Bolna fotografija raka u djetinjstvu rasplakala svijet

Srceparajuća fotografija petogodišnjakinje koja stoji pokraj četverogodišnjeg brata koji boluje od leukemiju rasplakala je svijet. Rak je prekinuo igru ove djece, a njihova majka odlučila je javno progovoriti o tome da takva dijagnoza pogađa cijelu obitelj.

Kaitlin Burge dvije crno-bijele fotografije je objavila na Facebooku.

Jedna stvar koju vam ne kažu o raku u djetinjstvu jest da pogađa cijelu obitelj. Uvijek slušate o financijskoj i medicinskoj borbi, ali koliko često vam govore o onome što prolaze obitelji s više djece? Nekima je ovo možda teško vidjeti i pročitati, upozorila je na samom početku.

Njenom sinu Beckettu je u travnju 2018. dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija. Dječak je 23. travnja 2018. dobio visoku vrućicu. Liječnici su rekli da je riječ o upali uha i prepisali mu antibiotike. Roditelji su se ponovno javili na hitnu pomoć sljedećeg dana jer mu je vrućica i dalje rasla. U dječjoj bolnici u koju su poslani su mu napravljene sve pretrage, koje su otkrile tešku dijagnozu.

Moje dvoje djece, između koje je dobna razlika 15 mjeseci, zajedno su prošli put od igranja u vrtiću i kod kuće do zajedničkog sjedenja u bolničkoj sobi. Moja tada četverogodišnja kći je gledala kako njenog brata sele na odjel intenzivne pomoći. Gledala je kako mu liječnici stavljaju masku na lice, bodu iglama, daju lijekove, a on bespomoćno leži. Nije razumjela što se događa. Znala je samo da nešto nije u redu s njenim bratom, njenim najboljim prijateljem, nastavila je majka.

Fox News prenosi da je akutna limfoblastična leukemija najčešći oblik raka djece. Odgovorna je za 80 posto akutnih leukemija dječje dobi, a najučestalija je u dobi između 3. i 7. godine. Bolest pogađa limfocite koji u razvoju ne sazrijevaju i postaju prekobrojni. Stanice se množe brzo i zamjenjuju normalne stanice.

One thing they don’t tell you about childhood cancer is that it affects the entire family. You always hear about the…

Posted by Beckett Strong on Tuesday, 3 September 2019

Malo više od mjesec dana nakon što je otpušten iz bolnice gledala ga je kako se muči hodati i igrati. Živahni, energični dječak kojeg je poznavala postao je miran, bolestan i pospan dječak. Nikad se nije htio igrati. Nije razumjela kako je mogao hodati, a sad to ne može ni uz pomoć drugih. Nije razumjela različite terapije koje su mu trebale povratiti snagu. Za nju, on je morao raditi nešto posebno, što ona nije trebala. Zašto više nisu mogli ići u svoj omiljeni park s trampolinima ili vodenim prskalicama? Zašto se on nije morao vratiti u školu, a ona jest?, dodala je Burge.

Neki od simptoma akutne limfoblastične leukemije su vrućica, umor, bol u kostima ili zglobovima, krvarenje, lako nastajanje modrica, osip ili kožne promjene i bljedoća.

Zašto smo poveli njegovu sestru s nama i zašto je sve to morala gledati u tako ranoj dobi? Djeca trebaju podršku i zajedništvo i ne bi ih trebalo držati podalje od osobe koja je bolesna. Najvažnije je pokazati im da su zbrinuti bez obzira na situaciju. Ona je puno vremena provela pokraj njega u kupaonici kad mu nije bilo dobro. Bila je uz njega. Danas su još bliskiji. Uvijek se brine o njemu, kaže majka čija je objava podijeljena više od 30 tisuća puta, prenosi Index.hr.

Povraćanje u pauzama od igranja. Buđenje uz povraćanje. Stajanje pokraj brata i tapšanje po leđima dok mu nije dobro. Od 15 do 10 kilograma. To je rak u djetinjstvu. Uzmi ili ostavi, zaključila je.

(www.jabuka.tv)


6 komentara

  • Da, ovo zaista jeste do srži potresna priča koja nas pogađa u samo središte našeg bića.Dijete, zapravo četverogodišnji ili nešto malo više stariji dječak koji je obolio od teškog oblika karcinoma zaista jeste nešto što vas potrese do bola.Ovoj majci,njegovoj majci, koja je imala hrabrosti sve to staviti na facebook i javnosti približiti patnju njenog djeteta i njegove sestre i majke, javno izložiti svoju borbu i svoje nutarnje strahove, nade i dvojbe iznijeti pred svakog od nas.doista se treba nakloniti do zemlje.
    Jer , to ova majka zaslužuje-RESPECT, i to veliki , ne obični nego onaj največi koji može biti i postojati.
    To je ,po meni, (iako se mnogi složiti neće) pravi put kako treba i drugu djecu u obitelji ,koju su zdrava i koja su takva zdrava sve do jučer zajedno odrastala sa svojim bratom ili sestrom koji je danas obolio a još jučer je bio isto tako zdravo dijete poput njih-jasno i otvorenosuočiti s bolešču njihovih bližnjih, mada djeca još u toj dobi zapravo i ne razumiju u potpunosti što se to događa s njihovim najbližim srodnicima.
    Možda djeca i ne razumiju razumom jer su još premaleni ali razumiju srcem i dušom koja vidi, čuje i osječa bol svojih najmilijih i svojih najbližih i najdražih.
    Da,i dječje srce, zna , čuje, kuca i osjeća tugu i bol onog i one s kojim/om, se do jučer zajedno igrao, hrvao, grlio, ljubio, i tonuo u san zagrljenih ručica oko svoje ljubljene i voljene, drage osobe.
    Zato ,ovoj MAJKI,-RESPECT DO neba!!!!!!
    Triba imati hrabrosti, triba imati odlučnosti, triba snage za ovako nešto živjeti, prolaziti, patiti, i opet, nadati se kako svemogući i dobri Bog uvijek može , ako hoće , stvari vratiti na svoje mjesto.
    Onako ili onakve kakve su bile prije ove bolesti,posebno boli čovjeka kada vidi djecu tek stasalu i već udarenu podmuklom bolešću koja nema milosti ni za kog.

    • A sta kazes nato kad se slucno desi igoreb50 posto inpojedinci tevtada muce nasladuju podmecu daje jos gore?Tobi mozda tribalo javno imenovat al eto Bog je sve vidio itd

      1
      1

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.