je sve anonimno i ne stoji nitko iza imena i prezimena. Svoje dižemo u nebesa, a tuđe ne poštujemo. Ne omalovažavam nikoga, Vukovar, Bleiburg, Srebrenica, Ahmići, Buhine Kuće i Križančevo selo, Grabovica i sva ostala mjesta gdje su nevini ljudi stradali se nikada ne smiju zaboraviti. Velikim slovima će ostati upisani u povijest i nikada se ne smije zaboraviti to! Slobodno se držite svog stajališta, poštujem to, ali nemojte danas. Nemojte danas iznositi svoja uvjerenja i nemojte danas umanjivati stradanje ljudi…prešutite nekako danas, neka ovaj dan prođe u miru, a sutra nastavite po svome! Al nemojte danas…

    • Nije na žalost, nego na sreću da svi imamo svoje mišljenje! Nitko ne umanjuje tugu niti jedne tragedije, samo o nekim tragedijama se više zna, o nekima manje, a o nekima nikako!
      Slažem se da danas treba šutjeti i pustiti obitelji stradalih da u miru oplakuju svoje najmilije, a ne ih ovoliko medijski izlagati, na žalost, najčešće s ciljem ostvarivanja nekakve osobne koristi. Isto mislim i za Vukovar, Grabovicu, Križančevo selo, itd, itd. Svi ih se, kao sjećaju taj dan, a ostalih 364 dana u godini im ni ne padnu na pamet. To je licemjerje!

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.